U Luzernu je protekli vikend održan drugi Svjetski kup u veslanju ove sezone. Na Crvenom jezeru je nastupilo puno posada od kojih se očekuje da će voditi glavnu riječ i na predstojećim OI u Parizu, a velike veslačke nacije su ovo natjecanje iskoristile i kao interne kvalifikacije i provjere za popunjavanje čamaca u nekim disciplinama u kojima imaju osvojenu kvotu pa je bilo i "duplih" posada i promjena unutar posada u odnosu na prethodna natjecanja. Hrvatskih olimpijaca nije bilo u Luzernu, a izvan tog kruga, s iznimkom sestri Jurković koje nisu prošle kroz finalne olimpijske kvalifikacije, i nemamo konkurentnih seniorskih posada. No, jedna naša posada je krajem prošlog tjedna ipak imala bitnu utrku - braća Anton i Patrik Lončarić.
Naime, kako su željom braće Sinković "zamijenjene kvote" osvojene na SP-u Beogradu, Lončarići su imali izazivače za svoje olimpijsko mjesto u dvojcu na pariće. Prvi izazov je bio još na Croatia Openu početkom travnja i zapravo je već tada bilo jasno kako će završiti ta priča s izazivačima premda su Lončarići "friški" u ovoj disciplini. No, kako su u startu određena dva izazova ako netko bude brži od osječkih blizanaca ili s manje od 5 sekundi zaostatka, a posada Boris Cesarec - Goran Mahmutović je bila ispod te granične crte (+4.59), održan je i drugi izazov na Jarunu.
Ponovo ništa nije bilo sporno, Lončarići su ostvarili uvjerljivu pobjedu što je dobro za njih, ali ne i za hrvatsko veslanje s obzirom koliko su kratko u ovoj disciplini, a opet su "debelo" ispred ostatka konkurencije. No, to nije njihova briga, oni su napravili što su trebali i sad se mogu u miru nastaviti pripremati za Igre.
- Sve u svemu, mi smo zadovoljni, trener je zadovoljan, ali još treba puno raditi - kaže Anton Lončarić, koji je za ovaj razgovor odradio ulogu glasnogovornika bratskog dubla.
Praktično su preko noći morali dvojac ‘bez‘ zamijeniti s dvojcem na pariće. Umjesto po jedno veslo, sad imaju svaki po dva vesla i ta promjena nije bila lagana. Oni su ipak najveći dio karijere proveli u rimen veslanju i sve dosadašnje rezultate, a najveći je osiguranje olimpijske kvote, odradili su u dvojcu ‘bez‘.
Kakav je osjećaj u dublu trenutačno, jeste li se navikli?
- Dobar je osjećaj. U početku se nikako nismo uspijevali "naći", nikako nismo mogli doći ne do istog, jer različite su discipline, ali do sličnog osjećaja kakav smo imali u dvojcu ‘bez‘. U startu smo pokušali naći baš taj osjećaj kakav smo imali u dvojcu ‘bez‘, ali to nije donosilo rezultat pa smo krenuli tražiti nešto novo i tu smo bili dosta izgubljeni u svemu tome. Nakon Europskog prvenstva u Szegedu odlučili smo malo radikalnije mijenjati neke stvari što se tiče baš nas dvojice, odnosno osjećaja između nas, kako bi to trebalo biti... Sad smo pronašli nešto dobro, krenulo nam je dobro, a do kuda ćemo doći, to ćemo još vidjeti. Ova posljednja utrka je bila dosta dobro odrađena baš na tragu toga i trener Urlić je zadovoljan. On smatra da imamo još prostora, ali ovo je bio pokazatelj onoga što smo radili u proteklih mjesec i nešto više dana.
I s čim nastavljaju dalje...
- Samo treba još raditi i mijenjati neke sitnice. Nisu to neke velike pogreške koje radimo, ali te sitnice moramo još doraditi jer one donose ili odnose puno. Kad njih "poravnamo", onda se možemo nadati nekom pravom utrkivanju i nekim dobrim rezultatima. Za sada smo zadovoljni jer smo napravili pomak, ali u tom smjeru treba i nastaviti.
Je li se bilo najteže "prešaltati" u glavi?
- Sve je to jako slično, ali su finese drukčije i kako su one drukčije...
Tu se na trenutak zaustavio, a onda vrlo slikovito objasnio.
- To je kao da vam na tipkovnici netko zamijeni tipke. I dalje znate tipkati, ali promašujete jedno ili dva slova i ne znate zašto ih promašujete. Na kraju se to što ste napisali i može pročitati, može se skužiti o čemu se radi, ali ne piše ono što treba i kako treba pisati. Napravili smo iskorak i ovo što sad radimo u dublu ima glavu i rep, ali nije do kraja pokriveno i nije do kraja onako kako bi trebalo biti. Jednostavno, ne znaš formulu za dubl, kao što si znao formulu za dvojac ‘bez‘.
Ali sviđa im se veslati u ovoj bržoj disciplini.
- Sviđa nam se, malo je više mozak na pašu oko nekih stvari, da tako kažem. Jednostavnije ga je trenirati i definitivno ćemo ga ostaviti i nakon ove sezone u treningu kao dobru stvar. To smo ostalom napravili i prije početka prošle sezone. Tada smo prvo veslali samce, pa prešli u dubl što smo isto iskoristili kao pripremu i pokušali što kasnije ući u dvojac, nekako ga uhvatiti na prepad i krenulo nam je. Treniranje dvojca ‘bez‘ u dugačkom periodu je baš naporno za glavu.
Prava provjera koliko su doista uspjeli napraviti u ovih nekoliko mjeseci, bit će ima treći Svjetski kup u Poznanju sredinom lipnja.
- Na Poznanj definitivno gledamo kao na stepenicu prema Olimpijskim igrama. Očekujemo napredak, očekujemo da vidimo do kud smo došli i da to usporedimo s prijašnjim regatama, prvim Svjetskim kupom u Vareseu i Europskim prvenstvom u Szegedu. Ako će u Poznanju biti bolje to će značiti da smo na dobrom putu i onda samo treba nastaviti tako dalje, a onda će se opet u Parizu vidjeti gdje smo dogurali u odnosu na Poznanj - zaključio je Anton Lončarić.