Nije Đoković, nego je Đaković, razlika je u samo jednom slovu. I nije tenisač, nego je plivač. Nije, naravno ni približno toliko uspješan, no pred njim je, kažu svi, blistava karijera.
Riječ je o Antoniju Đakoviću, mladiću rođenom u Švicarskoj; našeg je porijekla, ima hrvatsko i švicarsko državljanstvo, no pliva pod zastavom Švicarske. Donedavni član riječkog Primorja prešao je neki dan u redove PK Kantrida, na Olimpijskim igrama u Tokiju doplivao je do polufinala, a nedavno je na SP-u u malim bazenima u Abu Dhabiju osvojio brončanu medalju.
Prva medalja
Prije no što je Primorje zamijenio Kantridom, Antonio je u Rijeci trenirao između ostalog i pod paskom našeg legendarnog plivača, danas trenera Miloša Miloševića koji je s njim u pravilu radio ljeti kad bi ovaj boravio na Kvarneru gdje mu živi šira obitelj.
"Mićo je odličan trener, boljeg u Hrvatskoj nisam mogao dobiti", hvalio se donedavno Antonio odličnim uvjetima u Rijeci koji mu omogućuju brzi profesionalni napredak. I Milošević je također pun hvale o mladom plivaču u usponu. Premda sad više nije u njegovom klubu, Milošević je uvjeren da je riječ o mladiću koji neće stati na ovoj premijernoj medalji iz Ujedinjenih Arapskih Emirata:
- Antonio je vrhunski talent, iz te generacije ponajbolji s kojim sam radio. Izuzetan je sportaš, predan, potpuno koncentriran i uvijek daje sve od sebe. Ja sam sad prešao na mlađe dobne kategorije, to mi je nešto novo, u načelu manje stresno, ali opet moram paziti na puno detalja koji su ključni kod plivača u razvoju.
"Mićo" je uvijek skroman i ne pripisuje si posebne zasluge za razvoj Đakovića kojem je bio samo povremeni trener.
- On ima rodbinu ovdje na Viškovu, dolazi često u Rijeku iz Züricha gdje mu je matični klub Uster. Radio sam s njim po napucima i planovima njegovog pravog trenera, zadovoljan sam ako sam samo malo pridonio njegovom razvoju. Talenta ima napretek, malo smo tek nešto radili na tehnici i uopće me ne čudi da je u Abu Dhabiju uzeo tu medalju. Puno je napredniji od većine svojih vršnjaka, fokusiran je. Pravi je profesionalac i najbolji primjer kakav bi svaki sportaš trebao biti, završio je svoju hvalu Milošević.
Klinci dolaze
Premda se malo odmaknuo od natjecateljskog plivanja, Milošević je i dalje upućen u sve. Premda je naše plivanje u maloj krizi, medalje više ne dolaze kao na tekućoj traci kao što je to bilo u njegovo vrijeme, Mićo je uvjeren u bolje sutra:
- Čini mi se da "novi Hrvatski plivački savez" dobro radi, vjerujem da će ovi mlađi uskoro početi osvajati medalje na velikim natjecanjima. Ne treba nikoga previše isticati, ali odličan je primjer mlada Jana Pavalić koja je s 14 godina postavila dosta nacionalnih seniorskih rekorda. I ona je vrhunski materijal, samo je pitanje "realizacije". Još je vrlo mlada i do SP-a je imala vrhunske rezultate. Čini mi se da je naš Savez "prati" i ona bi također mogla izrasti u pravu klasu. Bit će tu još materijala, siguran sam, samo mladima treba ponuditi bolje uvjete, omogućiti im da se bave ovim teškim i zahtjevnim sportom.
Miloš je jedan od onih koji je uvijek pozitivan, bez obzira na sve.
- Ni u moje vrijeme uvjeti nisu bili idealni, sad ipak imamo puno više bazena i više mogućnosti da iz male baze napravimo nešto. Najviše treba raditi na tome da nam najmlađi i perspektivni plivači ne prestaju s treninzima kad dođe vrijeme za ulazak u vrhunsko profesionalno plivanje jer ih odvuku neke nove obaveze...
Da, prava je šteta što Đaković nije izabrao Hrvatsku. Bilo je nekih kontakata, ali je izabrao plivati za zemlju u kojoj je rođen.