Sinkovići jednako pobjeda. Sinkovići jednako sigurna medalja. Sinkovići jednako najbolji u kojoj god disciplini veslali. I tako trinaest godina. Zaboravili smo jednu stvar - Sinkovići nikad ne zeznu. Niti na jednom jedinom natjecanju svih tih godina. Svih 11 najvećih, a to su u veslanju Olimpijske igre i Svjetska prvenstva, od 2010. godine do nedjelje u Račicama završila su sa Sinkovićima na postolju, na 8 su bili zlatni.
U onim godinama kad su osvojili "samo" jednu medalju nastupali su samo na jednom od tri natjecanja na kojima su od 2010. do 2022. osvojili ukupno 19 medalja - Igre, SP i EP s iznimkom ove godine i 2013. kad je četverac na pariće bio šesti na EP. Iskreno, u svim njihovim velikim brojkama nekako smo "izgubili" to EP u godini koja je završena drugim svjetskim zlatom četverca na pariće, koji je bio i posljednja utrka posade u kojoj su veslali Sinkovići, Damir Martin i David Šain. Ali nije ni presudno za cjelokupnu sliku. Osim toga, od 2014. od kad su sami u čamcu - i sve što naprave i dobro i loše samo je njihovo - na svakom SP, EP i OI do Račica osvojili su medalju, 14 od 19 njihovih odličja su iz dvojca ‘bez‘ ili dvojca na pariće.
Oni su učinili da to izgleda normalno, a nije normalno. Ili je bolje reći - iznimno je. Ah, zaboravili smo jednu stvar, kad su oni u pitaju onda se i srebro tretiralo uz pitanja "pa što se dogodilo". Kao na Svjetskom prvenstvu 2017. kad su bili srebrni u dvojcu ‘bez‘ iako im je to bila tek prva sezona u ovoj disciplini ili na Europskom prvenstvu 2020.
Najboljima je letvica stalno "na visini svjetskog rekorda", a oni nisu jedini koji su živjeli na taj način. Imala bi što o tome reći Sandra Perković, da ne idemo dalje od prošle godine i njezinog "samo" četvrtog mjesta na Igrama u Tokiju. I nije to nešto što je najboljima nametnuto. Javnost je tu samo dodatni pritisak, ali prvenstveno oni sami od sebe uvijek traže - najbolje.
Kad si u velikoj seriji logično je da ideš po još jednu pobjedu, po još jednu medalju, uvijek i na svakom natjecanju. Iako je s vremena na vrijeme možda bolje stati, žrtvovati nešto za nešto veće. A kad se prvi put dogodi da nisi na vrhu šok je veliki, koliko god si svjestan da se i tebi to mora dogoditi, da nisi robot...
Sinkovićima se to dogodilo na najvažnijem natjecanju ove sezone - na Svjetskom prvenstvu - nakon niza od 43 pobjede u dvojcu na pariće. I to dodatno boli, to da se dogodilo baš na najvažnijem natjecanju. Prekidanje niza je sporedna stvar kad ostaneš bez medalje.
Upuštati se u analizu zašto se dogodilo to što se dogodilo u Račicama prije nego analizu naprave oni koji o tome znaju najviše - Sinkovići i njihov trener Nikola Bralić u najmanju ruku je pretenciozno. Laički ili "iz fotelje", kako hoćete, možemo samo nabaciti neke stari ili odgovoriti na neka pitanja i "teorije" koje se mogu šuti.
1. Jesu li bili ozlijeđeni ili bolesni?
Ne. Valent je to rekao već nakon polufinala, a nakon finala su ponovili i Valent i Martin.
- Nikakvih zdravstvenih problema nismo imali, da jesmo bila bi lagana analiza jer bismo odmah znali u čemu tražiti odgovor.
2. Jesu li problem godine?
Ne. Naravno da nije isto kad imaš 28 godina koliko je Valent imao u Riju (1988. godište) ili 34 koliko ima sad (Martin je godinu mlađi, 1989. godište). Ali Tokio u kojem su osvojili svoje drugo olimpijsko zlato bio je prije samo godinu dana.
Usput, Steve Redgrave je osvojio peto olimpijsko zlato u Sydneyu s 38 godina, Mahe Drysdale je drugi put postao olimpijski pobjednik u skifu u onom nezaboravnom finalu u Riju tri mjeseca prije 38. rođendana, James Tomkins je u Ateni proslavio 39. rođendan osvajanjem olimpijskog zlata u dvojcu ‘bez‘, Iztok Čop je kao 40-godišnjak u Londonu 2012. osvojio broncu u dvojcu na pariće, a medalju iste boje u istoj disciplini i također s 40 godina osvojio je i Olaf Tufte u Riju 2016.
