Sve što su radile godinama, svaki trening, svaki zaveslaj, svaku kap znoja naplatit će danas ako A finale dvojaca ‘bez’ na finalnim olimpijskim kvalifikacijama u Luzernu završe na prve dvije pozicije. Najvažnija utrka njihove karijere do sada. Bez obzira na sve uspjehe i medalje koje su joj prethodile. Ivana i Josipa Jurković, 24-godišnje sestre blizanke iz Vele Luke, u 10.31 u Luzernu kreću po ostvarenje svog sna. I ne samo svog nego i svih naših veslačica jer nikad Hrvatska još nije imala olimpijsku žensku posadu.
Neće svijet propasti i neće one biti ništa manje vrijedne ako ne uspiju, dovoljno su mlade da pokušaju još jednom, ali daleko je LA 2028. i “imat ćemo barem još jednu priliku” nije ono što ih zanima. One žele u Pariz i uvjerene su da im je tamo mjesto...
- Sva odličja što koja imamo mijenjale bismo za odlazak na Olimpijske igre. Želimo otići u Pariz, ali ne idemo ni tamo samo da nastupimo, mi uvijek idemo na pobjedu - rekla je Josipa nakon što su prije tri tjedna osvojile europsku broncu, svoju prvu seniorsku medalju na velikom natjecanju.
- Ako uspijemo otići na Igre, to bi bio puno veći podvig od ove medalje. To je cilj kojem težimo i za koji smo trenirale sve ove godine, još otkad smo se upisale na veslanje - riječi su sestre Ivane.
I Dankinje imale peh u Beogradu
U nedjelju su u preliminarnoj utrci “osjetile konkurenciju”. Barem djelomično, jer nije to bila utrka koja išta odlučuje. Svih šest ženskih dvojaca ‘bez’, budući da ih se samo toliko prijavilo, automatski je imalo plasman u A finale u kojem se dijele preostale dvije olimpijske kvote za Pariz u ovoj disciplini.
Objektivno, konkurencija “na papiru” je takva da sestre Jurković imaju vrlo realne šanse današnju odlučujuću utrku završiti na prve dvije pozicije koje vode na Igre. Ali papir je jedno, a utrka nešto sasvim drugo. I sve ono što mogu, sve što znaju, sve što su odradile proteklih mjeseci i godina moraju pretočiti u otprilike sedam minuta na Crvenom jezeru u Luzernu. Popravnog više nema, danas je “dan D” za veslanje, odnosno za sve one koji još nisu izborili svoje mjesto u Parizu.
Vrlo brzo nakon Svjetskog prvenstva u Beogradu prošle godine na kojem je popunjeno 11 od 13 olimpijskih mjesta u ovoj disciplini (kao i u svim ostalim dvojcima, muškim i ženskim) bilo je jasno da će se za Igre boriti protiv danske posade u kojoj su dvije žene koje već imaju olimpijske medalje, 39-godišnja Fie Udby Erichsen (srebrna u Londonu 2012. u samcu) i 30-godišnja Hedvig Laerke Rasmussen (brončana u Riju u dvojcu ‘bez’).
Dankinje su kao i naše djevojke imale peh na SP-u Beogradu i zbog bolesti nisu uspjele izboriti tada olimpijsku kvotu, a zanimljivo je da su i na prethodne Igre u Tokio otišle kroz finalne olimpijske kvalifikacije u Luzernu. Tada su bile druge iza ruske posade koja je na Igrama osvojila srebro, a one su bile na kraju osme.
I sestre Jurković imaju već iskustvo nastupa u finalnim kvalifikacijama jer su i one veslale u Luzernu za odlazak u Tokio. No, tada su bile i premlade i nedovoljno iskusne i objektivno nedovoljno dobre za prolaz. Danas je situacija drukčija...
- Očekujem sličnu utrku kao što je bila preliminarna i nadam se najboljem ishodu - rekao je njihov trener Aleksandar Vukojičić.
A ta preliminarna utrka je bila “gusta”. Dankinje prve, Njemice +2.98 iza njih, naš dvojac treći, 11 stotinki iza Njemica, Novozelanđanke četvrte, 22 stotinke iza sestri Jurković. To je društvo koje će između sebe odlučit tko će slaviti odlazak u Pariz, a tko će Crveno jezero napustiti u suzama.
Ispunjenje sna
Hrvatska ženska posada koja je do sada došla najbliže odlasku na Igre bile su Maja Anić i Sonja Kešerac, također u dvojcu ‘bez’. One su 2012. na finalnim kvalifikacijama u Luzernu završile na 3. mjestu, a od odlaska u Londonu dijelile su ih samo 2 sekunde i 19 stotinki koliko su zaostale za drugoplasiranim posadom Argentine. Prve su tada bile Njemice Kerstin Hartmann i Marlene Sinnig, koje su kasnije na Igrama bile šeste. Sad ponovo hrvatskim ambicijama prijeti jedna njemačka posada, ali Lena Sarassa i Hannah Reif, koje su isto godište kao i sestre Jurković (1999.), redovito su dolazile na velikim natjecanjima iza našeg dvojca (šeste ne posljednja dva EP, sestre Jurković treće i četvrte, brončane na SP U23 prije tri godine, sestre Jurković zlatne). Nadajmo se da će se takav niz nastaviti i nakon današnjeg dana, a najviše se nadamo da će blizanke Jurković 21. svibnja 2024. zapamtiti kao dan kad su ispunile jedan svoj san. I ne samo svoj...