Jana Pavalić i trener Ivica Androić

 HPS
INTERVJU ZA SN

Tvorac zagorskog plivačkog čuda: ‘Ona je iznimna, u sprintu je jedna od trenutno najvećih talenata!‘

Ivica Androić trener je 15-godišnje Jane Pavalić, koja se s nedavnog EP-a vratila s broncom
Piše: Renata BeluhanObjavljeno: 15. srpanj 2022. 23:20

Uvijek iznova zanimanje u Hrvatskoj izazove neka nova klinka ili neki novi klinac. Posebni, izvanserijski, oni koji bi sutra mogli biti veliki seniorski pobjednici. Klinka ili klinac koji su bolji od svojih vršnjaka iz svih ostalih kutaka svijeta ili su sposobni ravnopravno se nositi s onima iz puno bogatijih zemalja svijeta. I uvijek tu bude velika doza ponosa zbog količine talenta u hrvatskim genima, ali i poprilična količina čuđenja kako je moguće da nam se to događa. Uvijek iznova. Stalno neki novi klinac i klinka.

Čuđenje je tu jer koliko god smo spremni veličati ili preuveličati vlastitu vrijednost nemoguće je pobjeći od saznanja da sve te posebne nismo proizveli zato što imamo sustav, zato što smo organizirani, zato što imamo dugoročne planove kojih se držimo na putu do uspjeha. Oni nam se jednostavno - događaju. Uvijek iznova.

Nije bilo očekivanja

A priča je zapravo vrlo jednostavna - iza svakog tog posebnog klinca ili klinke stoji kvalitetan trener i posvećeni roditelji, ovo drugo i treće ne tako rijetko i u istoj osobi. Samo u glavi odvrtite imena takvih klinaca, svejedno jesu li trenutačno klinci ili su to nekad bili, jesu li u međuvremenu postali to što se očekivalo od njih ili nisu i vidjet ćete taj uvijek isti obrazac.

image

Jana i trener Ivica Androić

HPS

Jana Pavalić, 15-godišnja plivačica iz Gornje Stubice posljednjih je dana u središtu zanimanja, jedna od tih naših posebnih. Klinka koja se iz Rumunjske, s Europskog juniorskog prvenstva, vratila s broncom na 50 leptir. Iako je bila “debelo” mlađa od većine suparnica. Doduše, ta klinka je već prošle godine iz Rima isto s EP-a donijela i europsko srebro na 50 slobodno. Bila je tada čak tri godine mlađa od pobjednice iz Rusije, a rezultat koji je isplivala odveo bi ju u Tokio da u tom trenutku nisu već bile zaključene olimpijske liste.

Ali Ivica Androić, trener koji stoji iza Jane, iznenadio nas je odgovorom na pitanje je li na EP ostvareno ono što su Jana i on očekivali?

- Iskreno, išli smo na EP ne očekujući ništa.

Nije čekao da postavimo pitanje “zašto”, nego je odmah objasnio.

- Zato što Jana ima tri velika natjecanja u dva mjeseca. Sljedeće su Olimpijske igre mladih već za dva tjedna, a ima i Svjetsko juniorsko prvenstvo krajem kolovoza. Nemoguće je plivača spremiti za takva tri velika natjecanja i u dogovoru s Hrvatskim plivačkim savezom plan je da lovi medalje na svom glavnom natjecanju ove godine, a to su Olimpijske igre mladih jer će tamo plivati sa svojim godištem.

Odnosno…

- Na Europsko prvenstvo smo otišli tako reći iz punog treninga. S obzirom na to mogu reći da je isplivala doista odlične rezultate. “Skinula” je državni rekord na 100 slobodno, izjednačila rekord na 50 leptir i bila je 5 stotinki do svojeg najboljeg rezultata na 50 slobodno. Da je na 50 slobodno isplivala rezultat iz kvalifikacija uzeli bismo i tu medalju, ali na 50 metara se sve ekstremno brzo događa. Dovoljno je reći da je od drugog do šestog mjesta u finalu 50 slobodno razlika bila 12 stotinki.

