Sad prvi put ne znam koliko točno vrijedimo, ali sigurno neću biti zadovoljan ako se vratimo bez odličja

Zagazili smo u rujan i za većinu to znači oproštaj od opuštenijih dana, od godišnjih odmora, od laganijeg ritma i manje obveza, barem u nekom dijelu proteklih mjeseci. Za članove našeg četverca ‘bez‘ to znači da su iza sebe ostavili najintenzivniji dio priprema, sedam tjedana "mučenja" na Perući, još tamo od početka srpnja i sa samo jednom kratkom pauzom. Ali kad radiš ono što voliš, onda se dobije ovakav odgovor od Valenta Sinkovića na putu iz Sinja u Zagreb...

- Prošlo je ljeto za čas.

Pred veslačima je najvažniji ispit ove godine - Svjetsko prvenstvo u Šangaju od 21. do 28. rujna. Prije puta u Kinu, a karte su rezervirane za 13. dan ovog mjeseca, odradit će još "završno poliranje", kako će Valent to nazvati, na Jarunu.

Četverac ‘bez‘ u kombinaciji s braćom Antonom i Patrikom Lončarićem novi je izazov za braću Sinković. Nakon četverca na pariće u kojem su prvo utisnuli svoj pečat na velikoj sceni, preko dvojca na pariće, dvojca ‘bez‘, pa ponovo dvojca na pariće i onda prošle sezone iznenađujuće, ali ponovo pobjednički, dvojca ‘bez‘, sad su ponovo u većoj posadi, ali s jednim veslom manje u rukama nego na početku karijera.

Valentu će ovo biti 13. svjetsko prvenstvo. Prvi put je na svjetskoj smotri nastupio još 2007. kao 19-godišnjak u četvercu na pariće u kojem su uz njega veslali još David Šain, Bojan Žugić i Hrvoje Jurina i bili su 17. od 19 posada. Dvije godine kasnije zaplovit će "pravi" četverac na pariće, kombinacija u kojoj su Valent, brat Martin, Damir Martin i David Šain u pet godina osvojili dva svjetska zlata, olimpijsko srebro i svjetsku broncu. Samo na svom prvom, 2009. ostali su bez odličja, ali nisu bili daleko, završili su četvrti, a bili su i tu i sljedeću godinu, kad su prvi put postali svjetski prvaci, još uvijek mlađi seniori.

Od 2010. pa do posljednjeg održanog SP-a, 2023. u Beogradu, Valent se samo s jednog, u Račicama 2022., nije vratio s odličjem oko vrata. A osvajao ih je u tri discipline - četvercu na pariće, dvojcu na pariće i dvojcu ‘bez‘ - i u sve tri discipline ima po dva zlata, ukupno 9 odličja.

Na sva ta prvenstva, od 2010. do danas, odlazio je kao favorit za odličje, najčešće kao favorit za zlato. Sad...

- Prvi put idem da nisam 100 posto siguran gdje smo točno u odnosu na konkurenciju.

Potpuno drukčiji osjećaj nego prethodnih 15-ak godina.

- Da, jer i onih posljednjih godina u četvercu smo točno znali gdje smo, a sad ne možemo biti sigurni. Ipak smo u Luzernu, na drugom Svjetskom kupu, bili peti. Skok smo napravili od tada, to je definitivno, a sad koliki skok... To ćemo vidjeti.

Fali im i to što nemaju dovoljno usporedbi sa samim sobom, da se tako izrazimo...

- Da, teško nam je i po brzinama koje imamo na treninzima točno znati gdje smo jer nam je ovo prva godina četverca, u dublu i dvojcu je trener Bralić imao brzine od posljednjih "sto godina" i kad bismo vidjeli da smo blizu najboljih vremena, znali smo da je to - to, a sad nemamo tu mogućnost usporedbe. Idemo malo više u nepoznato nego inače što se tiče vrhunca sezone.

Priča četverca ‘bez‘ s dva para braće, Sinkovićima i Lončarićima, krenula je europskim srebrom iza Rumunja, pa su na prvom Svjetskom kupu u Vareseu veslali u dvojcima ‘bez‘, da bi na drugom i posljednjem u Luzernu bili peti u četvercu ‘bez‘, iza Australaca, Rumunja, Litavaca i Francuza. Kao pobjednici su se vratili iz Henleya, ali to je ipak drukčiji format utrkivanja i teško usporediv.

Odgovor na pitanje koliko je točno dobar ovaj četverac ‘bez‘ u ovom trenutku, dobit će i oni i konkurencija očito tek u Šangaju. Ali po kakav rezultat idete tamo, s čime bi Valent bio zadovoljan ili nezadovoljan?

- Svakako ne bih bio zadovoljan ako ne osvojimo medalju.

Odmah se ispravio...

- Sigurno ne bih bio zadovoljan. Ne mora biti zlato, ali svakako mislim da vrijedimo medalju.

Luzern je ove sezone, kao što je to i inače, bio najjači test za sve posade, ali Luzern je bio još krajem lipnja, SP je puna tri mjeseca kasnije i tu se karte mogu itekako ispremiješati.

- U Luzernu je nekoliko posada bilo blizu, tako da je borba za medalju, zapravo borba za zlato. Ali da, na svjetskim prvenstvima najčešće ipak budu već razlike između posada jer oni najbolji, najiskusniji, još se dignu do glavnog ispita sezone, dok neki to ne uspiju. Definitivno se ne bih začudio ako budu veće razlike između posada nego što se to pokazalo u Luzernu, ali teško je reći. Prva utrka će već dosta toga pokazati budući da nema više repasaža, nema mogućnosti nekog skrivanja i odmah će se "derati najjače" pa će se dosta toga vidjeti.

Od početak sezone ste ponavljali kako će za nastup na SP-u biti ključno ono što napravite tijekom priprema na Perući. Jeste li uspjeli odraditi sve što ste zamislili i došli na razinu na kojoj ste željeli biti bez obzira na to što ne možete znati koliko to vrijedi u odnosu na konkurenciju?

- Napravili smo sigurno tehnički iskorak, a i fizički, to je 100 posto, jer smo dobro trenirali. Nije bilo ozljeda i zadovoljni smo s količnim treninga na Peruči, a to je najvažnije. Stvarno se dobro treniralo... Nismo zadovoljni s oscilacijama. Nama nekad ide super, nekad malo lošije, malo to trebamo popraviti, a taman sad zadnja dva tjedna se sve to polira.