Olimpijsko zlato braće Sinković osvojeno u Parizu još je jednu godinu učinilo velikom za hrvatsko veslanje. Nema većeg uspjeha od toga, njihovog već trećeg u nizu, ali niti najveći šampioni ne traju vječno, pa neće ni Sinkovići. Oni, baš kao i Damir Martin, nastavljaju dalje, ali i najmlađi od njih, Martin Sinković, uskoro će proslaviti 35. rođendan. U seniorskom veslanju osim njih imamo još samo braću Lončarić na ozbiljnoj razini i sestre Jurković od kojih se puno očekuje u ženskoj konkurenciji. I to je to.

Hrvatsko veslanje je proteklih 10-ak godina propustilo iza leđa Sinkovića i Martina posložiti barem pristojan sustav, a to je bilo puno lakše napraviti dok su se medalje “slijevale” sa svakog natjecanja, nego što će biti kad to “presuši”. No, to je priča koja sad pripada prošlosti i ništa se neće dobiti ako se nastavi “prežvakavati”. Svrsishodnije je podvući crtu i primiti se posla da se idućih godina ne dođe u situaciju samo obilježavati obljetnice velikih medalja i plakati za “dobrim starim vremenima”. U svjetlu toga zanimljivo je baciti pogled što smo napravili ove godine u mlađim kategorijama - juniorskoj i mlađe seniorskoj, koja je posljednja stepenica prije ulaska u “ozbiljno društvo”.

Protekli tjedan je pun autobus mladih hrvatskih veslača otputovao u turski Erdine na Balkansko prvenstvo za juniore i mlađe juniore. Osvojeno je šest medalja i Hrvatski veslački savez je u objavi na svojoj službenoj Facebook stranici uputio “čestitke svima na vrhunskim rezultatima”. Bez ikakve namjere da obezvređujemo trud koji su veslači i veslačice i njihovi treneri uložili, ostaje činjenica da je to natjecanje na kojem nastupa 8 zemalja (Turska, BiH, Bugarska, Grčka, Sj. Makedonija, Rumunjska, Srbija i Hrvatska) i tko god nastupi vesla u “finalnoj” utrci jer nema više od sedam posada po disciplini. Uglavnom, svaki dobar nastup, pogotovo ako je obilježen medaljom, može biti poticaj tim klincima i klincezama da ozbiljno zagrizu za veslanje, ali to nije natjecanje koje objektivno ima rezultatsku težinu.

Članovi dvojca na pariće i četverca ‘bez‘ koji su osvojili srebra na EP U-23 u Turskoj

MATE TALAJA

Uoči Balkanskog prvenstva, Edirne je bio i domaćin Europskog prvenstva do 23 godine na kojem su nastupile tri hrvatske posade, a dvije su se kući vratile sa srebrnim medaljama. Ivan Talaja i Davor Poljančić u dvojcu na pariće, a Roko Bošković, Dominiko Ivo Arnerich, Fran Šuk i Marine Anthony Arnerich u četvercu ‘bez’.

Mogu se još puno dignuti

Ovo je već puno ozbiljnije natjecanje, ali daleko od kvalitete i konkurencije kakva je na SP do 23 godine. Na EP primjerice nije bilo Velike Britanije, Nizozemske, Njemačke, Francuske, Irske, a neke zemlje su poslale izmijenjene posade u odnosu na SP U-23 koje je u kombinaciji s juniorskim SP-om bilo prije toga u Kanadi.

Dva srebra na EP U-23 su jedine hrvatske medalje u mlađim kategorijama na europskim i svjetskim juniorskim i U-23 prvenstvima posljednje dvije godine. Pritom, uvjerljivo najveću pohvalu za pokazano ovog ljeta zaslužuju Ivan Talaja i Davor Poljančić, koji su u dvojcu na pariće bili 4. na SP U-23 u Kanadi i srebrni na EP. Kako je Poljančić 2003. godište, a Talaja 2005., imat će priliku sljedeće godine osvojiti i svjetsku medalju.

- Ako ostanu tu gdje su sada to neće biti dovoljno i to sam odmah rekao i njima. Moraju se dignuti nekoliko sekundi, a stvarno imaju puno prostora za to napraviti. Ono što je jako teško dobiti, oni imaju - kao partneri u čamcu su očito sjajno “kliknuli” i bila bi šteta to ne iskoristiti tako da se nadam da će se ova priča nastaviti - kaže Toni Urlić, trener ove posade.