Isplivana vremena, logično, dala su dodatni poticaj i Jani i treneru uoči nastavka sezone iako…

- Ovu godinu nismo predvidjeli toliko za vrhunske rezultate koliko za rad na tehnici i popravljanju pogrešaka koje ima u plivanju, a čije ispravljanje joj može donijeti rezultat jer iduće godine treba zapeti i isplivati olimpijsku normu. Cilj nam je da to što prije ispliva.

Igre su kruna

Nastup na Igrama u Parizu 2024. je svjetionik koji ih trenutačno vodi, ali pritom trener ne želi da se to pretvori u teret koji previše pritišće Janu.

- Olimpijske igre su kruna sportske karijere, ali ona je vrlo mlada. No, kako ima europske juniorske medalje, kako je već isplivala i normu za europsko seniorsko prvenstvo, imamo norme za svjetska prvenstva, onda je nekakav logičan sljedeći cilj pokušati doći do Olimpijskih igara u Parizu. Ali kad razgovaram s njom nikad joj ne želim staviti teret da to mora ostvariti. Ona ima još puno vremena za Igre, ali je već sad toliko blizu po rezultatima koje pliva da bi bilo šteta propustiti. Kao trener ću sve napraviti da se to i ostvari, vjerujem da će i Savez i HOO napraviti isto to.

image

Jana Pavalić

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

Imate li vi i Jana sve potrebne uvjete za to?

- Uvjete imamo takve kakve imamo i sve prilagođavamo tome što imamo. Naravno da joj pokušavamo osigurati sve što joj treba, a sad se uključio maksimalno i Hrvatski plivački savez i HOO budući da je i u programu olimpijskih nada na temelju svojih rezultata pa je to velika pomoć.

Jana nije ni iz Zagreba, nije ni iz Splita, ni iz Rijeke, nego iz Gornje Stubice, a trenira u Tuheljskim Toplicama u 25-metarskom bazenu i svakodnevno putuje 35 kilometara u jednom smjeru. Vi ste već s Mihaelom Vukićem dokazali da se u Zagorju mogu stvoriti osvajači europskih juniorskih medalja u plivanju, ali mogu li se stvoriti i seniorski osvajači?

- Gledajte, čuda možete napraviti ako imate želju i volju bez obzira na bazen, a to što nemamo 50-metarski bazen nadoknađujemo odlascima na pripreme.

Ima li dovoljno takvih priprema?

- Iduće godine, zapravo već od rujna ove godine, to će se morati povećati, ali ako ostanemo u programu HOO i uz ovu pomoć Saveza koju sad imamo, mislim da će se moći pokriti sve.

Do čuda i u Tuhelju

Koliko je hendikep to što ima na raspolaganju 25-metarski, a ne 50-metarski bazen?

- To i jest i nije hendikep - zastao je na trenutak i nastavio…

- Mislim da i nije. Imao sam i svjetskog juniorskog doprvaka, a non-stop smo plivali u malom bazenu i samo mjesec dana prije glavnog natjecanja otišli bismo negdje na pripreme da se tijelo privikne na veliki bazen. Istina, kvalitetnije je, sigurnije, ležernije kad imate 50-metarski bazen, ali da je presudno - nije. Možemo mi napraviti čuda i u Tuheljskim Toplicama. Uostalom, imali smo i većih problema od dužine bazena. Recimo, bili su kvarovi na bazenu pa nam je bila vruća voda, to je problem jer ne možete realizirati trening. Ali to je sad sređeno pa je puno lakše.

Što je po vama ključno da bi netko iz velikog potencijala izrastao u velikog sportaša?

- Osim nekakvih fizičkih predispozicija mislim da mora imati izuzetnu želju za uspjehom i mora imati ogromnu podršku od roditelja. Bez toga ne ide.

Jana ima i jedno i drugo?

- Da. Recimo, sad su njezini roditelji sjeli u auto i došli na EP u Rumunjsku i to puno govori. A mora se imati na umu da ju svaki dan voze na trening, a to je 35 kilometara u jednom smjeru, nije to ni malo ni lako iz dana u dan.

Vratili smo se na uvjete, savršene ili one daleko od takvih i što čini razliku između onih koji odu daleko i onih koji to ne naprave…

- Mogu ja vama dati što god hoćete, možete trenirati u savršenom centru, najboljem bazenu, ali opet ne mora biti ništa od toga. Morate biti takva osoba, osoba koja želi naprijed, koja uvijek želi više i koja želi biti najbolja.

