Za mjesec dana Zagreb će drugi put biti domaćin Svjetskog kupa u veslanju i s tim natjecanjem zapravo počinje “ozbiljna” veslačka sezona. Krajem svibnja je i Europsko prvenstvo, pa u lipnju i srpnju dolaze još dva Svjetska kupa, a kako je ovo predolimpijska godina Svjetsko prvenstvo u rujnu imat će dvostruko značenje. Upravo na njemu će se “hvatati” većina mjesta na Igrama u Parizu 2024. i jasno je kada i gdje treba biti u najboljem izdanju.
Pale se lampice u tijelu
Damir Martin iza sebe ima Igre u Londonu na kojima je osvojio srebro u četvercu na pariće, Igre u Riju 2016. gdje je bio srebrni u samcu i Igre u Tokiju 2021. na kojima je osvojio broncu u samcu. Vrlo impresivna kolekcija olimpijskih medalja, ali kolekcija koju želi još nadopuniti. U Parizu.
Prošlu sezonu je morao prekinuti prije kraja, a tu je odluku donio upravo zbog Pariza. Morao je stati kako bi u 2024. mogao biti onakav Damir Martin kakav je bio u Riju i u Tokiju. Iza njega su mjeseci rada i stanje je...
- Za čudo, sve je po planu. Ne bih se htio ureknuti, ali doista sve ide onako kako smo zacrtali. I Perini treninzi i Srećkovi treninzi, osjećaj na vodi, u čamcu, sve ide onako kako treba.
Pero Kuterovac već godinama vodi brigu da Martin bude jedan od najbolje pripremljenih sportaša, a Srećko Šuk je Martinov veslački trener. Dva čovjeka u koje Martin ima maksimalno povjerenje, a rezultati pokazuju da su savršen tim.
- Za ovo doba godine sam čak i više nego zadovoljan i s brzinama. Ne može se to mjeriti s ljetnim brzinama, ali sila je tu, izdržljivost je tu i to je bitno. Je, problem mi je trenutačno na tim nekim brzinama, pale se lampice u tijelu, alarmi se javljaju, ali to je zato što je tek proljeće i nije vrijeme da budem doma i komotan na visokim brzinama tako da se ne sekiram oko toga. Znam da mogu dosta toga izdržati, sve sam do sada izdržao i još nisam niti jedan trening propustio zbog manjka izdržljivosti ili nečega.
Ispada da je odluka o prekidu prošle sezone, a Damir Martin je nastupio samo na jednom Svjetskom kupu i propustio i Europsko prvenstvo i Svjetsko prvenstvo, bila - ispravna odluka.
- To je bilo daleko najbolje što smo mogli napraviti. Prošle godine smo sjeli negdje u drugom mjesecu i već sam tada rekao “gle, ne želim se iduće godine osjećati ovako kako se sad osjećam”. Znači, da idem na trening kao da me netko goni puškom. Baš sam osjećao zasićenje, bilo mi je dosta svega i trebalo mi je malo... Ne mogu reći “da se zaželim veslanja”, uvijek mi je želja veslati, ali trebalo mi je nekog napretka. Počeo sam stagnirati, tupkati u mraku i baš je trebalo drastično prerezati i krenuti iz početka.
Problem je bio u ozljedama koje su ispresijecale puno toga nakon Rija, a Damirove ambicije u Tokiju zapravo je spasila odgoda Igara za godinu dana. U listopadu 2019. je operirao lijevi kuk i da nije bilo te odgode teško bi se spremio do brončane razine, ali i s odgodom bila je to utrka s vremenom koja je ostavila traga.
- Svašta smo nabacali za taj Tokio. Radili smo uzbrdo, nizbrdo, svakako, samo da se nekako pokrpam i da to nekako finaliziramo i ostalo je puno nekih nejasnoća i u snazi i u zdravlju i u svemu. E, onda smo iskoristili tu prošlu godinu da sve te nejasnoće, i ajmo to tako reći, sve rupe popunimo i da sad stvarno znamo na čemu smo i što smo.
Croatia Open idući vikend
Protekli mjeseci su maksimalno iskorišteni.
