Obalno veslanje trebalo je svoju olimpijsku premijeru imati već u Parizu 2024., ali je ona odgođena i prema svemu sudeći prve olimpijske medalje bit će podijeljene u Los Angelesu 2028. I to u sprintu, a olimpijske discipline bit će muški i ženski samac i mix dubl. Iako je ova varijanta veslačkog sporta sve popularnija u svijetu, iako je održano nekoliko svjetskih prvenstava, a nedavno i prvo Europsko prvenstvo, Hrvatska je ostala “po strani”.
Zapravo, da nije bilo silne upornosti i neuništive energije Igora Boraske, koji je s nekoliko različitih partnera nastupao u dublu na svjetskim prvenstvima od 2011. godine, ne bi nas uopće bilo na velikim natjecanjima.
- Nastupio na osam SP-a i na ovom prvom EP u Španjolskoj na kojem smo Mihael Girotto i ja nastupili u finalu dublova i završili na 12. mjestu što je jako dobro s obzirom na malo zajedničkih treninga i općenito loše uvjete kod nas. Uvijek sam nastupao u dvojcu na pariće i žao mi je što nismo uspjeli skupiti veću ekipu, ali teško je nagovoriti ljude iz klasičnog veslanja da krenu u nešto njima opasno i čudnovato. Barem kod nas, jer recimo na SP-u ove godine nastupali su i Emma Twigg i Kjetil Borch, koji spadaju među najbolje svjetske veslače. Često je na SP-ima kombinacija vrhunskih veslača iz klasičnog veslanja i klupskih veslača koji većinom treniraju na otvorenom moru pa su najviše i navikli na uvjete i vrlo često i pobijede olimpijce - kaže Igor Boraska.
Na Igrama u LA-u trebale bi se održati olimpijske utrke u tzv. beach sprintu ili pojednostavljeno sprintu, koji je jedna od disciplina obalnog veslanja. Kako izgleda ta utrka, koliko je dugačka staza...
Daleko, a zapravo blizu
- Staza je dugačka 500 metara i utrke traju oko dvije i pol minute. Prvo trčanje do broda koji pridržavaju dva pomoćnika, uskakanje u brod, veslanje cik-cak oko dvije bove, okret od 180 stupnjeva oko treće bove i natrag na plažu, iskakanje iz broda i trčanje do cilja. Druga vrsta obalnog veslanja, koja neće biti na OI zbog manje medijske zanimljivosti je tzv. endurance u kojem se ja natječem i koji mi je draži jer je tu bitnija spretnost obilaska bova i izdržljivost koja je u mojim godinama bolja nego eksplozivna snaga bitna za sprint. Te utrke su između 4 i 8 kilometara, sad je recimo na EP polufinale bilo na 4 km, a finale na 6 km, a najčešće je polufinale na 6 km, a finale na 8 km.
Iako se LA čini jako daleko, zapravo je jako blizu. Ima li Hrvatska ikakve šanse poslati nekog veslača na Igre u sprintu?
- Mislim da imamo šanse jer imamo dosta klasičnih skulera koji su prilično dobri. Prije svih bi spomenuo Mihaela Girotta, koji je nastupio sa mnom na EP u dublu, a prije toga smo nastupili baš u sprintu na Otvorenom prvenstvu Slovenije u Izoli. On je odličan veslač, fenomenalan je što se tiče brzine trčanja i uskakanja u brod, a za sprint je jako bitno osim veslačke tehnike i spretnosti imati i tu trkačku brzinu. Mi smo u Sloveniji u jakoj konkurenciji imali drugo najbolje vrijeme u kvalifikacijama i nastupili u finalu protiv najbolje slovenske posade, ali je Girotto imao nesreću da se u finalu poskliznuo kod uskakanja u čamac i prilično jako udario pa smo tu izgubili par sekundi koje kasnije u veslačkom dijelu nismo mogli nadoknaditi.
U kalendaru HVS-a
Osim njega...
- Ne bih volio nikog ispustiti, ali evo... braća Lončarić, Ivan Piton, Boris Cesarec, Nikol Udovičić, od malo mlađih snaga Roko Bošković, Sven Banović i Goran Mahmutović. Jednog dana možda i braća Sinković, sestre Jurković... Damir Martin i David Šain su vrhunski u samcu, ali ne vjerujem da bi se oni prebacili na obalno veslanje, zapravo je i logičnije da to budu mlađi veslači, a jako bih volio da imamo i barem jednu veslačicu i da se eventualno onda složi i taj mix dubl.
