Ove godine lađarske maratone kao pobjednici obilježili su lađari Zagreba u muškoj i lađarice Siska u ženskoj konkurenciji. Bilo je ludo, uzbudljivo i neizvjesno u obje konkurencije, od starta do cilja. Pokazuju to i konačna vremena ekipa koje su se penjale na postolje.
Maratonska natjecanja 2023. godine, 26. muški i 10. ženski maratone zauvijek će sigurno pamtiti 35-godišnji Ivan Sršen iz općine Slivno. Naime, jedini je kao trener ove godine doveo do odličja oba svoja sastava, lađare Općine Slivno i lađarice Donjanke. U stvari, on je jedini koji je u tekućoj godini trenirao, pripremao i osvojio medalje s ženskom i muškom posadom.
Povratak na postolje nakon ‘09.
Koliko je odricanja, uloženog truda potrebno za vrhunske rezultate na neretvanskim maratonima najbolje znaju lađarice i lađari. I sada to pomnožite s dva, jer trebalo je uskladiti poslovne i privatne obveze s dvostrukim treninzima, onih ženske i onih muške ekipe. Uz to jedna i druga ekipa imala je zacrtane ciljeve. Biti na kraju svojih natjecanja među najboljima, nagrađenima...
Lađarice su se odlučile nakon jedne godine stanke vratiti na pobjedničke, šampionske staze iz 2020. i 2021. godine. Lađari su već nekoliko godina krenuli u povratak na staze slave s kraja prvog desetljeća ovog stoljeća, posljednji put su na postolju bili 2009. godine. A Ivan Sršen je odlučio prihvatiti izazov, projekte lađarica i lađara dovesti do kraja. Dogovorom i zajedništvom, što je bio njegov prvi uvjet prihvaćanja treniranja obje ekipe. S lađaricama je osvojio dva zlata, s lađarima je debitirao u ulozi trenera.
Na početku se nameće pitanje kako je uopće uspio posložiti sve te satnice vježbanja za oba sastava.
- Ni sam ne znam, pa supruga sa mnom nije razgovarala dva mjeseca. Eto, takva je bila situacija, kemijanje na sve načine, raznorazne kombinacije, i tako iz dana u dan. Ni sam nisi svjestan kako je to sve odrađeno, nosilo nas je zajedništvo i odlučnost - naglašava Sršen na početku razgovora.
Lađari iz Slivna osvojili su zlata 2002. i 2004. godine, imali su tri srebra i jednu broncu prije ovogodišnjeg nastupa. Posljednjih nekoliko godina počeli su slagati stvari na pravi način i odlučili se vratiti na stare staze slave. Ivan se prihvatio uloge trenera, kroz pripreme su izgledali dobro, bili prvi na Kupu u Metkoviću, treći u Kominu i peti u Krvavcu.
- Pokazalo se da smo na pravom putu, uz sami bok do tada najboljima. Pobjeda na Kupu Sv. Ilije u Metkoviću donijela nam je dodatni poticaj i vidjeli smo se na postolju, potajno nadajući se zlatu. Potvrda naših očekivanja došla je na maratonu, samo 10 sekundi smo zaostali za pobjednikom Zagrebom. Super rezultat, odličan nastup, veliko slavlje i zadovoljstvo, uz napomenu kako maraton nismo baš najbolje odradili u tehničkom smislu. Pokazalo se ispravnim što smo u pripremama prednost dali intezitetu vježbanja u odnosu na kvantitetu treninga. Momci su u lađi disali kao jedan, od najiskusnijeg Dragoljuba Knežića do najmlađeg, 18-godišnjeg mog imenjaka Ivana Sršena, inače sina člana naše zlatne generacije Damira - ističe trener lađara iz Slivna.
Samo 11 sekundi iza pobjednica
Složenost situacije s lađaricama Donjanki, nakon dva zlata i godine pauze, zahtijevala je upornost i strpljenje do posljednjeg trenutka.
- Skupili smo ekipu taman za nastupiti, 12 spremnih za veslanje. Četiri iz one šampionske ekipe, četiri iz druge postave tih godina i četiri nove, mlade lađarice. Na treninzima su opravdane izostanke popunjavali naši lađari, stvorilo se jedno veliko zajedništvo. Na jedinoj provjeri na Baćinskim jezerima djevojke su bile druge, pokazale iznimnu borbenost i vidio sam da mogu nešto napraviti. Na svom maratonu su pokazale pravo, veliko srce Donjanki. Nije bilo popuštanja, hrabro su zapele od početka do kraja, zaostale samo 11 sekundi iza pobjednica iz Siska, odnosno pet iza drugih Kominki. Djevojkama još jednom svaka čast, njihov nastup i rezultat podigli su i naše lađare dva dana kasnije - s osmijehom od uha do uha će srebrno/brončani Sršen koji na kraju poentira:
- Prvo, drago mi je da su prije početka priprema prihvaćeni svi moji postulati i zahtjevi oko treniranja i ponašanja. Drugo, vrhunac našeg zajedništva i međusobne potpore najbolje oslikavaju scene s proglašenja najboljih, kada su se lađari pridružili lađaricama na bini u Opuzenu, odnosno lađarice lađarima u Pločama. Te se slike ne zaboravljaju, kao ni fešta po dolasku doma. Treće, nitko ne može platiti sreću koju smo priuštili stanovnicima naše općine, redom su nam čestitali jer smo vratili, u lađarskom smislu, Slivno na mjesto koje mu i pripada. Zato me ne bi iznenadilo da još jednom zajedno profeštamo ove rezultate.