Bio je posljednji dan kolovoza 2013. godine. Jezero Tangeum, Chungju, Južna Koreja. David Šain, Martin Sinković, Damir Martin i Valent Sinković drugi su put postali svjetski prvaci u četvercu na pariće. Godinu prije u Londonu su osvojili olimpijsko srebro. Još godinu ranije na "domaćem" Bledu svjetsku broncu, a tri godine ranije, opet na drugom kraju svijeta, na jezeru Karapiro u Novom Zelandu, prvi su put postali svjetski prvaci.
U međuvremenu su prerasli mladenačku naivnost i nakon drugog svjetskog zlata više nisu, kao nakon prvog, vjerovali kako će se sve posložiti i promijeniti ili barem mijenjati na bolje u hrvatskom veslanju. I nije, naravno.
Ni te 2013., niti u puno godina koje su slijedile. Zašto i bi - iz perspektive onih koji su sjedili u kancelarijama - kad su iz natjecanja u natjecanje dolazile medalje braće Sinković u dvojcu na pariće, potom u dvojcu ‘bez‘, a priču je zaokruživao Damir Martin u samcu. Fasada je bila savršena, a to što su zidovi iza nje postajali sve tanji, a temelji se urušavali, nije brinulo one koje je prvenstveno to trebalo brinuti.
Stjecajem okolnosti, odnosno nakon ozljede Damira Martina koji je morao propustiti cijelu natjecateljsku 2014., četverac na pariće prestao je ploviti ranije nego je bilo planirano i u godinama koje su slijedile, dvojica zlatnih (Sinkovići) su postali još zlatniji, jedan (Martin) je otišao do vrha u samcu, a četvrti je ostao - na suhom. Ne doslovno, ali kad ne postoji sustav, onda se dogodi ono što se dogodilo s karijerom Davida Šaina.
Daleko od toga da nije bilo i njegovim pogrešnih odluka, tvrdoglavosti na vlastitu štetu, ali sustav i posložena priča uvelike sprječavaju da netko odluta u pogrešnom smjeru ili odustane, kao što je bio slučaj s mnogima u "najuspješnijim godinama hrvatskog veslanja". Navodnici nisu slučajno i ne treba ih krivo shvatiti, zbrajajući medalje to su doista najuspješnije godine, ali za to su zaslužni pojedinci koji su se izborili unatoč nepostojanja sustava, a ne uz pomoć sustava.
Dvanaest godina nakon Chungjua, deset nakon posljednjeg nastupa na nekom svjetskom prvenstvu, David Šain se sprema za odlazak na svoje sedmo SP. Četiri nastupa je skupio u četvercu na pariće, od 2009. do 2013., još dva nakon četverca - u samcu 2014. u Amsterdamu (16. mjesto) i dvojcu ‘bez‘ s Marijom Vekićem u Aiguebeletteu 2015.
- Kad sve zbrojim i oduzmem, ova šansa koju sad imam na Svjetskom prvenstvu u Šangaju... Pokazati se u skifu... Baš se veselim, jako se veselim.
Desetljeće, godina više ili manje, dugačko je razdoblje, u sportu pogotovo. Najveća pobjeda Davida Šaina je što nije odustao sve te godine, iako budimo iskreni, osim njega i možda još nekoga iz njegovog najbližeg okruženja, nećete pronaći one koji vjeruju u ono što vjeruje on - kako još uvijek nije odveslao svoje najbolje utrke. Ili koji bi se bili spremni kladiti kako će ispuniti svoj najveći sportski cilj - otići još jednom na Olimpijske igre.
U Chungjuu 2013. kad je posljednji put bio na postolju, David Šain je imao 25 godina, na put u Šangaj sprema se kao 37-godišnjak, LA 2028. će dočekati kao 40-godišnjak. I samo kad se to stavi na papir, skeptičnost je vrlo logična i razumljiva, ali odustajanje nije njegova priča.
Nastup u skifu ili samcu, njegova je želja s kojom su se Toni Urlić, glavni trener skul veslača i Dušan Jurše, novi hrvatski izbornik, složili. Ali baš to što je na pola sezone odlučio izaći iz programa novog četverca na pariće i nastaviti u samcu, većina vidi kao pogrešnu odluku. Ili ne baš najpametniju.
Uostalom i sam je puno puta rekao kako više možete dati u većoj posadi, a pogotovo bi u ovom dijelu karijere to bio logičniji izbor.
Zašto ste odlučili izaći iz četverca?