Koliko je bitna kvaliteta koju netko ima u klasičnom veslanju za rezultat u obalnom?
- Za dobar rezultat moraš biti jako dobar veslač. Treba imati i specifičnu vještinu vezanu za okret broda oko bova jer tu se zna puno dobiti, ali i izgubiti, ali bez jako dobrog veslanja ne može se ništa napraviti.
Čini se da i vas zanima sprint?
- U Sloveniji se pokazalo da možemo biti konkurentni, ali ja se mogu natjecati u sprintu samo ako sam onaj koji ne mora istrčati dionicu na ulasku i izlasku iz čamca, znači kao dio veće posade, dubla ili četverca.
Je li vas zainteresirala mogućnost nastupa u LA-u?
- Ne, ne pada mi na pamet tako nešto, bit ću ipak prestar. Pogotovo što će idućih godine sigurno veći broj veslača iz klasičnog veslanja prijeći u obalno baš zbog Igara. Možda ću još probati odraditi neke utrke u sljedeće dvije-tri godine, čisto onako za svoj gušt.
Ali s obzirom na iskustvo vjerojatno ste zainteresirani za trenersku ili savjetničku ulogu?
- Jesam. Najduže sam u Hrvatskoj u tome i imam puno iskustva i prošao sam puno toga tako da bih volio sudjelovati na taj način u razvoju ovog sporta kod nas.
Je li se išta konkretno pomaknulo u Hrvatskoj vezano uz obalno veslanje, predugo smo bili nezainteresirani?
- Izgleda da će se napokon pomaknuti. Hrvatski veslački savez je za iduću godinu napokon uvrstio utrke obalnog veslanja u svoj službeni kalendar natjecanja, a pokrenut je i prijedlog za kategorizaciju sportaša u tim disciplinama i za financiranje nastupa. Sve dosadašnje nastupe financirali smo sami. Sad samo treba vidjeti koliko veslača će biti dovoljno zainteresirano da se više posvete tome, iako primjeri iz vana pokazuju da se može kombinirati i klasično i obalno veslanje.
Glagoljaš ispred svih
Kakva je situacija s klubovima?
- U Arupinumu iz Rovinja je Nikol Udovičić, koji je sa mnom veslao na SP, pa Val iz Splita, Jadran iz Rijeke ima i četverac i dubl i skif, ali najviše je po pitanju obalnog veslanja napravio Glagoljaš iz Omišlja na čelu s predsjednikom Deanom Girottom i moj VK Val iz Splita. Mislim da će se upravo u Omišlju održati i prvo službeno PH u sprint veslanju jer tamo postoje svi uvjeti – adekvatna plaža i dovoljan broj coastal čamaca za organizaciju natjecanja.
Boraskin klub Val u suradnji s još tri kluba - Saturnia iz talijanskog Trsta, Limassol s Cipra i Gdanjsk iz Poljske - pokrenuo je projekt vezan uz razvoj obalnog veslanja pod nazivom “Coastal Rowing - Bringing All Generations Together”, koji je u sklopu programa ERASMUS + SPORTSfinanciran sredstvima EU.
- Kao dio tog projekta u suradnji s FISA-om organizirali smo i trenerski seminar u Omišlju na kojem je bilo desetak naših trenera i to je bio nekakav početak ozbiljnijeg rada. Recimo, Gdanjsk napreduje ogromnim koracima, ljudi su kupili sve nove brodove, sad su imali u mlađim kategorijama osvajača svjetske bronce i kandidirat će se za domaćina SP 2024. ili 2025. Ciprani također...
Koliko uopće koštaju brodovi za obalno veslanje?
- Otprilike kao i za klasično veslanje, skif je minimalno oko 8000 eura, a cijene idu i do 14.000 za top modele. Dublovi koštaju od 12 do 15.000, a četverci oko 20.000. To su natjecateljski brodovi, ali ima rekreativnih koji se mogu kupiti za dvije trećine tih cijena.
Mi kasnimo, a koje su zemlje najjače u ovoj verziji veslanja?
- Španjolska, Francuska i Italija, ali sve više i SAD, Velika Britanija, Tunis, Irska, Skandinavci, počeli su dolaziti i Novozelanđani i to s jakim imenima iz klasičnog veslanja, a oni, baš kao i Australci, imaju pješčanih plaža koliko hoćeš i bit će sve bolji i bolji.