‘Martin je poludio, baš se osjećaš prevareno! I još nam Talijani štede na tjestenini!?‘

Braća Sinković, trostruki olimpijski pobjednici, prošli su vikend u talijanskom Vareseu u svoju prebogatu kolekciju odličja dodali još jedno. Prvi od dva Svjetska kupa ove sezone završili su sa srebrom oko vrata u disciplini u kojoj su prošlog ljeta u Parizu obranili zlato iz Tokija, u dvojcu ‘bez‘ u koji su se zakratko vratili u godini kad im je fokus na četvercu bez kormilara.

No, mnogo veće zanimanje i mnogo više komentara od još jednog sportskog uspjeha izazvala je fotografija koju su Sinkovići podijelili na društvenim mrežama, odakle je ona svoje mjesto pronašla u valjda svim hrvatskim medijima. Nije to bila baš atraktivna fotka, a definitivno nije bilo atraktivno ono što je bilo na njoj: ručak u kojem su "uživali" nakon polufinala u Vareseu.

Doduše, teško je uopće ono što su organizatori Svjetskog kupa njima i svim ostalim veslačima i veslačicama servirali nazvati - ručkom.

Ručak koji su organizatori Svjetskog kupa u Vareseu veslačima naplatili 25 eura

BRAĆA SINKOVIĆ FACEBOOK

I tu je krenulo "more komentara", a mnogi nisu ni shvatili da nije riječ o obroku koji su Sinkovići naručili u nekom od talijanskih restorana, nego o službenom obroku koji osigurava organizator i to ne besplatno, pa su se neki zaigrali i usporedbama talijanske i hrvatske turističke ponude, pa ste mogli pročitati i što dobivaju djeca na kojekakvim natjecanjima, pa što se jede u hrvatskim bolnicama ili jesu li si trebali sami napraviti sendviče... Uglavnom, "klikalo", čitalo se, komentiralo... Puno više nego tekstovi o njima s "dosadnim", čisto sportskim podacima.

Sinkovići na vrhunskoj seniorskoj razini nastupaju već više od desetljeća i pol, prošli su svakakve regate i sigurni smo kako nije ovo prvi put da su ih organizatori "počastili" neodgovarajućim obrokom, ali ovo je prvi put da su reagirali objavom na društvenim mrežama. Zašto?

- Martin je poludio - kaže Valent Sinković.

Shvatili smo, nazvali smo "krivog" brata, ali dobro, i Valent je "uživao" u istom obroku i nije mu problem objasniti kako je nastala najkomentiranija "veslačka vijest" u posljednje vrijeme.

- To je bio naš ručak nakon polufinala kad smo odlučili jesti na stazi, odnosno ono što organizator službeno nudi. Uglavnom jedemo u hotelu, najviše i volimo imati sva tri obroka u hotelu i mogućnost biranja što ćemo jesti, ali ponekad kad su utrke kasnije, oko ručka, jedemo i na stazi, pa smo se i sad odlučili za tu opciju. I tu zna biti svega, odnosno negdje je hrana bolja, negdje lošija. Ovdje je hrana bila ukusna, ali problem je bila količina. Još smo ih molili da nam daju malo više, ali nisu htjeli i tu je Martin poludio i pitao me bismo li to objavili na društvenim mrežama. Složio sam se jer možda ih to potakne na promjene za idući put.

Zato što...

- Nismo mi problem, da smo htjeli, mogli smo ručati u nekom restoranu, ali za veslače koji nemaju drugu opciju, a takvih je puno ili većina, ovo definitivno nije u redu. Baš se osjećaš prevareno i zato smo reagirali.

Pritom, to je hrana koju svaki veslač, odnosno njegov savez plaća, a bon za ovaj "kraljevski ručak" je bio 25 eura.

- Da, nije da je besplatno, pa, kao, ‘nemoj se žaliti‘.

Kakva je inače situacija s hranom na velikim natjecanjima? Mislimo na "službene obroke", naravno.

Jednokratni povratak u zlatnu disciplinu - Valent i Martin Sinković

BRAćA SINKOVIć FACEBOOK

- Ovisi od zemlje do zemlje i od natjecanja do natjecanja. Negdje je vrhunski, negdje zna biti baš katastrofalno. No, kao što sam rekao, mi uglavnom jedemo u hotelu u kojem smo smješteni. Na stazama smo često jeli kad smo bili mlađi i često je bilo ovako, na primjer, ili uzmi tjesteninu ili komad kruha, ne može oboje ha, ha. I sad recimo, stave jednu "šeflju" tjestenine i ne daju više. Pa gdje ćeš štedjeti na tjestenini, to mi stvarno nije jasno! I još u Italiji. Razumio bih da ne daju više od jednog komada mesa, ali tjestenina!?

I tako je "obrok šampiona" mimo njihovog običaja završio na društvenim mrežama.

- Mi inače ne objavljujemo i ne komentiramo takve stvari, ali kako smo bili gladni nakon utrke, baš nas je to zasmetalo jer imaš osjećaj kao da te žele prevariti. Zamoliš malo više tjestenine i ne da ti. Ma, naplati mi 10 eura više, ali daj sportašu količinski koliko mu treba.

Jeste li se barem nagradili nakon finala?

- Jesmo, nagradili smo se time da smo odmah sjeli u auto i krenuli u Zagreb, a po putu smo pojeli neke sendviče. Ali to je bilo našom odlukom, da ne bi bilo zabune, jer smo željeli što prije doći doma. To je nakon natjecanja uvijek prvi i najvažniji cilj, pogotovo kad te doma čekaju djeca kao mene.

Sljedeća stanica je Luzern, pa Henley regata, vraćamo se "dosadnom" veslanju...