- Prije svega, zahvalan sam treneru Urliću i izborniku što su mi omogućili ovu priliku. Iskreno, uvijek sam jednim okom, barem malo, gledao prema samcu, ali sam uvijek bio i svjestan toga da sam najveće rezultate napravio u četvercu pa mi je to govorilo "ipak si ti za veću posadu". Možda to tako i jest, međutim, tijekom ove godine i kroz natjecanja koja smo imali, počeo sam se super osjećati u skifu. Osim toga, neke svoje performanse, pogotovo na dužim prugama i na ergometru, dosta sam pomaknuo naprijed, a sad mi se činilo da se i ovo na 2 kilometra može pomaknuti naprijed.
Odlučio je da bi želio u samac nakon Svjetskog kupa u Luzernu, odigrale su tu svoju ulogu i obiteljske obveze ovog ljeta.
- Rekao sam izborniku neka on odluči i ako baš žele da nastupam u četvercu, nastupat ću u četvercu, ali da bih bio jako zahvalan da mi se nakon toliko godina pruži prilika da ponovo probam u skifu jer je prva postolimpijska godina i svi će dobiti puno odgovora gdje smo trenutačno i bit će nam jasnije kako i što dalje.
Dobio je "zeleno svjetlo" i nastavio raditi u samcu.
- Radim po programu Tonija Urlića, koji je uz četverac na pariće zadužen i za mene. Odnosno, to je program Nikole Bralića po kojem rade i četverac ‘bez‘ i četverac na pariće i ja i koji je stvarno odličan. Bilo mi je dosta teško izdržati trotjedne pripreme na Perući, ali upravo veslajući i trenirajući po tom programu, vidim i osjetim zašto su Sinkovići toliko dobri iz godine u godinu i zašto su napravili sve što su napravili. Jednostavno, toliko je teško i naporno i zahtjevno da onaj tko to prođe uspješno, stvarno se može nadati dobrim rezultatima.
I sad smo došli do ključnoga, što bi bio dobar rezultat za Svjetskom prvenstvu koje je pred nama? Za Šangaj je prijavljeno 36 samaca, uključujući i svu trojicu s olimpijskog postolja u Parizu predvođenih Oliverom Zeidlerom, trostrukim svjetskim prvakom i olimpijskim pobjednikom iz Pariza.
- Često čujemo kako nije važno samo sudjelovati, važno je pobijediti. Ali kao prvo, važno je sudjelovati, a ja sam sretan što sudjelujem na Svjetskom prvenstvu nakon 11 godina u skifu, a 10 godina nakon posljednjeg uopće nastupa na SP. Tako da sam baš sretan što imam tu priliku ponovo ići na SP i sve ću to odraditi iz gušta. Naravno da imam želje i nekakav plasmanski imperativ, ali najviše razmišljam o izvedbi. Trenutačno na treninzima ide jako dobro, brzine su baš dobre, nikad nisam veslao skif na takvim brzinama, ali sad nešto posebno najavljivati, ne mogu.
Objektivno i ne može, ali...
- Bio bih jako zadovoljan kad bih ušao u prvih 12, odnosno u polufinale.
Kad bi to uspio, to bi bilo puno, puno iznad "sudjelovanja", ali ovo je disciplina u kojoj je ulazak u polufinale na SP-u ogroman uspjeh. Ne djeluje realno, ne u konkurenciji kakva je u samcu, ali...
- Meni je super što je takva konkurencija, mene to "pali". Puno mi je draže biti u tu, u najžešćoj konkurenciji, nego bilo što drugo.
Kako god prošlo SP, samac nije jedina opcija u kojoj se vidi, dapače...
- Nisam imao ove godine jakih utrka u samcu, tako da vjerujem da se s dodatnim nastupima u skifu mogu još poboljšati u ovoj disciplini, ali je pitanje koliko. Želim vidjeti gdje sam, ali bez obzira na ovo SP i kako će završiti, sljedeće godine ulazimo u novu priču i bit ću otvoren i dalje za veće čamce. Vraća se i Damir Martin i vjerujem da se situacija u našem skul veslanju može još dosta, u pozitivnom smislu, zahuktati i da se može svašta dobro dogoditi. Sad idem na SP u skifu, odraditi to najbolje što mogu, a poslije ćemo vidjeti. Na kraju krajeva, držim se toga da veslač vesla, trener trenira, a uprava upravlja, tako da...
Jeste li pitali Damira Martina za neki savjet?
- Nisam se čuo s Damirom za sada, ali ponekad se čujem s Ivicom Kostelićem oko nekih stvari, oko problemčića koji se pojave i uvijek mi neka njegova rečenica pomogne.
Veslanje je njegov život, ali nije jedino oko čega se vrti njegov život...
- Pokušavam i borit ću se do kraja za još jedne Olimpijske igre, ali moram biti i dobar otac, ušao sam i u politiku, član sam Županijske skupštine Osječko-baranjske županije i aktivan sam oko pronalaska i iskapanja posmrtnih ostataka nestalih iz Domovinskog rata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....