Prošla je jesen, zima i rano proljeće, a svaki put kad bismo se čuli, Damir Martin je bio miran i jako zadovoljan jer je sve išlo točno onako kako su on i njegovi treneri, veslački Srećko Šuk i kondicijski Pero Kuterovac, zamislili i željeli. Nakon što su ga godinama “masakrirale” ozljede, bilo je to dobro čuti, ali... To je Damir Martin i zapravo se počneš brinuti kad je baš sve dobro, a ne u suprotnoj situaciji.
- Ma dobro, mora ići i gore i dolje, i forma i raspoloženje. Ne znam dokle bih dogurao da je sve išlo pravocrtno prema gore. Pogotovo kad sam ja u pitanju. Reklo bi se kako sam sad doma ha, ha...
Frustracija i ključ u prošlosti
Ovog puta ga nisu mučile ozljede, nego je imao problema s glavnim sredstvom za rad. Dobio je novi čamac tijekom Svjetskog kupa u Vareseu sredinom travnja i nikako se nije uspijevao sprijateljiti s njim. Zapravo, bolje je reći kako su bili u stalnoj “svađi”...
- Trebalo nam je dosta dugo jer je bilo previše nepoznanica. Promijenio sam i vesla i čamac tako da nismo znali od kuda krenuti, za što se čvrsto primiti da bude konstanta i dosta smo se pogubili u tome. Meni je osjećaj stvarno bio varljiv, baš smo jako, jako šarali i to u širokom luku. Nikako da pogodimo srž i pravi put.
U jednom trenutku je bio potpuno frustriran.
- Otišli smo na kratke pripreme u Prelog i tamo mi je bilo kaotično. Tada sam skoro došao u napast i rekao “prepustit ću svoju normu nekome drugome”. Toliko sam pop***io. Nisam se mogao sastati sam sa sobom.
Ponekad ključ za bolju budućnost treba potražiti u prošlosti. U njegovom slučaj taj je ključ bio čamac s kojim je osvojio olimpijsko srebro u Riju.
- Tek kad smo izvadili taj čamac iz Rija i sve prekopirali s njega napokon je sve sjelo na mjesto. U međuvremenu smo napravili zadnje preinake koje smo trebali i sad se dobro osjećam u čamcu i napokon mi čamac dozvoljava da napravim izvedbu kako treba. Svi čamci između tog u Riju i sadašnjeg bili su pokušaji da se napravi isti čamac kao taj iz Rija i sad smo u tome uspjeli. Sve je baš dobro sjeo, napokon imam konstantu treninga, pa se i raspoloženje popravilo. Iščupao sam se iz crne rupe u kojoj sam bio i sad je dobro.
Koliko je riskantno mijenjati čamac i vesla u olimpijskoj godini ili je to normalno?
- Je, riskantno je, iako ja vesla volim promijeniti dvaput tijekom sezone. To je nekakav standard, promjena vesla i nije neka velika promjena, a opet nova vesla su malo kruća, tvrđa, brže prenose snagu na brzinu čamca, hajdemo tako reći. Čamac je riskantnije mijenjati jer teško je iz kalupa dobiti dva identična čamca i zato smo tu promjenu uvijek radili početkom godine. Novi čamac bi obično došao u veljači, ožujku, tako da se ima dovoljno vremena za prilagodbe. Sad smo prvi čamac koji je došao vratili i naručili model koji inače veslam i on mi je došao tek u Vareseu. Malo sam kasno ušao u to, ali sad je sve pod kontrolom.
Usponi i padovi
Idući tjedan je u Poznanju posljednji Svjetski kup ove sezone i zapravo posljednja jaka provjera uoči Olimpijskih igara u Parizu za one koji su odlučili nastupiti na njemu. S kakvim ambicijama vi idete u Poljsku?
- Toliko je bilo uspona i padova od Europskog prvenstva da želim prvenstveno konstantno odveslati sve utrke kako bih se mogao orijentirati gdje sam i što sam trenutačno. Ne mogu reći da me ne zanima rezultat, želio bih biti u A finalu, želio bih se “potrkati” za postolje.
U četvrtak su objavljene prijave za Poznanj, od najjačih skifista ne dolaze Nijemac Oliver Zeidler, Nizozemac Simon van Dorp i Grk Stefanos Ntouskos, ali bit će na startu Danac Sverri Nielsen, Novozelanđanin Thomas Mackintosh i prvi put ove sezone Ryuta Arakawa, Japanac koji je kao i Mackintosh iskočio prošle sezone.
- Zapravo mi je nebitno tko će sve nastupiti, zanima me ta konstanta koja je mene uvijek čupala van i koja me opisivala kao veslača. Ujednačenost od prve do zadnje utrke, da je to stabilno, a ne kao u posljednje vrijeme da je bilo dvije utrke dobro, pa jednu “bacim u smeće”, pa je opet četvrta dobra... Sad mi je namjera sve utrke odraditi na istom, visokom nivou. Što se tiče konkurencije nakon drugog Svjetskog kupa u Luzernu ima i nekih upitnika i nekih izjavnih rečenica, da se tako izrazim. Znači, upitnik su Grk i Novozelanđanin koji nisu završili natjecanje na drugom Svjetskom kupu u Luzernu, a pokazalo se tamo kako je Zeidler i na mirnoj vodi pobjediv. Ali ima tu još puno toga, mene sad čeka Poznanj, nakon toga ću biti tjedan dana u Zagrebu i potom, vjerojatno 24. lipnja, idemo na Peruću.