Plivanje je na svakom svjetskom prvenstvu u vodenim sportovima, središnji i najveći događaj. Barem za one nacije, a takvih je većina, koje doista baštine, njeguju, razvijaju ovaj uz atletiku i gimnastiku, temeljni sport. Samo je u Rimu 1994. vaterpolo bio u žiži zanimanja i ništa nije bilo bitnije od vaterpola. Bilo je to u zemlji u kojoj je tada kraljevao doslovno Ratko Rudić koji je sa Settebellom osvojio olimpijsko zlato u Barceloni 1992., pa europsko zlato u Sheffieldu 1993., pa mu je osobni predsjednik Talijanske Republike u TV prijenosu (!) dodijelio državljanstvo. Onda je i na tom prvenstvu, uz rijeku Tiber osvojio naslov prvaka svijeta, a kako je 1995. osvojio i FINA kup u Atlanti, bio je prvi koji je osvojio vaterpolski Grand Slam - OI, EP, SP i FINA kup u jednom ciklusu.

No, na svim prijašnjim i kasnijim prvenstvima, plivanje je izazivalo najveću pozornost medija, gledatelja, navijača, stručnjaka. Sada u Dohi 2024... Pa, neće to baš biti na toj razini. Naime, nije samo vaterpolo koji se u nas najviše prati i o kojem se najviše piše, žrtva suludog ritma od tri SP-a u godinu i pol dana. Osjeća se to, očituje i u plivanju. Što smo onda dobili? Dobili smo Dohu u koju svjetska plivačka krema, njezin najveći dio neće, odnosno nije došao. Sasvim razumljivo. U olimpijskoj godini, pa bilo to i šest mjeseci ranije raditi neko veliko natjecanje, koje onda još nazovete svjetskim prvenstvom, osuđeno je na propast. To se naime kalendarski nikako ne uklapa u pripreme najboljih plivačica i plivača svijeta. Oni su svi usredotočeni na Igre u Parizu. Oni najbolji uostalom i imaju norme za OI. Ima ih koji nemaju, ali će ih steći na za njih u ovom trenutku puno većem i bitnijem natjecanju - tzv. US Trials ili američkim kvalifikacijama za Olimpijske igre u Parizu. Kakva Doha, Amere to baš i ne zanima. Evo i dokaza.

Nedostaju zvijezde

Sjedinjene Države će imati u Dohi samo 18 predstavnika (od toga tek pet žena). Samo za usporedbu, u Fukuoki prije 7 mjeseci ih je bilo 48 plivača. Nema ponajveće zvijezde, Katie Ledecky, osvajačice 16 pojedinačnih naslova svjetske prvakinje (po tom je pitanju nadmašila čak i Michaela Phelpsa). Katie Ledecky je svjetska prvakinja na šest uzastopnih SP, na 800 slobodno. U Dohi neće biti niti Caeleb Dressela (sedmerostrukog olimpijskog pobjednika), baš kao ni Ryana Murphyja (svjetskog prvaka na 100 leđno). U obranu naslova bi mogli tek Hunter Armstrong (50 leđno) i Kate Douglass (200 mješovito).

U Fukuoki su inače SAD osvojile najviše medalja (38), ali nisu blistali. Naime, Australija je osvojila najviše naslova svjetskih prvakinja i prvaka, (13). Međutim, ni iz Australije ne dolaze svi najbolji. Ne dolaze naime - Kaylee McKeown (svjetska prvakinja na 50, 100 i 200 leđno); Mollie O‘Callaghan (zlatna na 100 i 200 slobodno); Ariarne Titmus (zlato na 400 slobodno), pa Kyle Chalmers (svjetski prvak na 100 slobodno) i Samuela Short (najbolji na svijetu 400 slobodno). Potvrđen je dolazak tek Camerona McEvoya, svjetski prvak na 50 slobodno iz Fukuoke), te trostruka svjetske rekorderke Shayne Jack.

Iza Australije i SAD-a na prošlom Svjetskom prvenstvu bila je Kina sa 16 medalja (pet zlata), no niti oni ne šalju svoje najbolje. Nema Zhang Yufeija (olimpijskog pobjednika u Tokiju na 200 leptir i svjetskog prvaka na 100 leptir. Ne dolazi niti Qin Haiyang (četiri zlatne medalje u Fukuoki 2023. i svjetski rekorder na 200 prsno). Među 21 plivačicom i plivačem iz Kine ističu se Li Bingjie i Pan Zhanle (peto najbolje vrijeme u povijesti na 100 slobodno).

Kanada u Kataru neće imati nijednog osvajača medalje iz Fukuoke, uključujući jednu od najvećih svjetskih plivačica Summer McIntosh koja je osvojila zlato na 200 leptir i 400 mješovito! Nema ni Maggie MacNeil i Josh Liendo koji su osvojili srebro na 100 leptir. Pitate se onda tko uopće dolazi? Ovako, od svjetskih imena u Dohu su stigli Šveđanka Alli Sjöström koja je u Fukuoki osvojila zlato na 50 slobodno i 50 leptir, te skupila 12 svjetskih naslova. Velika Britanija je sa svoje strane potvrdila povratak Adama Peatyja (nije bio u Budimpešti 2022. zbog ozljede stopala, ali ni u Fukuoki 2023. kako bi dao prioritet svom mentalnom zdravlju). S Otoka je na Bliski istok došao Matta Richards (svjetski prvak na 200 slobodno).

Prema posljednjim vijestima, upitan je nastup Litavke Rūte Meilutytė, dvostruke svjetske prvakinje na 50 i 100 prsno. Prije koji dan je iz Pariza pak objavljena da prva francuska plivačka zvijezda, europski rekorder Leon Marchand ne dolazi u Dohu jer mu je primarniji Pariz, odnosno Olimpijske igre. Dakle, nema ni svjetskog prvaka na 200 leptir, te 200 i 400 mješovito. Dohu preskače i mlada rumunjska zvijezda David Popovici, svjetski rekorder na 100 slobodno. Neće doći niti ni Tatjana Schoenmaker iz Južne Afrike.

Mogli bi ovako još dosta dugo. Osobno, stvarno se ne sjećamo nekog svjetskog prvenstva ovako okrnjenog, bez ovolikog broja vrhunskih plivačica i plivača, a da nisu ozlijeđeni.

Velika Britanija će primjerice tražit iskupljenje u muškoj štafeti 4x100m slobodno nakon što je diskvalificirana u Fukuoki. Italija, koja je u muškoj štafeti 4x100 mješovito u Budimpešti 2022. osvojila zlato, nastojat će osigurati kvalifikacije u Dohi nakon što nije uspjela ući u finale u Fukuoki. Naime, nema ni Thomasa Ceccona koji je vodio tu pobjedničku momčad, ali se povukao kako bi se oporavio od ozljede prsta koju je zadobio u prosincu. Jasno da je njemu primarniji Pariz.

Sve u svemu jedno čudno, jako čudno Svjetsko prvenstvo u plivanju. Prije početka plivačkih natjecanja obično bi pisali o zvijezdama, tko su favoriti, a sada... Sada muku mučimo navesti tko uopće od poznatijih dolazi. No, to je sramota World Aquaticsa i njihovog suludog kalendara natjecanja, pretrpanog svjetskim prvenstvima koji ovakvim učestalim ritmom gube svaki smisao, težinu, vrijednost. Šteta.