Iznenadilo me koliko sam dobar jer sam se tek vratio iz Australije, a da Amerikanci vide kako navlačimo pontone na Perući, pali bi u nesvijest

Povijest SilverSkiff daljinske regate samaca na rijeci Po u Italiji piše se od 1992. godine, a posljednjih deset izdanja u potpunosti je obilježeno prezimenom - Sinković. Od 2014. do 2025. održano je deset utrka, devet su osvojili Sinkovići. Čak osam, uključujući i posljednju, održanu u nedjelju, Martin Sinković, a 2015. je zlatnike, koji su tada bili nagrada pobjedniku, u džep stavio godinu stariji brat Valent. Onu jedinu preostalu utrku osvojio je talijanski veslač Gabriel Soares koji je tada jednostavno objasnio kako se može do slavlja u utrci sa Sinkovićima: “samo na jedan način, moraš odveslati rekord”.
Soaresu je to uspjelo 2022. kad je bio i svjetski prvak u lakom samcu, a to njegovo vrijeme (40:16.748) i danas stoji kao najbolje odveslano u ovoj utrci na 11 kilometara. Tri godine nakon što je Soares, inače srebrni u lakom dvojcu na pariće u Parizu prošle godine, postavio rekord, jako malo je nedostajalo da i on završi u rukama Martina Sinkovića.

Trostruki olimpijski pobjednik i šesterostruki svjetski prvak u tri različite discipline u nedjelju je u cilj ušao s vremenom 40:19.108. Blizu, jako blizu rekordu je došao.

- Nisam znao što mogu očekivati ove godine, a na kraju je ispalo super i zato sam jako sretan - rekao je novi-stari pobjednik, nakon što je odradio proglašenje i bezbroj slikanja jer u svijetu veslanja braća Sinković najveći su mamac za obožavatelje.
A to što nije znao što očekivati? Ne, nije to lažna skromnost, nimalo. Nije znao što može očekivati jer je na utrku došao praktično izravno iz - Australije.
- Vjerovao sam da ću se brzo oporaviti od putovanja, oko toga se nisam zamarao. Veća neizvjesnost mi je bila vezano uz činjenicu da u proteklom razdoblju nisam trenirao na način kako inače treniram u ovo doba godine, jer smo stalno bili na putu. Eto, iznenadio sam i samog sebe koliko sam dobro odveslao utrku.

I to je nekoliko puta ponovio.
- Mislio sam da bih mogao dobro odveslati, ali ne ovako dobro, ni slučajno. Tri sekunde od rekorda... To je odlično. Puno bolje sam tehnički odveslao nego prošle godine, a sigurno sam prošle godine bio spremniji.

Što će pokazati da je doista na visokoj razini, a to je i dobra najava sljedeće sezone. Većina ljudi to i ne shvaća ili ne zna, ali kao što skijašima pripreme za novu sezonu krenu već u proljeće, netom nakon što su odskijali posljednje utrke, tako i veslači svoju sezonu počinju graditi od jeseni.
- Ovo nam je uvijek dobar pokazatelj, a svi smo dobri, Valent, koji je propustio nastup na SilverSkiffu, isto je u dobroj formi, tako da imamo razloga očekivati dobre stvari.
Ovo “svi” se odnosi na društvo iz četverca ‘bez’ jer osim što je Martin pobijedio, Anton Lončarić je zauzeo 7. mjesto u apsolutnoj konkurenciji, a Patrik Lončarić je bio 11.

Posebno treba istaknuti mladog Ivana Talaju, koji je bio četvrti. Prije godinu dana je Talaja bio najbolji veslač do 23 godine na SilverSkiffu i već je tada rekao da to želi ponoviti i ove godine. Rečeno - učinjeno, a pritom je ostao samo stepenicu ispod postolja u apsolutnoj konkurenciji. Rekli bismo kako je ovo što su mladostaši pokazali na SilverSkiffu definitivno sjajna najava za iduću sezonu...

No, prije okretanja onome što dolazi, vratili smo se kratko unatrag. U posljednjih mjesec dana, koji su mlađem Sinkoviću bili vrlo intenzivni i proveo je to vrijeme na relaciji SAD - Australija.
- Prvo smo supruga i ja otišli u Green Bay na utakmicu Packersa, čiji sam veliki navijač, potom sam sudjelovao na čuvenoj Head Of The Charles regati u Bostonu, pa smo Valent i ja bili na kampu s američkim veslačkim veteranima i onda smo izravno otputovali u Australiju, prvo u Sydney, pa u Canberru gdje smo Valent i ja nastupili i na natjecanju Golden Oar, kojim se promovira veslanje.

No, kao velikom navijaču Packersa, jasno je što će posebno pamtiti.
- Mia Baćić, koja radi u HOO-u, spojila me s ljudima iz Green Bay Packersa koji su nam omogućili da budemo i na terenu prije utakmice, proveli nas kroz sve prostorije kluba i za mene je to stvarno bilo nevjerojatno iskustvo. Vidjeli smo i svlačionice, prostorije za oporavak, teretanu, sve... Stvarno imaju uvjete kakve je teško nama zamisliti. Čak je čovjek iz kluba koji nas je vodio rekao kako su prerazmaženi, sve što zažele, ali baš sve, to i dobiju.
Možete li to usporediti sa svojim uvjetima makar u nekom dijelu?
- Ha, ha, ha...
OK, i očekivali smo erupciju smijeha na naše pitanje. Dva su to svijeta, neusporediva.

- Baš neusporediva. Da oni vide nas kad dođemo na Peruću pa navlačimo one pontone po vodi i sve ostalo, pali bi u nesvijest. Doduše, to čak ni veslači iz drugih zemalja ne mogu vjerovati, a kamoli igrači američkog nogometa ili nekih takvih sportova na najvišoj profesionalnoj razini.

Iz američke priče, vraćamo se na domaću i na veslanje...
- Koliko kod mi je bilo super sve što smo doživjeli posljednjih mjesec dana, priznajem da mi je bilo i puno svega i nije mi se baš putovalo odmah u Italiju, ali baš sam želio veslati na SilverSkiffu jer ovo je nekako moje natjecanje. Moja utrka.