Čak 39 medalja osvojili su hrvatski plivači od 1991. do danas na europskim prvenstvima u 25-metarskom bazenu. Na žalost, posljednje odličje osvojeno je još 2015. u Netanyi, tada je na postolju bila Sanja Jovanović, osvajačica svih devet hrvatskih ženskih medalja. Otada traje suša, a ništa nije promijenila ni kontinentalna smotra koja je u nedjelju okončana u rumunjskom Otopeniju.
Da ne bi bilo zabune, nije ni bilo za očekivati da će se naša reprezentacija iz Rumunjske vratiti s odličjem jer predugo već hrvatsko plivanje kaska za svjetskim standardima. Imali smo u 25-metarskom bazenu nekad i svjetske prvake i svjetske rekordere, ali danas je realnost takva da ni na europskim smotrama ne možemo do postolja.
No, u Otopeniju su se ipak dogodile neke pozitivne stvari i to je ono na čemu možemo graditi barem umjereni optimizam. Imali smo tri finala i tri hrvatska seniorska rekorda što je svakako pomak u odnosu na prethodna natjecanja.
Dug je put do renesanse
Ne treba, ipak, padati u euforiju i govoriti o renesansi hrvatskog plivanja jer dug je još put do toga. Treba pošteno priznati da na ovom prvenstvu nije bila najjača konkurencija pa tako, primjerice, Španjolska nije poslala nijednog plivača u Rumunjsku. Ni inače europska prvenstva u 25-metarskom bazenu nisu prioritet onim najboljima, a pogotovo u situaciji kad za dva mjeseca počinje Svjetsko prvenstvo u 50-metarskom plivalištu, a samo koji mjesec kasnije su i Olimpijske igre.
Unatoč svemu tome, reći ćemo još jednom da je bilo nekoliko vrijednih rezultata naših plivača na ovom EP-u. S plasmanima u dva finala prednjačio je 25-godišnji Nikola Miljenić, a posebno vrijedi istaknuti da je u polufinalu utrke na 50 m leptir (22.52) za 11 stotinki popravio hrvatski rekord koji su zajednički, još od 2008., odnosno 2009. godine, držali Aleksej Puninski i Duje Draganja. Svaki Draganjin rekord koji padne vrijedan je pažnje jer radi se o najvećem hrvatskom plivaču svih vremena, a s druge strane, Puninski je upravo u ovoj disciplini bio europski prvak. Ima stoga Miljenić razloga biti ponosan iako je realnost takva da ni s ovim rezultatom ne može konkurirati za postolje.
Najbolji hrvatski plasman u Otopeniju ostvarila je Amina Kajtaz (27), Mostarka koja se od prošle godine natječe pod našom zastavom. Članica riječke Kantride bila je šesta na 200 m leptir, a premda ovom prilikom nije uspjela popraviti osobni i hrvatski rekord, ima razloga za zadovoljstvo.
To je to što se tiče hrvatskih finala, ali bilo je još nekoliko itekako vrijednih rezultata. Možda i najveći dobitak ovog prvenstva je povratak mlađahne Jane Pavalić, lanjske svjetske juniorske prvakinje na 50 m leptir.
Zbog ozljede i operacije ramena, 16-godišnja je Stubičanka propustila velik dio sezone i zato nam je drago da smo je u Rumunjskoj ponovno gledali u rekordnom izdanju. U subotu je najprije izjednačila vlastiti i državni seniorski rekord na 50 m leptir (26.19), a potom ga u polufinalu i nadmašila (25.99). Nije bilo dovoljno za plasman u finale, ali ovo je svakako dobra najava i zalet za olimpijsku godinu.
Dobar i mladi Janković
Jana je nedavno primila nagradu Dražen Petrović za najveću nadu hrvatskog sporta i doista je riječ o izvanserijskom talentu. Sada, međutim, slijedi i najteži dio posla i treba napraviti sve kako bi joj se omogućio što bezbolniji i kvalitetniji prelazak u seniorske vode, kako bi i tamo ostvarivala vrhunske rezultate. Slučaj Franka Grgića, svjetskog juniorskog prvaka i rekordera na 1.500 m koji je praktički nestao iz plivanja, dovoljno je upozorenje.
Imali smo u Otopeniju još jedan seniorski rekord. Ana Blažević (20) je u kvalifikacijama na 200 m prsno s 2:21.62 za gotovo sekundu nadmašila rekord Ane Radić, a potom je u polufinalu bila još brža (2:21.50). Dobar nastup upisao je i mladi Niko Janković koji je u kvalifikacijama na 200 m slobodno s vremenom 1:44.51 popravio hrvatski mlađeseniorski rekord koji je držao Dominik Straga.