Najviše je na Jani

I zato…

- Najviše je na Jani, prvenstveno na njoj. Kolika je njezina želja, koliko sebe daje u taj trening. Ona je iznimno talentirana, u svom godištu, kad je riječ o sprintu, jedna je od trenutačno najtalentiranijih plivačica. Njezin talent je doista neosporan, želja za dokazivanjem i plivanjem vrhunskih rezultata je na njoj, a od svih nas okolo će dobiti podršku koju treba.

Gdje vi nju vidite jednog dana, gdje su po vama njezini limiti?

- Vjerujem da ona sa svojim potencijalom, talentom i s posloženom glavom može biti u samom svjetskom vrhu plivanja, a dokle ćemo doista dogurati… razgovarat ćemo kroz godinu, dvije - odmah nam je zakazao novi intervju uz smijeh, ali čvrsto stoji iza toga da Jana ovo što pokazuje u juniorskoj konkurenciji može pretvoriti u vrhunsku seniorsku karijeru.

- Da, to je moje mišljenje. Dokle će dogurati, ponavljam, prvenstveno zavisi o njoj. Prvenstveno o njoj. Ono što je važno, trener i sportaš moraju biti kompatibilni. Bilo sa mnom ili s nekim drugim, ali to mora biti jedno tijelo. Sportaš mora imati povjerenje u trenera, bez toga ne može, a i trener mora imati povjerenje u sportaša i kad se svi potrebni sastojci umiješaju u pravu smjesu onda to donosi rezultat.

Pritom, treba biti spreman istrpjeti i kad ne ide sve onako kako si zamislio, kad dođu krize i lošiji rezultat. Ali i biti dovoljno čvrst da te sve ono što se veže uz uspjeh ne “pojede”, a tu mislimo i na pritisak očekivanja, javnosti…

- Apsolutno. Lijepo je kad se prepoznaju rezultati, kad se dobije medijska pozornost, ali morate biti posloženi da vas to ne pojede i da se ne umislite. Činjenica je da će doživjeti i poraz, ali ako bi ju jedan poraz bacio na zemlju i ne bi se mogla dignuti nakon njega onda nismo napravili ništa. Mora biti svjesna da su i porazi i pobjede sastavi dio sporta. Kad dobiješ po nosu i padneš, digneš se i idemo dalje. Linija uspjeha nije pravocrtna.

image

Mihael Vukić, juniorski europski prvak na 50 leptir i doprvak na 50 slobodno sa trenerom Ivicom Androićem

RONALD GORSIC Cropix

Amerika je odlično rješenje za plivače ako odu na pravi fakultet

Jana ove jeseni kreće u gimnaziju, ali zna se da je plan nakon završetka tog dijela obrazovanja odlazak u SAD.

- Trenutačno je takav plan i preporučio sam joj odlazak u SAD. Nju već sad zovu Amerikanci, ali prerano je.

Puno je različitih mišljenja je li odlazak u Ameriku pravo rješenje za naše plivače ili ne, zašto vi smatrate da je to dobro rješenje?

- Amerikanci su plivačka nacija, tu nema dvojbe i samo je stvar u tome na kakav ćete fakultet doći. Ali što imate kvalitetnije rezultate to imate i veću mogućnost izbora. Pa i Duje Draganja je iz SAD-a došao do olimpijske medalje. Problemi se javljaju kod plivača koji odu u SAD, a ne uspiju uloviti fakultet na kojem se mogu do kraja realizirati. Ako dođe na top plivački fakultet nema razloga da se Jana ne realizira u potpunosti jer će plivati sa sebi ravnima.

Imate li neku listu želja, popis fakulteta na koje bi mogla otići?

- Ne, za sada ne još ne razmišljamo o tome, ali ima 5-6 fakulteta koji su u samom vrhu i koji joj mogu pružiti dobar i kvalitetan razvoj.

