‘Sada idem u najteže pripreme, bacit ću ‘nuklearku‘ na sebe, a ima jedna stvar koja mi ide u prilog‘

Damir Martin iza sebe ima dosad nastupe na trima olimpijskim igrama. Baš uvijek se s Igara nije vraćao Samo” kao sudionik, već kao osvajač. Osvajač medalje. U Londonu 2012. bronca u četvercu na pariće s braćom Sinković i Šainom. Četiri godine u kasnije u Rio de Janeiru ono famozno srebro u samcu, famozno jer mu je zlato izmaknulo za dvije vodene kapi s vesla.

U Tokiju 2021. (piše se 2020., ali znamo kada su se Igre održale), nova kolajna. Bronca, ali ostvarena u specifičnim uvjetima nakon teške ozljede, operacije, dugotrajnog oporavka, pa napornog povratka. Ne brinite, imamo Damira i u Parizu. Ide po četvrtu medalju. To je takav tip. Iako je fantastično veliko ostvarenje biti olimpijac, nastupiti na Igrama, on uvijek želi i ide po više. Dao je to i za naslutiti kada je nakon Beograda i nedavnog Svjetskog prvenstva kada je odveslao olimpijsku normu najavio nešto u stilu... “sada idem u najteže pripreme”.

U redu, ovo zavrjeđuje pojašnjenje. Kakve su to “najteže pripreme” za sportaša koji je po kazivanju njegovog kondicijskog trenera Pere Kuterovca bio u Riju najspremniji olimpijac. Ne hrvatski, nego uopće. Što sad ima ili može imati u planu? Što podrazumijevaju “najteže pripreme”?

- To znači da... glupo je reći da me ne zanima što će dalje biti u vrhunskoj karijeri, ali jednostavno, bavit ću “nuklearku” na sebe.

Ma mislim, pitamo zato što su i dosad vaše pripreme bile na razini “commando tečaja”.

- Je, ali probat ću još jednom izvući iz sebe ono što sam napravio, radio za Rio. Osam godina sam stariji jedino, tako da...

Dobro, statistički točno, ali nije da se baš primijeti.

- Jesam, jesam, vjerujte. Tijelo pamti. Neće biti lako, ali treneri Kuterovac i Šuk su osmislili plan. Stavili smo sve na papir. Iako se čini kraj srpnja sljedeće godine još daleko, točnije 3. kolovoza 2024. kada je finale jako daleko, to su 42 tjedna koja su ostala. Kad se sve ono što je na papiru zamišljeno, treba smjestiti u 42 tjedna, postane “gusto”. Gusto znači teško, naporno, ali spreman sam i jako motiviran.

Hoćete li nešto još veslati ove godine?

- U sklopu treninga. Vidjet ću hoću li nastupiti na daljinskoj regati ili ću to obaviti na pripremama. Bazirat ću pripremama sada, pa tijekom zime i proljeća u Istri, u Limskom kanalu. Možda i nešto u Skradinu, na Prokljanskom jezeru. Početak godine baziramo uglavnom na Istru.

Zapamtili smo ovaj datum što ste spomenuli, finale 3. kolovoza. Pazite, to je u zoru praktički, dva dana prije Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Hrvatskoj. Već vidimo naslove “Damirova pobjeda za Dan pobjede...”. Mislim, nije da vam radimo pritisak...

- He, he. Ja samom sebi znam stvoriti pritisak, ne treba mi nitko drugi, bez brige. Naučio sam neke vaše, medijske pritiske tijekom godina kanalizirati.

U Limskom kanalu?

- Da, upravo tamo, ha, ha. Ima “medijskog pumpanja”, ali čak mi je i drago da je tako, da toga ima, da javnost i dalje vjeruje u mene. Daje mi vjetar u leđa, meni u prsa. Gura me naprijed. Motiviran sam, ne samo da uđem u finale nego da stvarno “zapaprim” situaciju svima oko mene i konačno osvojim zlato.

Koliko ipak još generalno imate snage jer dugo ste u vrhu, potrošeni, ma koliko se vi pripremali?

- Iskustvo je nešto što mi ovaj put idu u prilog. Triput sam bio na Igrama, dvaput u skifu (samcu) što je posebno druga priča od četverca. Znam gdje je bilo “lufta” prije, znam gdje sam kiksao. Ono što sam vidio u Tokiju je da sam formu doveo u puno veći stupanj, ali sam imao manje kapacitete tada. Nisam tada smio ni pretjerivati puno. U Riju sam imao ogromne kapacitete, ali mislim da sam mogao, sad kad sam vidio koliko sam spreman bio u Tokiju, vidio sam da sam ipak u Riju mogao biti spremniji još nekih 2-3 posto. Balans, ravnotežu treba uspostaviti. Onu neku bocu od 2 litre koju sam imao u Riju, trebam ju naiskap istrošiti u Parizu. U Tokiju sam recimo imao litru i pol. Volio bi zato istrošiti cijele dvije litre - slikovito se izrazio Damir Martin.