Korak po korak u pravom smjeru. Tako do sada izgleda sezona braće Lončarić. U Zagrebu, na prvom Svjetskom kupu, bili su četvrti, na Europskom prvenstvu deseti, pa su još malo nabildali sigurnost pobjedom na Bledskoj regati, a onda su u subotu u Vareseu, na drugom Svjetskom kupu, ostvarili ono po što su došli u Italiju. Trećim mjestom u svojoj polufinalnoj skupini izborili su nedjeljno A finale dvojaca ‘bez‘ (11.08), a pritom su imali ukupno četvrto vrijeme u polufinalu.
- Ispunili smo cilj, a sve što napravimo u A finalu bit će bonus. Trebamo odveslati bez nekog velikog opterećenja i samo nadograditi sve što smo do sada napravili, da to izgleda kako treba i da na najbolji način odradimo ovaj ciklus natjecanja i to je to - kratak je bio za početak Patrik Lončarić, koji je i uoči početka natjecanja u Vareseu rekao kako je realno očekivati ih u završnoj utrci najboljih šest dvojaca ‘bez‘.
Lončarići su u subotu veslali u drugoj polufinalnoj skupini u kojoj su Britanci Oliver Wynnne-Griffith i Thomas George bili klasa za sebe i daleko odmaknuli od svih. Na 1500 metara su drugoplasirane Nizozemce Pietera Van Veena i Elija Brouwea ostavili devet sekundi iza sebe, druga posada SAD-a (Gaard, Bub) na trećem mjestu je zaostajala +11.98, Lončarići na četvrtom +12.72, a onda su u završnici utrke Britanci "prikočili" pa konačne razlike nisu velike. Naša mlada posada je u posljednjoj četvrtini utrke vratila treće mjesto koje je držala i na 500 i na 1000 metara i s Britancima i Nizozemcima prošla u A finale. Britanci su imali vrijeme 6:21.98, Nizozemci 6:23.58 (+1.60), a Lončarići 6:25.03 (+3.05).
Iz prve skupine u borbu za medalje prošli su Švicarci Roman Röösli i Andrin Gulich (6:22.51), Australci Angus Dawson i Joseph O‘Brien (6:28.24) i Amerikanci Justin Best i Pieter Quinton (6:28.24).
Pobjede Švicaraca i Britanaca u njihovim skupinama su i očekivane budući da su Röösli i Gulich ove sezone već pobijedili u Zagrebu i osvojili europsko zlato, a Wynne-Griffith i George imaju svjetsku broncu s prošlog SP, a na posljednja dva EP bili su srebrni. U Vareseu nema četiri posade koje su bile u A finalu nedavnog EP (Španjolci, Litavci, Rumunji i Srbi), no ova je regata odlična prilika da se "snime" neeuropske posade. I kakav je zaključak nakon do sada održanih utrka?
- Najveća nepoznanica su bili Australci i prva posada SAD-a i obje su u finalu. Australci su već u kvalifikacijskoj skupini u kojoj su bili s nama pokazali kvalitetu i mislim da su trenutačno na malo višoj razini od nas, ali isto tako mislim da se možemo s SAD-om potrkati i da bi mogla biti dobra utrka. Nadam se da ćemo biti, ako ništa drugo, barem blizu, a znamo da imamo još prostora za napredak. Želja nam je pokazati koliko smo im blizu trenutačno ili ih možda i pobijediti. Britanci i Švicarci su sigurno favoriti, a za ostala mjesta će biti dobra borba, a sad hoćemo li mi biti u toj borbi ili nećemo, ne znam. Dat ćemo sve od sebe da budemo, ali kao što sam rekao, prvotni cilj je ispunjen i sad je sve ostalo čisti bonus.
Australci su u dvojac ‘bez‘ ove sezone posjeli Angusa Dawsona, koji je 2000. godište kao i Lončarići, lani je osvojio broncu u osmercu na SP do 23 godine, ali je 2021. bio i član australskog olimpijskog osmerca u Tokiju (6. mjesto). Njegov partner Joseph O‘Brien je dvije godine stariji, on je povučen iz četverca ‘bez‘ koji je na SP 2022. bio srebrni, a kao i Dawson bio je u osmercu u tokiju.
U američkom dvojcu je Justin Best koji je na prošlom SP bio 7. u dvojcu ‘bez‘, ali s drugim partnerom. Prije toga je bio 4. a američkim osmercem na OI u Tokiju, a u mlađim kategorijama ima tri medalje u osmercu. Njegov sadašnji partner, Pieter Quinton, prošle je godine bio 4. na SP u osmercu.
Za razliku od ostalih A finalista, Lončarići iza sebe imaju utrku više jer su polufinale prošli kroz repesaž, a ne izravno iz kvalifikacija, ali Patrik Lončarić u tome ne vidi baš nikakav problem.
- Mi toliko treniramo da smo sposobni izdržati četiri utrke. Uostalom i treniramo da možemo što više utrka odveslati na maksimalnoj razini, a one dvije utrke u petak i nisu bile na maksimumu. Odradili smo ih onoliko koliko je trebalo. U kvalifikacijama smo procijenili da su Britanci i Australci razinu ispred nas pa i da smo išli maksimalno vjerojatno ih ne bismo stigli, a u repesažu smo osjetili da smo sigurni za prolaz i kako je bila druga utrka u danu smatrali smo da nema potrebe ići na neko nepotrebno umaranje. Mladi smo, u godinama smo kad je oporavak brz, a u svemu veliku ulogu igra i glava, a mislim da smo mi pokazali da na pritisak dobro reagiramo. Ne popuštamo lako i još nismo niti jednom izgorjeli od želje i vjerujem da smo na dobrom putu da sve to nadogradimo i da bude još bolje.