Valent Sinković: Možemo li u ovom četvercu bez kormilara doći na najvišu razinu, pitanje je za milijun dolara

Otišli su na Svjetsko prvenstvo u Šangaj po medalju, vratili su se s njega kao pobjednici “malog” finala. Sedmi na svijetu. Rezultatski je to daleko od očekivanja braće Sinković i braće Lončarić u četvercu ‘bez’, ali i izvedba u Kini je bila daleko od onoga što su vjerovali da mogu pokazati. Iako je Valent Sinković uoči odlaska na Daleki istok rekao “prvi put idem na veliko natjecanje, a da nisam 100 posto siguran gdje smo točno u odnosu na konkurenciju”, premda će Martin Sinković reći “bio sam spreman to da bi moglo i loše proći” nastavak njegove rečenice - “ali iznenadilo me što smo bili toliko sporiji” puno toga će reći.

Otišli su u nepoznato, to je činjenica, ali sva četvorica - Valent i Martin Sinković, Anton i Patrik Lončarić - nisu ni u primisli imali da bi mogli završiti u B finalu.
Uostalom, po završetku priprema na Perući i uoči završnog “poliranja” na Jarunu, Valent Sinković je bio vrlo jasan:
- Sigurno ne bih bio zadovoljan ako ne bismo osvojili medalju. Ne mora biti zlato, ali svakako mislim da vrijedimo medalju.
Sad kad je sve gotovo, kad su medalje oko vrata Britanaca, Rumunja i Nizozemaca, a na kontu naše posade je 7. mjesto, vrijeme je za konačnu ocjenu Valenta Sinkovića...
- Naravno da je rezultat puno ispod onog što smo očekivali, ali generalno, mislim da smo mogli malo bolje proći u Šangaju, no nismo vrijedili trenutačno za medalju. Jednostavno nismo imali tu skupnost i tehničku izvedbu da dođemo do toga - započeo je priču na odlasku iz Kine štroker naše posade, onaj čija je zadaća određivanje ritma, dok ga ostatak posade slijedi, i nastavio:
- Tako da jesmo, podbacili smo u polufinalu, mogli smo vjerojatno biti ispred Australaca, jer su i oni u Šangaju dosta lošije išli od očekivanja, pa bismo možda bili u A finalu četvrti ili peti, ali doći do medalje... U trenutačnom stanju teško. A na kraju biti četvrti ili peti ili sedmi, to mi nije neka prevelika razlika.
Odnosno...
- Nije toliki podbačaj u smislu onoga što smo mogli napraviti i što jesmo napravili u ovom trenutku, ali sveukupno naravno da smo mislili da ćemo moći dosegnuti puno višu razinu s dugim pripremama na Perući i da ćemo “skupnije” veslati, da ćemo biti tehnički bolji.

Možete li to dosegnuti u ovom sastavu, tu razinu u četvercu bez kormilara da se možete ravnopravno boriti za medalju?
- To je sad pitanje za milijun dolara.
I pojašnjenje će pokazati da on ni izbliza nema odgovor na prethodno pitanje, barem ne u ovom trenutku.
- Mislim da možemo, ako se sve posloži. Je li to realno očekivati, ne znam. Definitivno smo puno stvari popravili, a ono što mi je nekako najčudnije je to da se u odnosu na one prve utrke na EP-u nismo ništa popravili u odnosu na Rumunje. A puno smo radili, i na tehnici i na svemu, i na kraju smo u odnosu na Rumunje bili lošiji nego na EP. To mi je jako čudno.
Jasno je da se sad prvo trebaju dobro odmoriti.
- Tako je, a dalje nam je jesen ionako u skifovima, lagano ćemo trenirati i razgovarati što dalje. Nećemo nikakve odluke donositi odmah sad.
Britance je sa zlatom oko vrata očekivao od njihove prve utrke u Šangaju.
- Oni su baš pokazali dominaciju, odveslali odlično sve tri utrke u Šangaju i očito su najbolji trenutačno. Klasa iznad svih su bili na ovom Svjetskom prvenstvu.
I nije im trebalo puno da to dosegnu, jer ne treba zaboraviti da je ova britanska posada složena otprilike na sredini sezone, odnosno nakon što su već prošli i EP i oba Svjetska kupa i ovo su im zapravo bile prve zajedničke utrke.
- Nekome “sjedne” za tjedan dana i odmah krene, nekome neće “sjesti” nikad. Ima ekipa u koje sjednu uvjetno rečeno “random” ljudi i otpočetka to dobro ide, dok neke ekipe jednostavno moraš graditi godinama, a neke ekipe možeš graditi i sto godina i neće doći do te najviše razine, tako da je to teško reći. Ja sam uvijek optimist i mislim da mi možemo otići na potrebnu razinu.

