U veslanju je to vrlo jednostavno, vrhunac sezone, s iznimkom olimpijskih godina, nastup je na Svjetskom prvenstvu. Tamo dolaze svi najbolji, za razliku od Svjetskog kupa ili Europskog prvenstva, koji mogu biti vrlo šareni što se tiče kvalitete. Posebno od discipline do discipline, ovisno o tome tko je i kada odlučio nastupiti. Vrhunac veslačke 2025. bit će tek krajem rujna i to na Dalekom istoku budući da je ove godine Šangaj od 21. do 28. rujna domaćin Svjetskog seniorskog prvenstva.
Posada koja će nama biti u najvećem fokusu je naravno ona u kojoj su braća Sinković. Prvi put nakon 2013. kad je Svjetsko prvenstvo također održano u ovom dijelu svijeta, ali u Južnoj Koreji, Sinkovići neće ovisiti samo o sebi. Tada su u Chungjuu u društvu Damira Martina i Davida Šaina osvojili drugo svjetsko zlato u četvercu na pariće i u njega se više nikad nisu vratili. Sad žele u svoju kolekciju dodati jubilarnu, 10. svjetsku medalju, u društvu Patrika i Antona Lončarića. Ponovo četverac, ali ovaj put je to četverac bez kormilara.
Trenutačno su na Perući, zapravo najveći dio ljeta provest će na Perući jer u planu priprema kao ključno razdoblje označeno je sedam tjedana priprema upravo ovdje. Sedam tjedana zvuči puno ili dugo ili kako god to željeli nazvati, ali Martin Sinković će se samo nasmijati na naše pitanje “kako to izdržavate, križate li dane na kalendaru”...
- Nije to sedam tjedana u komadu, “razbili” smo pripreme jednom kraćom pauzom i baš nam je dobro došla.
Na Peruću su došli 14. srpnja i trenirali do 3. kolovoza, a onda su se odmarali, ne baš potpuno, ali barem od uobičajenog ritma priprema, odnosno Sinja i Peruće, između 4. i 8. kolovoza.
- Samo smo trčali u tom razdoblju, odnosno ja sam samo trčao, mislim i braća Lončarić, dok je Valent mislim ubacio i vožnju bicikla.
Od 5. kolovoza su ponovo u bazi u kojoj su kovali sve svoje medalje u proteklih 15 godina, zapravo i duže s obzirom na to da je Martin prvi put ovdje na pripremama bio još...
- Godine 2005. a Valent godinu ranije.
I nije im dosadilo, ali godine ipak čine svoje. Valent je 2. kolovoza navršio 37, dok će Martin 10. studenoga proslaviti 36. rođendan. Glavni razlozi njihovog trajanja na vrhunskoj razini dugi niz godina su rad i ljubav prema tome što rade, bitan razlog je i to što su uvijek bili spremni na novi izazov, a posljednje tri godine su prihvatili i da bez obzira na želju koja nije ništa manje nego prije, tijela ipak ne dopuštaju isto ponašanje kao kad su imali 20, 25. ili koju godinu više.
- Da, zato smo i razbili pripreme. Poučeni uvelike iskustvom iz 2022. kad smo bili četvrti na Svjetskom prvenstvu, a mislimo da nam je tada presudilo to što smo pretjerali sa svime. Sad smo namjerno napravili pauzu.
Kakav vam je ritam treninga na Perući?
- Svako jutro smo na vodi, a što se tiče poslijepodnevnih treninga, u ponedjeljak i petak imamo teretanu, utorkom i subotom vožnju bicikla, srijedom idemo na vodu, dok su nam u četvrtak i nedjelju poslijepodneva slobodna.
Koliko traju ti jutarnji treninzi na vodi ili to varira?
- Varira i to jako, između sat i pol, sat i 45 minuta do 3 sata ovisno što je isplanirano.
Dobar ritam...
- Mora se raditi, nema bez toga ništa - smije se Martin i dodaje kako će na Perući ostati do 2. rujna.
Ne želim se opustiti
A kakvo je trenutačno stanje, do Svjetskog prvenstva u Šangaju je ostalo pet tjedana?
- Zdravi smo, nema ozljeda, ide bolje i to je ono pozitivno, ali moram priznati da smo se prva dva tjedna dosta mučili. Nismo se nikako mogli uloviti, no sad je već bolje pa je pozitivno.
Često ste ove godine i vi i brat naglašavali kako će ključno za prezentaciju na SP-u biti upravo ono što se napravi na ovim pripremama. Ide li to u smjeru u kojem ste očekivali, bez obzira na spomenuto “mučenje” prva dva tjedna?
- Ide, sad je već dobro, ali iskreno, sporije ide nego što smo očekivali. Ne možemo više reći da smo nova posada, ipak smo mi sad već skoro cijelu sezonu zajedno i trebalo bi to ići glatko, a ne ide. Trudimo se posložiti sve i najvažnije je da ide sve bolje.
Zašto ne ide ili nije išlo onako kako ste očekivali?
- Ne znam, jednostavno ne ide, Teško mi je reći zašto, ali vidimo pomake, jako dobre pomake.
I ima još vremena do Šangaja da to bude i bolje.
- Istina je, ima vremena, ali ne smijemo se zadovoljiti s “ima vremena”, treba to već biti dobro.
Je li vam teže u četvercu sad kad ne ovisite samo o onome što ćete napraviti vi i brat, nego je “u igri” četvero ljudi?
- Možda ću u svojoj glavi više krivnje staviti na nekoga drugoga, ali zapravo je isto. Čak bih rekao da je Valentu i meni psihički lakše sad jer je manje pritiska na nama. Jedino što te nervira kad ne ide kako bi htio, tako da ne mogu reći da mi je lakše. Da sve ide glatko, bilo bi mi vjerojatno lakše, ali još nije sve glatko, pa...
Doista imate manji pritisak?
- Pritisak u smislu da nije sve na nama, ali ja uvijek, odnosno i dalje želim da budemo najbolji. Jednostavno, super je drugo mjesto na Europskom prvenstvu i ne umanjujem taj rezultat, ali trebamo mi i na braću Lončarić prenijeti mentalitet da je samo prvo mjesto dobro. Naravno, ako si drugi, a napravio si sve što možeš, bit ćemo zadovoljni, ali treba ući u sezonu sa stavom “samo prvo mjesto je dovoljno dobro”, to je način da se ide naprijed.
To je, uostalom, Valenta i Martina i dovelo do toga da su i prije kraja karijere zaslužili mjesto među najvećima u povijesti veslanja, na svjetskoj razini.
- Nema opuštanja i ne žalim se opustiti jer uvijek si razmišljam kad izgubim što sam mogao napraviti da budem prvi. Tako da i dalje imam u glavi da želim pobijediti.
Odnosno...
- Ide bolje i nadamo se da ćemo tako i nastaviti i da ćemo se boriti za zlato i u Šangaju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....