Na SP-u su ispred njih bili Poljaci, Australci i Irci, a na EP-u samo Poljaci Wozniak i Domanski, koji su tako spojili svjetsko i europsko zlato. Australci naravno nisu ni mogli biti na EP, a Irci nisu nastupali na EP. Usput s te dvije posade se Talaja i Poljančić više i neće susresti u U-23 konkurenciji jer su obje sastavljene od veslača koji su izlazno godište, a neće ostati u ovom sastavu ni poljska posada budući da samo jedan od njih ima pravo nastupa i sljedeće sezone. No, doći se novi, a dvije takve mlade posade vidjeli su upravo na EP-u jer su Česi Vokalek i Lambl bili odmah iza njih, brončani, a obojica su 2005. godište, dok su peti bili još mlađi Grci Giannoulis (2007.) i Cholopoulos (2006.), koji su ove godine postali svjetski juniorski prvaci u Kanadi.

Srebrna četvorka - Fran Šuk, Roko Bošković i braća blizanci Arnerich

FACEBOOK HVS

Zanimljivo, kombinacija Talaja - Poljančić je slučajno zajedno sjela u čamac na početku sezone, ali očito im je bilo “suđeno”. Odmah su se sjajno povezali i nastavili rasti kao dubl kroz sezonu. Zbog obveza Tonija Urlića s braćom Lončarić, dogovorom trenera do završetka SP-a vodio ih je Krešimir Petrović, a na EP Urlić, koji bi s njima trebao i nastaviti raditi ako ostanu zajedno, a nema razloga da ne bude tako.

Davor Poljančić ima juniorsku europsku broncu iz 2021. u dublu s Rokom Boškovićem, Talaji je ovo prva medalja, a 2022. je s Marinom Smoljanovićem bio 4. u dublu na juniorskom EP i 6. na juniorskom SP. Iako je tek 19-godišnjak o Talaji se u veslačkim krugovima već duže priča, a Urlić ga jako dobro poznaje jer mu je i trener u klubu.

- On je stvarno ogroman potencijal, a sad je prvi put pronašao partnera s kojim se baš “poklopio” i drago mi je da je počeo naplaćivati trud koji ulaže. On je jedini kojeg ja moram kočiti, što mu god daš, to će napraviti i još više od toga. Istovremeno je i težak za raditi, ali i vrlo zahvalan za raditi. Uvijek si postavlja jako visoke zadatke i ciljeve, izgara za to i moram ga spuštati da se ne razočara. Pozitivno je “lud”, glavni za atmosferu uvijek i doista očekujem da bi mogao puno toga napraviti u karijeri.

Čestitke zamijenile kritike

Četverac ‘bez’ je objektivno na EP-u imao puno slabiju konkurenciju nego na SP-u na kojem su završili 10. Na EP je od A finalista sa SP-a bila jedino posada Rumunjske (6. na SP) i to s pola izmijenjenog sastava i samo Švicarska od posada koje su bile ispred Hrvatske u B finalu SP-a. Upravo su mladi Švicarci (7. na SP) osvojili europsko zlato ispred naših veslača.

Tri od četiri člana ove posade - blizanci Dominiko Ivo i Marine Antony Arnerich, koji su počeli veslati u Novom Zelandu, a sada studiraju u Velikoj Britaniji i Roko Bošković su 2003. godište, što znači da su i dogodine B seniori, a jedini koji neće moći više nastupati u ovoj konkurenciji je Fran Šuk koji je 2002. godište pa je i to priča koja se može i trebala bi se nastaviti razvijati.

Najveći dobitak ova dva srebra bit će upravo ako se ona shvate kao temelj na kojem se može nastaviti graditi, a ne da se ponovi priča iz prošle i puno prethodnih godina kad su se stalno iznova slagale i rastavljale posade. Uostalom, tri od pet veslača koji su sad osvojili europska srebra i za to su zasipani pohvalama jednako su tako kritizirani prije samo godinu dana nakon što su u četvercu, tada na pariće, bili tek 14. na SP i “za kaznu” nisu ni dobili priliku nastupiti na EP 2023.