Tokio 2021., Rio de Janeiro 2016. i London 2012. Troje Igre i čak pet veslačkih medalja, svih pet s potpisom braće Sinković ili Damira Martina ili njih trojice zajedno. Sva sreća da ih imamo, ali problem je što osim njih trojice u Tokiju prije dvije godine i Riju prije sedam, nismo imali niti jednu drugu posadu. Posljednja hrvatska olimpijska posada, a da u njoj nije bio netko od njih trojice bio je muški samac, odnosno Mario Vekić u Londonu 2012. Sestre blizanke Ivana i Josipa Jurković iz Vele Luke, koje će u listopadu navršiti 24 godine i braća blizanci Patrik i Anton Lončarić iz Osijeka, koji su početkom kolovoza proslavili 23. rođendan, pokušat će to promijeniti sljedeći tjedan na Svjetskom prvenstvu u Beogradu. Ako to uspije djevojkama, postat će i prva hrvatska ženska olimpijska posada uopće.
I jedni i drugi moraju biti među 11 najboljih posada na SP da bi osigurali olimpijsku kvotu, a pritom su u ženskoj konkurenciji 22 posade, a u muškoj 28.
- Naš glavni cilj ove godine je plasman među tih 11 posada i osiguranje kvote, ali iskreno nastojimo ne razmišljati previše o tome jer nas ta razmišljanja “pojedu”. Pokušavamo se isključivo fokusirati na zaveslaj, odnosno napraviti sve da odveslamo najbolje utrke u naših 13 godina koliko veslamo - kaže Ivana Jurković i još jednom naglašava:
- Jedini cilj nam je biti u kvoti. Naravno da bi nam bilo drago izboriti A finale, ali ovog puta bismo bile zadovoljne i “samo” kvotom, a onda bi dogodine razmišljale i o medalji i nekim drugim stvarima.
Ovo nije posljednja prilika
Što ako ne bude kvota?
- Nije nam posljednja prilika, možemo olimpijski nastup osigurati i kroz završne kvalifikacije iduće godine, ali ne želimo uopće razmišljati o tome. Znamo da možemo, pokazale smo to ove godine i mislimo da to nije nikakav nerealan cilj. Ali isto tako, čvrsto smo na zemlji i nikoga ne podcjenjujemo. Svjesne smo da moramo dati sve od sebe i da će biti jako teško jer svi će biti brzi i svi dolaze u Beograd s istim ciljem.
Sestre su imale “turbulentan” početak sezone na prvom Svjetskom kupu u Zagrebu da bi samo tri tjedna kasnije na Europskom prvenstvu pokazale sasvim drukčije i puno bolje lice, a iza toga je bilo puno, puno rada zaključno s priprema na Perući. Jeste li uspjele napraviti potrebni iskorak?
- Mislim da samo u mjesec dana priprema u Sinju napravile jako veliki iskorak u zaveslaju, a samim time smo dobile i na brzini čamca. Na nekim treninzima smo bile brže nego ikad. Koliko god nas nije poslužilo vrijeme jer je stvarno bili vjetrovito, valovito, kišovito, izvukle smo maksimum. Osjećam da smo spremne, a bit će kako Bog da, ne znam što bih drugo rekla.
Zgusnuta konkurencija
Jesu li spremni i Anton i Patrik Lončarić?
- Spremi smo koliko možemo biti spremni. Osjećamo se dobro, trenirali smo dobro, a i posljednje provjere koje smo radili pokazale su da smo nešto bolji nego prije posljednjeg Svjetskog kupa u Luzernu - kaže Patrik Lončarić.
Lončarići su, nažalost, morali prebroditi i nesretni pad Antona Lončarića tijekom priprema na Perući. Mladi Osječanin je na svojoj koži osjetio koliko biciklizam, koji je i sastavni dio veslačkih priprema, može biti opasan, ali s obzirom na to da je pao na jednom spustu pri velikoj brzini sve je završilo jako dobro.
- Anton je pao u drugom tjednu priprema na Perući, ali se relativno brzo vratio jer je izostao svega tri dana, a pad je bio baš gadan. Srećom, nije bilo težih ozljeda, samo jako puno ogrebotina. Ne mogu reći koliko je taj njegov pad utjecao, sigurno jest u određenoj mjeri, ali mislim da smo se dobro izvukli i odradili maksimalno koliko smo mogli tako da možemo s pozitivom čekati start SP-a.
Jeste li uspjeli podignuti razinu veslanja u odnosu na prvi dio sezone?
- Mislim da smo tehnički napravili dobar pomak i da s time možemo biti zadovoljni. Uvijek može bolje, ali i SP dugo traje tako da i tamo možemo još dosta na tome raditi. Nadam se da ćemo u Beogradu pokazati kako znamo veslati i da će to biti dobro.
Konkurencija u muškim dvojcima ‘bez’ je vrlo zgusnuta. Mogli bismo reći da se izdvaja 4-5 posada, barem po onome što su pokazale do sada, ali iza toga, za popunjavanje kvota, bit će jako tijesno.
- Britanci, Švicarci i Rumunji, mislim da su te tri posade ispred ostalih. Barem prema onome kako je bilo na svim natjecanjima do sada, a svi ostali su bili blizu. Recimo, Litavci su bili četvrti na Europskom prvenstvu, za malo su ostali bez medalje, a u Luzernu su bili samo mjesto ispred nas. Ali nekad bude i drukčije nego što je pokazivao prvi dio sezone, recimo Britanci su dominirali prošle godine, a onda su skoro ostali bez bronce na SP 2022. Ne mogu točno reći koliko ima posada koje realno mogu do kvote, ali ima ih jako puno koje su blizu jedna drugoj. Od petog mjesta do sredine C finala su svi jako blizu, tu su Španjolci, Irci, Australci, Novozelanđani, Amerikanci, Kanađani su mijenjali posadu pa su opet malo nepoznanica, pa Litva, Italija, Južnoafrikanci...
Već lani nastupili na SP
Ili jednostavnije...
- Baš nas puno ima, previše i mislim da će biti jako gusto, ali da ćemo mi uzeti tu našu kvotu i da će to biti kako treba.
Sestrama SP počinje u ponedjeljak kad su kvalifikacije ženskih dvojaca, braći Lončarić u nedjelju.
- Prva progresija iz kvalifikacija u četvrtfinale ne bi trebala biti pretjerano zahtjevna, ali onda se nama sve lomi u četvrtfinalu jer se tu odvaja najboljih 12 posada. Ako uđemo u tih 12 onda je lakše, relativno lakše, jer od tih 12 samo jedan otpada za Pariz, odnosno ulaskom u polufinale si riješio prvi veliki korak - kaže Patrik Lončarić.
I braća Lončarić i sestre Jurković nastupili su na Svjetskom prvenstvu u Račicama prošle godine, sestre su bile 6. u A finalu, braća 2. u C finalu ili ukupno 14. To iskustvo će im dobro doći, ali seniorsko SP u postolimpijskoj godini (kakva je bila 2022.) i u predolimpijskoj (kao ove godine) kad je SP i kvalifikacijsko natjecanje za Olimpijske igre teško su usporedivi po kvaliteti i težini. Ali i oni su i godinu stariji i mnogo bitnije - bolji nego u 2022. Nadajmo se i dovoljno dobri da se iz Beograd vrate s kartama za Pariz.