Oni su svjetsko čudo, oni su fenomen, oni su rođeni i vječiti pobjednici, oni su sami za sebe veslačka velesila, oni su braća Sinković! Nepobjedivi Valent i Martin Sinković nastavili su impresivnu nisku pobjeda koja se protegnula sada na više od jednog desetljeća te su na EP-u u Bledu osvojili još jedno zlatno odličje. Novi prekrasni dan za hrvatsko veslanje. Nakon što su još u četvrtak bili najbrži u kvalifikacijama, a zatim i u subotu u polufinalu, njih su dvojica isto ponovili i kad je bilo najvažnije - u finalu.
Statističari će zabilježiti - 51. im je to odličje na velikim natjecanjima. Od samog početka finalne utrke na zasigurno najatraktivnijoj regatnoj stazi na svijetu, njih su dvojica udarili tempo, kao prvi su prošli 500 metara ispred Španjolaca. Nisu se zatim uspjeli othrvali napadu talijanske posade koja je kao prva prošla "markere" na 1000 i 1500 metara, no zatim su ponovno pokazali tko su i što su. Najjači kad je najpotrebnije i slavodobitno su prošli kroz cilj s vremenom 06:07.00, za više od sekunde bržim vremenom od Talijana (06:08.25). Za još dvije i pol sekunde zaostali su trećeplasirani Nizozemci (06:10.74).
VIDEO: Predrag Žukina
- Pobjeda je time slađa jer je bila ovako tijesna utrka. Talijani su nas stigli i prestigli, ali smo u završnih 400 metara vidjeli da su se potrošili i da ne odmiču više. Znali smo još od lani da imamo dobar sprint ako nam zatreba i rekao sam tada Martinu - idemo! Kad smo potegnuli, brzo smo ih slomili, rekao je stariji Valent nakon što su obojica obgrljeni hrvatskom trobojnicom odslušali Lijepu našu. U novoj prekrasnoj pobjedi i novom zlatu uživali su i brojni naši navijači koji su predivan i sunčani svibanjski dan iskoristili za posjet prekrasnom Bledu. Naravno, bile su na Bledu i kompletne obitelj naših najboljih veslača i oni su u ciljnoj liniji burno pozdravili svoje pobjednike.
- Ja samo kao mlađi dobri brat slušam, našalio se Martin na bratovljevu opasku o tome da mu je Valent rekao - idemo, imamo ih.
Obojica su s razlogom sretni nastavili sa šalom rekavši da su namjerno malo pustili konkurenciju da utrka bude zanimljivija, da ne bude kao inače kad uvjerljivo gaze sve pred sobom.
- Šala, naravno, bilo je jako teško, uvjeti nisu bili najbolji zbog valova i vjetra. No, morali smo pobijediti na "domaćem" terenu koji im je najdraži poslije Jaruna. Došlo je puno navijača, bodrili su nas ljudi na startu i tijekom utrke, puno ih je bilo i hvala im na tome, dodao je Valent.
Trenera Nikolu Bralića sreli smo ujutro u "boat-houseu" u pripremi Valentovog i Martinovog nastupa. "Bit će to muka ježeva", kratko je kroz osmjeh procijedio znajući da su njegovi dečki najbolji i da samo ne smiju teško pogriješiti i opet će stupiti na neko od mjesta na pobjedničkom postolju. Naravno, oni su se pobrinuli da to bude najviša. Kao i toliko puta do sada.
Nema gdje Valent i Martin u karijeri nisu pobjeđivali, od Rio de Janeira, Tokija, Novog Zelanda, Južne Koreje, Amsterdama, Aiguebelletea, Ottensheima, Plovdiva, Münchena, Varesea, Lucernea, Motherwella, Brandenburga...pobjeđivali su na svim meridijanima i zasad, ponovno su pokazali, ne misle stati. Iako se mijenjaju lokacije, natjecanja, u njihovom slučaju čak i discipline, oni definitivno ne misle stati. Možemo se kladiti da će tako biti i u nastavku duge sezone u kojoj Valenta i Martina nakon svjetskog kupa u Lucerneu očekuje SP u Beogradu na kojem će na Adi Ciganliji pokupiti "vizu" za olimpijsku regatu u Parizu gdje će loviti četvrto olimpijsko odličje nakon srebra iz Londona i dvaju zlata iz Rio de Janeira i Tokija. Stvarno su svjetsko čudo ti naši mladići...
- Idemo sada malo odmoriti, leđa pucaju. Nakon Lucernea slijedi Beograd, idemo i tamo po zlato. Konkurencija će i tamo biti jaka kao ovdje na Bledu, no vjerujemo da ćemo potvrditi da smo i dalje najbolji na svijetu...
VIDEO: Predrag Žukina
Osim Sinkovića jedine naše predstavnice u finalu, sestre Ivana i Josipa Jurković dale su sve od sebe i na kraju, nažalost, uzele "drvenu medalju", bile su četvrte nakon što su na prvih 500 metara vodile, na 1000 i 1500 su bile u egalu sa Španjolkama tukući se za broncu, ali je zatim u zadnjih 150 metara Josipa "pukla". Nakon šestog mjesta na SP-u u Račicama, ovo je ipak još jedna potvrda da se od Ivane i Josipe puno toga lijepog može očekivati:
- Dobro smo krenule, sve je bilo dobro, a zatim je i malo zapuhalo kao često ovdje na Bledu, vesla su letjela, na kraju sam pukla pod pritiskom, priznala je Josipa. Tu smo gdje smo, do Lucernea ćemo se spremiti. Imamo prostora za napredak, popravit ćemo to i biti spremnije za Lucerne i Beograd, dodala je Ivana. Da, četvrto mjesto je najgora, ali to je sport.
Josipa je još jednom pod dojmom ponovila: Da, pukla sam, nikad dosad nisam, no valjda je tako moralo biti.
Prava šteta; mogle su i one medaljom uveličati ionako veliki dan za hrvatsko veslanje...