Damir Martin:
Sportske su kod nas obiteljska tradicija. I djed i otac su svaki dan kupovali Sportske, svaki dan su se čitale i meni, iskreno, nije bilo jasno što to ima u njima, zašto im toliko znače. Bio sam klinac i nisam još kužio, ali mi je bilo jako fora kad sam ja prvi puta izašao u Sportskim novostima pa su se svi hvalili kako je njihov sin, unuk u Sportskima. Pa zovu svu rodbinu, cijelo selo, “daj kupite Sportske, kupite Sportske”.
A ja sam se onda kroz godine pobrinuo da što više toga o meni bude u Sportskima. I nadam se da će toga biti još.
Zato, hvala i svima vama u SN što pratite nas sportaše i što nam stvarno dajete na važnosti, istinski vrednujete naše rezultate i svakodnevnu muku.
I dalje, nakon svih ovih godina, čitam Sportske novosti. Pročitam nešto i na internetu, ali nije to - to dok ne sjedneš ujutro negdje na kavu u miru i prolistaš novine. To je jedini pravi osjećaj. Online je u današnje vrijeme pristupačniji, ali nije to takva čar kao pročitati u novinama.
Nenad Šoštarić:
Moja prva asocijacija na Sportske novosti? Imao sam 4-5 godina i iz Kranjčevićeve sam hodao do Končareve gdje je bio kiosk Vjesnika da dočekam SN u nedjelju navečer sa svim rezultatima u sportu.
I moram priznati da se od tada do danas ništa nije promijenilo, SN čitam svakodnevno i sada sam pretplaćen na njih. Čitam sve, sportski sam fanatik bio i ostao. Ima uvijek interesantnih stvari. Volim pročitati intervju s onima koji imaju što reći, recimo Sandro Sukno ili Ivica Tucak... Volim čitati kolumne, kao razmišljanja o tome čime se bavimo. Nekad se pogodimo, nekad nismo na istoj valnoj duljini, ali to nije nužno. Važno je poštovanje, jer od njega sve počinje.
Čovjek s 80 godina je realno star, ali SN mi tako ne djeluju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....