- Stvarno smo temelje odradili vjerojatno najtemeljitije do sada, čak bih se usudio reći na tragu onoga što smo radili 2015. i 2016. godine. Znači, ti temelji su stvarno super i sad iz njih samo treba izgraditi brzinu.
Kuk više nije problem?
- Ne, super je. Izdržava bez problema bilo kakva opterećenja. Tu i tamo se malo javi, ali uz fizioterapeuta Golubičeka i prof. Markovića to rješavam bez problema. Znam sad i ako krene nešto po zlu koja je procedura da se što prije vratim, ali tih situacija nije bilo mnogo. Sve je to neko održavanje i stvarno mogu reći da je dobro.
I sad to treba početi pokazivati u utrkama, a prve će biti...
- Na Croatia Openu, koji je sad idući vikend. To nam je neka prva kontrola da vidimo gdje sam na dva kilometra. Nakon toga sigurno nastupam na Svjetskom kupu u Zagrebu, a 90% je sigurno da ću veslati i na Europskom prvenstvu. Nakon toga ćemo sjesti i vidjeti hoćemo li ići na pripreme, treba li što popravljati ili ćemo samo nastaviti s treninzima i voziti regate. Treba ići i gore - dolje s formom, ne mogu cijelo vrijeme više ostati na piku i očekivati da ću na kraju godine sve to izdržati. Moramo malo kalkulirati i malo dizati i spuštati formu tijekom sezone. Prošla su ona vremena u četvercu kad smo svake godine mogli veslati svaku regatu maksimalno, sad je i oporavak i sve ostalo drukčije. No, to već duže tako prakticiram jer me inače strga. Ne mogu izdržati ni motivacijski, ni psihički ni fizički biti non-stop na ful gasu.
Siguran je da će na Svjetskom prvenstvu u Beogradu dohvatiti mjesto koje mu osigurava nastup na Igrama 2024. (prvih 9 mjesta u samcu vode u Pariz).
- Nemam straha što se toga tiče. Ako sam 2019. s onakvim lošim veslanjem i lošom formom uspio nekako “izgrepsti” osmo mjesto, ne bojim se da ću to ove godine uspjeti. Ali tek je travanj, ima još pet mjeseci ispred nas, dosta rada, dosta toga se može i dobrog i lošeg dogoditi.
Nadamo se da ste loše ispucali proteklih godina.
- Nadam se i ja, ali spremni smo i na to.
Imate li informacija o konkurenciji? Znate li recimo tko od najvećih suparnika planira nastup u Zagrebu?
- Ne znam skoro ništa. Pretpostavljam da će sigurno doći Kjetil Borch i Oliver Zeidler i to mi je dosta. Ma, neka bude ona ekipa koja je 2021. bila u Zagrebu i bit ću zadovoljan. Mislim da Oli Zeidler dobro i pametno radi, ima sad već i dosta iskustva, pa njega računam kao najjaču konkurenciju.
Sad sam stvarno stabilan
A olimpijski pobjednik Grk Stefanos Ntouskos?
- Ne znam, on šara, malo gore, malo dolje, baš mi je totalna enigma. Šulja se, a onda odjednom iskoči ili ne iskoči, stvarno nemam pojma.
Vraća se i čovjek koji je najrazočaraniji napustio olimpijsko finale u Tokiju, Danac Sverri Nielsen.
- Vjerojatno si je isto uzeo pauzu kao i ja nakon Olimpijskih igara, a mislim da je on imao bezbroj upitnika nakon tog finala. Cijele godine je bio u medaljama, svaku utrku i onda ostane praznih ruku.
No, ionako je najvažnije kako se osjeća Damir Martin.
- Ja sam sad stvarno stabilan. Čak i na nekim treninzima koje sam se prije bojao raditi zbog izdržljivosti, snage, brzine, sad kako odmiču osjećam da imam još rezerve za stisnuti i pojačavati. Tu bazu i izdržljivost smo prošle godine baš izgradili maksimalno. Moram pohvaliti Peru i Srećka, jako dobro surađuju, simbioza je na mjestu i stvarno mi paše. Tu su još Golubiček i Marković s održavanjem i sve odlično funkcionira.