Je li to ključ priče u četvercu, kako se “klikne” u čamcu?
- Definitivno. Skupnost u većoj ekipi je važnija od toga da pojedinačno moraš imati najvišu razinu. Mi od početka od kraja nismo bili zadovoljni s time koliko se zajedno krećemo po čamcu, i naprijed i nazad, možda je laički tako najbolje objasniti.

Odnosno, u našem četvercu su dva brza dvojca, ali zajedno nisu onoliko brzi koliko se očekivalo.
- Stvarno smo trenirali odlično i treninzi su bili što se tiče količine rada i volje kao da je olimpijska godina, nismo ništa manje radili. S te strane smo sve odradili i tu si nemamo što predbaciti - zaključio je Valent.

Bit će zanimljivo pratiti kako će se ova priča nastaviti, odnosno hoće li četverac ‘bez’ nastaviti ploviti u ovoj kombinaciji ili će se ići na nešto drugo. Pritom, možda ne bi bilo loše “proširiti sliku”, probati slagati kombinacije drukčije i izaći iz našeg uobičajenog načina. Konkretno, ovaj je četverac sastavljen od dva naša najbrža dvojca ‘bez’ i to onda kad su se Lončarići dovoljno približili Sinkovićima da ima smisla zajedno ih posjesti u čamac. Trećeg dvojca ‘bez’ približno te razine nemamo na vidiku. Ali ovo SP je pokazalo da se posada može složiti i na drukčiji način, “kliknuti” i otići odmah do svjetskog odličja.
Jedan primjer su Britanci koje je do zlata predvodio skuler na mjestu štrokera. George Bourne je još lani pokušao otići na OI u samcu, ali nije uspio. S još dva člana ove zlatne posade (James Robson i Douwe de Graaf) veslao je u pobjedničkoj posadi osmerca Cambridgea ove godine i nakon kvalifikacija u Šangaju rekao:
- Prelazak iz skul veslanja u rimen je bio sjajan. Imao sam sreću da me je podučavao Rob Baker (trener Sveučilišta Cambridge) i imao sam dobre dečke oko sebe koji su mi taj prijelaz učinili glatkijim. Još uvijek učim cijelo vrijeme, ali stavite me na mjesto štrokera kako bi me svi ostali mogli pratiti i čini se da to funkcionira.

Druga zanimljiva priča su Nizozemci s dva veslača koje ni Nizozemci nisu vidjeli u posadi četverca ‘bez’ na početku ove sezone. Jedan je Lennart van Lierop, koji je lani osvojio olimpijsko, a godinu ranije svjetsko zlato u četvercu na pariće, uz europsko u samcu. Drugi je Melvin Twellaar, dvostruki osvajač olimpijskog srebra (2024. i 2021.) u dvojcu na pariće i svjetski prvak u ovoj disciplini 2023., koji je u karijeri samo jednom veslao u rimen posadi na velikom natjecanju i to još 2014. kao junior.

Oni su zapravo trebali na ovom SP-u veslati u četvercu na pariće, ali je želja veslača bila okušati se u četvercu ‘bez’ i na kraju Nizozemci uopće nisu skul četverac (po dva vesla svaki veslač) u Šangaju, ali su u rimen četvercu (po jedno veslo) uzeli svjetsku broncu. Usput, i njima su ovo bile prve zajedničke utrke ove godine. Van Lierop i Guillaume Krommenhoek su na EP-u ove godine bili srebrni u osmercu, Gert-Jan van Doorn, četvrti član posade, bio je dio srebrnog četverca na pariće na tom EP-u, a Melvin Twelaar nije nastupao uopće na EP-u. Potom je Van Lierop na Svjetskom kupu u Vareseu veslao u dvojcu ‘bez’ (9.), Van Doorn u dvojcu na pariće (10.), Twellaar u samcu (6.), a Krommenhoek nije nastupao između EP-a i SP-a. I onda su sjeli zajedno i došli do svjetske bronce u Šangaju.
Očekivani smjer hrvatske seniorske veslačke priče i nakon ove godine su Sinkovići i Lončarići u rimen veslanju te osam skul veslača, koji su zajedno započeli pripreme ove godine, uz dodatak Damira Martina, i nastavak gradnje na temeljima postavljenim ove godine, ali zašto se ne bi moglo isprobati i izvan “logičnih okvira”?
Možda neka neočekivana kombinacija dovede i do neočekivano dobrog rezultata. Ako mogu Twellaar i Bourne...