Hrvatska ima sedam veslačkih olimpijskih medalja. Hrvatski veslači nastupali su na svim Igrama od Barcelone 1992., na listi veslačkih olimpijaca je ukupno 30 imena, ali niti jedno od njih nije žensko. Sestre Ivana i Josipa Jurković bi to trebale promijeniti. Od njih se očekuje da to promijene, one očekuju da to promijene, ali to nije ni lako ni jednostavno.
A ponekad upadneš u rupu i bez obzira na sve što si napravio do tada, odjednom se pojavi “tisuću upitnika”. Sestrama se to dogodilo na prvom Svjetskom kupu u Zagrebu početkom svibnja i to nakon sezone u kojoj su prvi put bile u A finalu Svjetskog seniorskog prvenstva, a to je plasman koji bi bio “debelo” unutar olimpijskih normi ove godine za ženske dvojce ‘bez’.
Doduše, treba imati na umu i da se u predolimpijskoj godini, kao što je ova, konkurencija zgusne i pojača. Ali opet, prošlogodišnja plovidba je bila točno u onom smjeru i u onom ritmu koji je nudio dobre argumente da će blizanke s Korčule napraviti ono što nije uspjelo niti jednoj hrvatskoj veslačici do sada i plasirati se u Pariz 2024.
Zagreb je bio upozorenje
U Zagrebu su bile treće, a pritom nije bitno što su bile treće od tri posade, nego što su ih dvije ispred njih “oderale”, a sestre su izgledale nemoćno, nesigurno i izgubljeno, na vodi i pred novinarima nakon utrka. Sljedeći nastup je bio samo tri tjedna kasnije, što je nekad premalo vremena za drastičnu promjenu, a ponekad nije. U slučaju blizanki Jurković bilo je ovo drugo, u odnosu na Zagreb to je bila sasvim drukčija posada.
- Zagreb nam je bio upozorenje. Nismo se opustili u Zagrebu, nego smo se šokirali. Nismo očekivali da čamac može tako loše ići i one nisu ni same svjesne što im se dogodilo - kaže trener Aleksandar Vukojičić sad kad je Zagreb zapamćen, ali pospremljen u rubriku “gotovo je, nema povratka”, a u međuvremenu je i Bled dobio kvačicu “obavljeno”.
S obzirom na drastičnu razliku na dvije regate u manje od mjesec dana logično je ipak upitati do kakvih su zaključaka došli vezano uz Zagreb, odnosno u čemu je bio problem?
- Nije bio jedan razlog, nego je utjecalo više faktora. Nismo se posebno spremali za taj Svjetski kup i nisu bile u top formi, ali definitivno sam očekivao jednu razinu više veslanja. Zatim, promijenili smo čamac i taj novi je išao dobro na nižim brzinama, tj. na nižem tempu, ali kad smo dignuli tempo nije više bilo tako dobro. Tako da je djelomično vjerojatno bilo i do čamca, iako to ne mogu sa sigurnošću tvrditi, a sasvim sigurno je bilo i do pritiska i očekivanja koje si same nametnu i onda dođe prva utrka, vide već u prvoj četvrtini da su jako zaostale i da ne ide...
Maksimalne obje prije finala
I sve ode nizbrdo i nema više povratka, barem ne na toj regati i tog vikenda, a sigurni smo da su i dani iza nje bili napeti.
- Da, bili su. I teški razgovori, puno je upitnika bilo iznad glave. One to teško podnose. Mi smo mala reprezentacija i uvijek je pažnja uperena na dvije-tri posade. Djelomično same sebi naprave pritisak, djelomično to napravi okruženje, velika su očekivanja, vrlo često prevelika i s time se u stvari borimo. Ovo je bila škola da stalno moramo biti čvrsto s obje noge na zemlji, mi to znamo i stalno ponavljamo, ali dok ti se ne dogodi ovako nešto i ne shvaćaš u potpunosti.
