Osječani su dugo čekali i u nedjelju na Jarunu napokon dočekali. Veliki pehar Hrvatskog veslačkog saveza namijenjen najboljem klubu u državi je ponovo, nakon 14 godina, u rukama veslača Iktusa. Potpuno su dominirali na prvom dijelu Prvenstva Hrvatske u srpnju kada su veslale mlađe kategorije, a posao su završili na seniorskom dijelu natjecanja koje je održano prošli vikend na Jarunu. Veslač koji povezuju naslov iz sad već davne 2010. i ovaj “friški” je David Šain, član čuvenog hrvatskog četverca na pariće u kojem je u društvu braće Sinković i Damira Martina dva put osvojio svijet (zlatni na SP 2010. i 2013.), jednom je bio brončani na SP (2011.), a u Londonu 2012. oko vrata je stavio i olimpijsko srebro.
- Puno nam znači ovaj trofej, svim veslačima i trenerima u klubu, a znači puno i meni osobno jer 21 godinu veslam i ovo mi je bio 20. uzastopni nastup na Prvenstvu Hrvatske. Baš te 2010. kad je Iktus posljednji put bio prvak Hrvatske ja sam osvojio svoje prvo seniorsko zlato na Prvenstvu Hrvatske. U četvercu bez kormilara ili s kormilarom, više se i ne sjećam. Te 2010. sam bio svjetski prvak i državni, to mi je bilo posebno i po tome sam i zapamtio tu godinu. Za nas je ovo veliki uspjeh i zato što je veslanje najtrofejniji sport u Hrvatskoj, a mi smo sad najbolji klub u tom sportu i pobijedili smo i klub u kojem veslaju Sinkovići i Lončarići, ali i sve druge klubove - kaže David Šain.
Dugo je Iktus čekao ovaj naslov. Što se promijenilo ili što je omogućilo da se ta pauza napokon ove godine prekine i da se Iktus vrati na vrh?
- Promijenila se uprava prije tri godine, promijenile su se neke stvari, neki su treneri otišli, neki mladi su došli, moj trener Krešimir Ižaković se vratio u klub i postavio to što sada donosi rezultate. Poglavito s mlađim dobnim uzrastima, ali i sa mnom.
Puno lakše s Ižakovićem
U jednoj dijelu karijere radili ste sami, bez trenera, koliko vam je sad lakše?
- Puno mi je lakše, smislenije i sve što trener Ižaković kaže da će se dogoditi, na kraju ispadne tako. Probao sam svašta, sve sam prošao, raditi i bez trenera i s najboljim svjetskim trenerom, sve, ali sad imam pravo vodstvo u klubu, imam trenera i veselim se daljem radu.
Iza Davida Šaina je još jedna teška godina. Svih proteklih nije odustao od snova o još jednom olimpijskom nastupu, ali i Pariz je, baš kao i Rio 2016., bio predaleko za njega.
- Da, imao sam nekih svojih razočaranja tijekom ove godine. Pokušali smo Fran Šuk i ja u dublu izboriti nastup na Igrama u Parizu, nije to dobro ispalo na Croatia Openu i sezona mi je nakon toga bila šarolika. Iskreno, imao sam i problem s motivacijom, ali nakon ljetovanja, odnosno da budem precizniji, nakon “mljetovanja”, to se promijenilo. Dugo poznajem Kosteliće, ali ovog ljeta se to produbilo. Imao sam baš dobar, kvalitetan susret s cijelom obitelji Kostelić i Ivica mi je dobar savjetnik. Ne konkretno za veslanje, ali za psihološki dio izniman. Meni je stvarno puno značilo čuti neke stvari od njega, stvari koje možda i znaš od ranije, ali s vremenom zaboraviš ili smetneš s uma. I stvarno sam se motivirao nakon toga i pripremao za Prvenstvo Hrvatske.
Pariško nadahnuće
Što najviše pamtite iz druženja s Kostelićima, koji njihovi savjeti su vam najvažniji?
