Valent Sinković je tijekom svoje sportske karijere osvojio sve što se može u veslanju, a u srijedu je pobjednički okončao još jednu bitnu "utrku". Ova je bila drukčija od svih prethodnih i za nju se ne dobiva medalja, ali nagrada koja je završila u njegovim rukama bila mu je jako bitna. Nije jednostavno povezati vrhunski sport i studiranje u Hrvatskoj, ali kao i u svemu u životu ključna je volja. Ako nešto doista želiš i spreman si boriti se za to - uspjet ćeš. Nekad putovanje potraje malo duže, ali bitno je doći na cilj.
Valent Sinković je takav jedan cilj dotaknuo u srijedu kad je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu obranio završni rad na temu "Pregled trenažnih sadržaja i opterećenja u pripremnom periodu vrhunske veslačke posade" i tako završio Specijalistički diplomski stručni studij te postao stručni specijalist trenerske struke veslanja.
- Realno, mogao sam i puno prije završiti, ali sport i natjecanja su mi bila prioritet tako da se odužilo. Ali želio sam završiti studij i drago mi je da sam sad zaključio jedno bitno poglavlje - kaže trostruki olimpijski pobjednik koji je sad brojnim medaljama i trofejima dodao i fakultetsku diplomu.
Reći će kako mu je učenje ponekad jako dobro došlo kako bi malo maknuo misli s veslanja, ali isto tako priznaje kako mu je ponekad bilo teško učiti.
- Iskreno, bilo je. Ne primjećuješ to, ali mozak ti zakržlja kad neke stvari ne radiš neko vrijeme. Nakon učenja bih zamolio suprugu da me ispita i vrlo često se događalo da bi ona više zapamtila samo iz toga što je morala baciti pogled na gradivo kako bi me mogla ispitati, nego ja koji sam se mučio k‘o bogec. I još se čudila kako nešto nisam zapamtio ha, ha.
Vjerojatno mnogi koji su se primili učenja nakon dulje pauze razumiju o čemu priča.
- Slično je to sa sportom. Ako se ne baviš dugo sportom i onda ponovo počneš vježbati, sve će te boljeti, nećeš ništa moći napraviti kako treba. Ista stvar je i s mozgom, moraš ga trenirati.
I sad kad je "trening mozga" završio s diplomom u rukama...
- Dobar je osjećaj, baš dobar. Lijepo je kad napraviš tako nešto, izvan onog uobičajenog što radiš.
Vidi li se jednog dana u ulozi trenera?
- Ne, ali nikad ne raci nikad.
Ako se dobro sjećamo, kad ste bili mlađi, drukčije ste razmišljali?
- Istina. Nekad sam ozbiljno razmišljao o tome i mislio sam da ću sigurno biti trener, ali znam da se tome treba potpuno posvetiti ako to želiš raditi kako treba, a mene drukčije ne zanima. Trenerski posao je vrlo sličan životu sportaša, moraš biti posvećen, svaki dan, cijeli dan. Težak je to posao, shvatio sam to tijekom karijere, posebno uz Nikolu Bralića. Moraš biti entuzijast, voljeti to, jer nemaš ni praznika, ni vikenda. To je poziv, nije samo posao.
Trenerski posao više nije na listi njegovih planova, ali to ne znači da nema viziju što bi želio raditi kad završi veslačku karijeru.
- Svakako bih volio nešto raditi u sportu, pomagati sportašima, to me jako, jako privlači.
Srećom, to sve češće čujemo od sportaša koji su u svojim karijerama ostvarili jako puno, a sve što su naučili, prošli, osjetili na svojoj koži bilo bi itekako korisno onima koji dolaze iza njih.
- Istina je, prošao sam sve, znam kako sportaš razmišlja, znam što sportašu treba i siguran sam da mi koji imamo takvo iskustvo možemo puno pomoći budućim sportašima. Osim toga, mislim da se treba boriti kako bi se promijenilo ono što nije dobro. Makar i ne uspio u tome, treba probati.
Ali to ostavljamo za neke buduće godine, zar ne? Barem do LA 2028. veslanje ostaje u središtu vašeg zanimanja?
- Da, jer sad nemam vremena u tako nešto ozbiljno zagristi.
Sve ste osvojili, a godine idu. Je li vam sad, u srednjim 30-ima, ipak teže non-stop trenirati i raditi na najvišoj razini?
- Ne mogu reći da svakodnevno osjećam godine ili da mi je sad puno teže nešto raditi, jer nije. Nekad ih osjetim, a najviše u tome što je sad veća razlika između dobrog dana i lošeg, ili između dobre forme i loše. Svakodnevno treniranje mi je manje-više isto kao i prije. Odnosno, sigurno nije isto, ali ja ne osjećam sad neku posebnu razliku. No ima više uspona i padova i treba gađati kad želiš biti dobar, kad je najvažnije.
Ove sezone će to raditi u četvercu ‘bez‘ u društvu brata i braće Lončarić. Kako ide u novoj disciplini?
- Na baznom tempu jako dobro, a do regatnog tempa će treba još dosta treninga. Možda neće biti posebno dobro na početku sezone što se tiče rezultata, ali kad bismo mislili da to nema perspektivu ne bismo ni ulazili u to.
Bit će manji pritisak, ali Sinkovići neće veslati samo da bi veslali. Ne znaju oni to.
- Treniramo normalno, jako, ne vidimo poantu u tome da radimo manje.
Komentari (0)