No, ako se već morao dogoditi “pad u rupu”, dogodio se u najbezbolnijem trenutku, na samom početku sezone i na natjecanju koje nije presudno. Na stranu što je doma pa dobije veću pažnju nego što bi bilo inače.
- Da, ovo je sigurno najbolji trenutak.
Na Bledu su nastupile u “starom” čamcu u koji su se vratile nakon Svjetskog kupa u Zagrebu. Ostaju li u njemu do kraja sezone?
- Da, iako to nije stari čamac, bolje je reći drukčiji model i kao što sam rekao ne mogu sa stopostotnom sigurnošću reći da je bio u njemu problem. Drukčija je ljuska, mislim da ovaj “stari” više trpi taj njihov agresivniji zaveslaj. No, ne zamaram se s time, sad smo u starom čamcu i to je to.
Na Europskom prvenstvu su sestre doslovno pred ciljem ostale bez bronce, ali trener je iznimno zadovoljan njihovim kompletnim nastupom na Bledu.
- U potpunosti. Od prve utrke je sve sjelo na svoje mjesto, a već smo na treninzima prije EP vidjeli da ide u dobrom smjeru. Zamolio sam i svog starog trenera Dragutina Milinkovića, koji više nije aktivan, da nam pomogne nakon Svjetskog kupa na Jarunu pa je i on radio s nama. Unio je malo mira unutra, a to nam je trebalo, baš kao i nekakvo osvježenje. S obzirom na pokazatelje s treninga očekivao sam puno bolji nastup od onog zagrebačkog, ali iskreno, ugodno su me iznenadile u utrkama na Bledu.
Medalja bi bila lijepa nagrada, ali s njom ili bez nje, važnije je bilo nešto drugo.
- Stvarno su obje utrke prije finala bile maksimalne, a takav je i bio dogovor. Rekao sam im da ne kalkuliraju jer im treba takvih utrka, mi ih u Hrvatskoj nemamo dovoljno. Tu su se i istrošile možda i malo više nego neke druge posade i za zadnjih 100 metara u finalu nije bilo više ni trunke snage, sve su ispucale. Ali to me niti malo ne smeta jer su baš dale 100 posto od sebe u tom trenutku i napravile su iskorak koji sam htio vidjeti.
Drugi Svjetski kup u Vareseu će preskočiti, nastupit će na trećem, u srpnju u Luzernu i to će biti pravi test jer će doći i izvaneuropske reprezentacije, a treba imati na umu da su na prošlom SP dvije medalje osvojile baš posade iz tih reprezentacija (zlato Novi Zeland, bronca SAD).
- Nastupit ćemo i na regati na Bledu, ali to će biti trening utrke jer ne dolaze jaki dvojci. Luzern će sigurno biti pravi test, ali najbitnije kako će biti u devetom mjesecu.
Na SP će biti 12 odličnih ekipa
Odnosno na Svjetskom prvenstvu koje je i kvalifikacijsko za Igre u Parizu 2024. Sestre su se vratile u pravi ritam, a kakva je konkurencija? Nakon EP imate jasniju sliku iako je ovo još uvijek početak sezone.
- To što smo na EP bili ispred Britanki, Irkinja i Čehinja ne smije nas zavaravati jer još ima vremena i da se dosta ubrzaju, ali neke zemlje će možda složiti i neku drugu posadu. Što se nas tiče, ovo sad dobro izgleda, četvrto mjesto u Europi je lijep rezultat, ali tu se može još netko od europskih posada ugurati. Osim toga na SP dolazi još 4-5 odličnih posada, Novozelanđanke, Amerikanke, Australke, Čileanke, treba vidjeti što će Kinezi složiti... Na SP će sigurno biti 12 odličnih ekipa i moraš odveslati na vrlo visokom nivou da se budeš unutar olimpijskih normi.
Na prvih 11 mjesta koje osiguravaju mjesto u Parizu. Sve što sestre Jurković i njihov trener rade usmjereno je prema tome, a nakon Bleda je i pogled prema Parizu ponovo puno bistriji nego što je bio samo tri tjedan ranije u Zagrebu.