- Pričali smo puno o treniranju, natjecanjima i u jednom trenutku me Ivica pitao “koji je, po tebi, cilj treniranja”. Moj odgovor je bio, a stvarno sam to mislio sa svim iskustvom koje imam, kako je cilj treninga usavršavati se do najbolje verzije sebe. Ivica mi je na to rekao “djelomično je to točno, ali glavni cilj treninga je pobjeđivanje”. I to mi se jako urezalo u svaki trening nakon toga, ali i sve što radim i izvan treninga. S Antom sam puno razgovarao o bitnosti svih detalja jer na kraju se svi ti mali djelići spajaju u sliku koja je neki konačni sportski rezultat koji ostvaruješ. Znači, u ovakvom sportu kao što je veslanje, bitno je sve, i kako jedeš, i kako spavaš, i koliko jedeš i spavaš, i što misliš i što slušaš ili ne slušaš... Detalji. Upravo oni čine razliku i sad se trudim baviti svakim detaljom, surađujem maksimalno s trenerom... Pomogli su mi puno ti razgovori s njima.
Motivacija i glad za sportskim rezultatom se vratila, a doprinijelo je i ono što se dogodilo u finalu olimpijske utrke dvojaca ‘bez’ u Parizu.
- Sinkovići su me jako nadahnuli svojim veslanjem u finalu jer su dokazali svima kako se sve može i kako godine nisu nikakva prepreka. Nisam ni ja vjerovao da će doći do takvog rezultata, mislio sam “ako bude medalja, super”, ali da će doći prvi... To me je baš dotaknulo da poseban način.
Jasno je koja mu je utrka bila u fokusu na Prvenstvu Hrvatske. Samac i dvoboj s Martinom Sinkovićem, koji je dobio mlađi brat Sinković, a Šain je bio drugi s +2.44.
- Mislim kako sam kroz sredinu staze dobro pritisnuo Martina i kako nije imao puno lufta za voziti neku lakšu utrku. Meni je bio cilj pobijediti u toj utrci, za to sam se spremao, a znam da se i on spremao za tu utrku i ostatak sezone jer Sinkovići su takvi, oni uvijek rade za ono što dolazi. Malo mi ja žao što nisam pobijedio, ali sam zadovoljan što sam odveslao dobru utrku i imao sam mali zaostatak iza Martina Sinkovića.
Efikasniji u većem čamcu
I što sad dalje? Kakvi su vaši planovi?
- Danas razmišljam sasvim drukčije nego prijašnjih godina i imam sasvim drukčiji mentalni sklop nego recimo prije 10 godina. Sad jednostavno razmišljam dan po dan, razmišljam što danas mogu napraviti da budem ukupno bolji, a ne o tome što će biti za nekoliko mjeseci ili za četiri godine. Budući da sam toliko dugo ostao u veslanju nakon onih najvećih rezultata, da sam trenirao, teško trenirao i svašta proživio na tom putu, svakako mi je cilj iskoristiti priliku ako mi se ukaže i otići u LA. I ne samo otići, nego i nešto dobro napraviti. Ali to je dugoročni cilj i ne razmišljam puno o tome, nego idem dan po dan. Početak iduće natjecateljske godine bit će mi dosta važan kako bih vidio kakav sam na pravim utrkama.
U samcu ili u nekoj drugoj posadi?
- Sad sam u samcu, ali otvoren sam za sve opcije koje predlože treneri, moj u dogovoru s drugim trenerima, izbornik reprezentacije... Neka ljudi koji nas treniraju i prate donesu najbolje zaključke na temelju naših provjera.
Dojam je kako biste ipak radije veslali u većoj posadi. Jesmo li u pravu?
- Ovaj rezultat u samcu na PH mi daje neki vjetar u leđa, ali mislim da sam puno bolji i efikasniji u većem čamcu što se i pokazalo ranije. Imao sam, naravno, i prave partnere jer poslije su oni napravili čuda nad čudima, posebno Sinkovići. Definitivno mislim da sam iskoristljiviji u većem čamcu, nego u samcu, ali samac je svakako sredstvo bez kojeg ni veći čamac ne može biti brz, pogotovo ako se radi o skul veslanju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....