Veslanje nije sport koji izaziva zanimanje javnosti osim dva-tri dana kad su u pitanju velika natjecanja. Naravno, uz uvjet da se na njima osvajaju medalje što se proteklih više od desetljeća zahvaljujući braći Sinković i Damiru Martinu redovito događalo.
Sve ono što se u to vrijeme zbivalo iza te “medaljaške fasade” znali su samo oni koji su u veslanju pa nije iznenađenje kako se vijest o promjenama u vodstvu Hrvatskog veslačkog saveza zadržala praktično samo unutar veslačkih krugova.
Uglavnom, nakon dva mandata, odnosno osam godina, došlo je do promjene na čelu Hrvatskog veslačkog saveza. Novi predsjednik HVS-a je Željko Kisić, nekad i sam veslač, a danas veslački veteran i direktor Gastro segmenta u Podravci.
Kisić je kao protukandidat prilikom glasovanja uvjerljivo s 20:7 porazio dosadašnjeg predsjednika Branimira Bašića. Mirna Rajle Brođanac, nekadašnja veslačka reprezentativka i jedina hrvatska veslačica sa svjetskim seniorskim medaljama, također je uvjerljivo, s 18:9 u glasovima, pobijedila dugogodišnjeg predsjednika Vijeća klubova Dražena Crnogaću i preuzela njegovu funkciju.
Novi Izvršni odbor HVS-a (Mirko Ivančić, Marko Pešić, Nikola Cvitaš, Goran Nuskern, Bepo Berecka, Boris Popadić, Damir Martin, Maro Kapović i Marco Franjul) pod vodstvom novog predsjednika HVS-a u međuvremenu je održao prvu sjednicu.
Damir Martin je u Izvršnom odboru kao predstavnik sportaša i ako se ne varamo nije mu prvi put...
- Bio sam predsjednik Komisije sportaša dok je predsjednik HVS-a bio Zlatko Buzina, a posljednjih osam godina koliko je Branimir Bašić bio predsjednik HVS-a nije bilo ni te komisije, pa onda ni našeg predstavnika u Izvršnom vijeću. Mene to zanima i želim tu biti jer je bitno da se čuje glas sportaša i naše potrebe, želje i razmišljanja.
Jasno je kako Martin nema namjeru reda radi popunjavati poziciju.
- Isto tako ne želim isključivo zastupati seniore i naše interese, nego sve veslače jer sam prošao i kadetski staž i mlađe juniorski i juniorski i znam gdje je tada štekalo i što bi tada pomoglo. Želja mi je pomoći tim mladima da sa što manje muke i boli dođu do zdrave seniorske dobi, a ne da odustanu s 22, 23 godine jer im se zgadilo veslanje i neke odluke Saveza. A nije mali broj veslača koji je u toj dobi odustao i koji su ogorčeni kako im je završila veslačka karijera.