Naravno da je riječ o iznimnim sportašima, onima koji su svojim rezultatima ispisivali povijest veslanja, ali to su i Sinkovići.
3. Previše natjecanja u sezoni?
Iz fotelje bismo rekli - da. Slučajno ili ne, Sinkovići su jedini od finalista ovog SP nastupili na sva tri Svjetska kupa i na EP.
Dotaknuo se toga i Valent Sinković nakon finala...
- Vjerojatno ćemo morati pažljivije birati i manje nastupati. I ne ići baš uvijek na pobjedu, nego se koncentrirati na najveće natjecanje. Odnosno, uvijek ćemo mi ići najbolje što možemo, ali se možda ne trebamo nabrijavati baš za svaku utrku, nego prolaziti kroz neka natjecanja na način da su nam prvenstveno pripreme za ono najvažnije. Ali vidjet ćemo...
Sjetili smo se kako nam je nakon njihovog europskog zlata i 19. velike medalje osvojene prije malo više od mjesec dana Igor Boraska rekao nešto o tome koliko još dugo vidi Sinkoviće na najvišoj razini, ali i svoje mišljenje kako se na njoj održati kao 30+ sportaši i pritom je kao primjer naveo Jamesa Tomkinsa.
- Braća će ići u Pariz kao favoriti za još jedno zlato, a čini mi se da mogu izgurati i do Los Angelesa 2028. Definitivno mogu još šest godina veslati na najvišoj razini, ali to najviše ovisi o njima. Morat će pripaziti na zdravlje, možda smanjiti broj regata, koncentrirati se samo na najvažnije kao što je primjerice radio James Tomkins. On je u Ateni s Drewom Ginnom uzeo zlato u dvojcu ‘bez‘ ispred braće Skelin, a upravo je na Igrama navršio 39 godina.
Jednostavno, godine same po sebi nisu problem, ali tijelo pamti sve napore i ozljede i ono što kao 20-godišnjak možeš napraviti nekoliko puta u kratkom razdoblju, ne možeš i kao 35-godišnjak ili stariji. Osim toga, Sinkovići nisu imali zdravstvenih problema na završnim pripremama za SP ili na samom SP, ali izgubili su dio priprema na početku sezone zbog Valentove "standardne ozljede" (stres fraktura rebra), a morali su napraviti i pauzu prije EP zbog njegove ozljede leđa.
4. Ne više sve, nego najvažnije
Uz broj natjecanja u sezoni možda je i važniji način na koji su oni ulazili u baš svako natjecanje i baš svaku utrku - svejedno je li to bio Croatia Cup ili Bledska regata, Svjetski kup ili Svjetsko prvenstvo. Zbog toga što im je svaka utrka bila najvažnija, zapravo svaki trening, došli su tu gdje jesu - među najbolje svih vremena, ali sad kad jesu tu i to već nekoliko godina, možda im je ovo 4. mjesto i prekid niza pobjeda napravilo najveću usluga za ono što je još pred njima.
Pobjeđivati su naučili odavno, ali možda je sad vrijeme da nauče ono što je Valent spomenuo u drugom dijelu izjave "možda se ne trebamo nabrijavati baš za svaku utrku, nego prolaziti kroz neka natjecanja na način da su nam prvenstveno pripreme za ono najvažnije".
Mnogim velikima, bez obzira na količinu trofeja i medalja, obično barem nešto ostane neosvojeno. Njima nije ostalo ništa. Dapače, oni su sve najveće što se može osvojiti u veslanju osvojili ne jednom, nego više puta - imaju dva olimpijska zlata i po dva svjetska zlata u svakoj od tri discipline u kojima su veslali. I da se sutra oproste - oprostili bi se kao jedni od najvećih. U godinama ispred sebe mogu samo "podebljavati" taj status, a hoće li pritom na nekom Svjetskom kupu biti treći ili šesti ili na nekom Europskom prvenstvu peti, jer će ih koristiti samo kao stepenicu u priprema za SP i OI, zbilja nije presudno.
Sad su u fazi kad nije bitno da osvoje svaku utrku, čak ni svaku medalju - to su već napravili, nego da budu najbolji na dva najveća natjecanja - na Svjetskom prvenstvu i Olimpijskim igrama. I zato, da, možda su si s ovim 4. mjestom napravili najveću uslugu.