Nogometaš koji je zbog Nijemaca odlučio od Zagoraca napraviti vrhunske plivače

Ivica Androić je u plivanju završio skoro pa slučajno. Ili potpuno slučajno. Njegov sport je bio nogomet i to gotovo 20 godina, a onda su ga Nijemci gurnuli u plivanje.

- Kad sam završio fakultet otišao sam raditi u školu raditi gdje sam bio do 1996. Pokušao sam nešto promijeniti u nogometu, ali to nije išlo zbog niza okolnosti, a u Tuheljske Toplice je došao na pripreme nekakav njemački plivački klub. Gledam ih i mislim si “ako oni mogu tu dolaziti pripreme”, zašto mi u Zagorju ne bismo imali plivački klub i tu se rodila ideja.

Osnovao je 1994. godine plivački klub Olimp i malo po malo…

- Krenuli smo s 18 plivača, da bi ih već druge godine imali 60-tak. Pokojni prof. Varvodić je tada bio izbornik reprezentacije i kad smo se prijavili u Savez nazvao je i pitao “kaj vi u Tuheljskim Toplicama imate bazen”. Došao je, pogledao što radimo i zahvaljujući njegovima savjetima i kasnije savjetima Tomislava Karla smo se razvili i unaprijedili rad.

Upravo njih dvojicu Androić smatra najzaslužnijim za svoj trenerski put.

- To su dva čovjeka koji su svoje iskustvo prenijeli na mene, a plivačko znanje i prepoznavanje dobroga i lošega u plivanju sam najviše pokupio od Tomislava Karla koji je bio vrhunski plivač.

Jeste li vi imali ikakve veze s plivanjem prije nego što ste osnovali klub?

- Ne, osim onoga što sam naučio na fakultetu.

Ima li trenutačno osim Jane još klinaca u klubu koji bi mogli do dobrih rezultata?

- Uvijek netko odskoči. U juniorskoj reprezentaciji je i Vili Sivec, koji je završio gimnaziju i sad ide u SAD. I Janin brat Petar je bio sad na Europskom prvenstvu, a za njega je zanimljivo da je počeo trenirati tek s 13 godina, do tada je igrao nogomet. I eto, u samo pet godina došao je do nastupa na EP, znači da se može.

Uvijek se može, ako si spreman učiti i raditi. Iz dana u dan. (rb)

Iskustvo koje imam iz rada s Mihaelom Vukićem je najveći dar

Vi ste u Zagorju i prije Jane stvorili plivača koji je osvajao juniorske medalje, ali se nije realizirao kao senior. Mihael Vukić je 2011. bio europski juniorski prvak na 50 leptir i srebrni na 50 slobodno, a iste godine je osvojio i svjetsko srebro u istoj disciplini i držao najbolje svjetsko juniorsko vrijeme. Godinu kasnije je osvojio i drugo europsko juniorsko zlato na 50 leptir.

Gdje je i zašto nestao Vukić?

- Njemu ta Amerika nije legla, imao je problema i s trenerom, razočarao se u svemu i na kraju je to sve propalo. Vratio se doma, izgubio je potpuno želju. Pokušali smo ga mi vratiti, ali nije više to htio. Bio je izniman talent.

Ali to nije rijetko, otišli plivači u SAD ili ostali u Hrvatskoj, najveća opasnost leži u prelasku iz juniorskog u seniorsko plivanje.

- Kad završite juniorsku karijeru i krenete u seniorske vode trebaju 3 do 4 godine da biste se ulovili u koštac sa svijetom i svjetskim rezultatima, nije to baš samo tako jednostavno. I tu se događa da se nam juniori potonu. Dobra je stvar što su sad LEN-a i FINA-a donijele odluku da će uvesti kategoriji mlađih seniora kao što je to u većini drugih sportova. To će biti do 22 godine pa će juniori imati malo bezbolniji prijelaz u seniorsku konkurenciju, malo će biti amortizirana ta razlika i to će sigurno pomoći.

Koliko vam znači sve što ste prošli s Mihaelom Vukićem danas kad radite s Janom?

- To je neprocjenjivo. Ne možete to ni s čime platiti i najveći je dar da to iskustvo možete primijeniti, da možete na temelju toga nešto promijeniti ili napraviti nešto drukčije. (rb)

Linker
31. srpanj 2022 16:09