Nova direktorica Rukometnog kluba Podravka odnedavno je Vlatka Mihoci (49), djevojački Papac. Vlatka je bila jedna od omiljenih koprivničkih rukometašica, a kultni je status među navijačima stekla nakon što je postigla pogodak za konačnih 25:20 u uzvratu finala Lige prvakinja s Hypom 1996. godine.
- Uglavnom me drugi podsjete na to, posebno zadnjih tjedana, kad je taj podatak ponovno isplivao nakon dugo godina. To je jedan od trenutaka u karijeri koji te odrede, gurnu u nekom smjeru. Drago mi je da se pamti, a igračicama sam na prvom sastanku rekla da ćemo ga ostaviti u prošlosti, gdje i pripada, ali neka ostane motivacija za dobre rezultate u budućnosti.
Zanimljivi su bili njeni rukometni počeci.
- Igrala sam za osnovnu školu u Vukovaru, trener iz RK Borova koji je trenirao moju mamu pozvao je i mene. Počela sam u drugoj ekipi, a kad sam se priključila prvoj ekipi, trener je u to vrijeme bio Ante Kostelić Gips.
Uvijek u Podravki
Moramo pitati kako je bilo trenirati rukomet s legendarnim Gipsom?
- U počecima smo kod njega imali stvarno specifični sustav rada, to neću nikada zaboraviti. On je jako puno polagao na kondiciju, tako da smo bile fantastično pripremljene. Gips je znao kombijem doći po mene u školu i nakon nastave smo išli na trčanje u šumu Adica. Tamo bi nas opremio prirodnim utezima, vodili smo loptu po neravnim terenima i slično. Koristio je resurse koje smo tada imali, trčali smo do besvijesti po brdima i dolinama. Kad sam došla na prve pripreme, mislila sam, što je meni ovo trebalo, ali čovjek se izgradi i s vremenom nauči neke stvari. Zanimljivo je spomenuti da su s nama tada trenirali i Ivica i Janica. Oni su s nama trčkarali, a mi smo išli na pripreme tamo gdje su oni mogli skijati.
Iz Vukovara i RK Borova otišla je 1988. godine, po završetku srednje škole.
- Na poziv čelnika RK Podravke došla sam u Koprivnicu i igrala sve do 2001. godine.
Koprivnica je Vlatki postala dom, tamo je upoznala svog supruga i osnovala obitelj.
- Rođena sam u Vukovaru, naravno da se osjećam Slavonkom i Vukovarkom, ali Koprivnica je moj dom i smatram se Koprivničankom. Nakon igračke karijere svoj poslovni put nastavila sam u Podravki d.d. Radeći na kompleksnim poslovima u Nabavi i Outsourcingu, izgradila sam kvalitetnu karijeru. Moj je rad prepoznat i Nadzorni odbor RK Podravke ponudio mi je mjesto direktorice RK Podravka s.d.d. Moram priznati da se nije bilo lako odlučiti ostaviti ostvarenu poziciju i uhvatiti se ukoštac s nečim novim, ali za mene je ovo novi izazov i vjerujem da ću opravdati povjerenje Nadzornog odbora kluba.
Što se od vas očekuje, što biste trebali pridonijeti RK Podravki?
- Klubu ću donijeti nova znanja koja sam stekla radom u Podravki d.d. kroz sve ove godine. Podravka d.d vrhunski je organizirana. U ovih dvadesetak dana već sam primijetila razlike u funkcioniranju ljudi koji rade u klubu i načina na koji funkcionira poslovni svijet. Nadzorni odbor dao je povjerenje meni, a ja vjerujem da ću uspjeti implementirati svoja znanja stečena u Podravki d.d. i iskoristiti svoje sposobnosti.
Klub je, zapravo, na novom početku, prošla sezona s četvrtfinalom EHF kupa najavila je novi uzlet i probudila apetite kod navijača.
Grad “diše” s nama
- U zadnje se vrijeme puno pozitivnih stvari počelo događati vezano uz RK Podravka i meni je bilo izuzetno drago da kao navijačica dolazim u punu dvoranu i da se u Koprivnici opet “dogodio” rukomet. Podravka d.d. je kao glavni sponzor prepoznao potencijale koje sport nosi sa sobom i zakotrljala je lavinu. Već prošlu sezonu možemo uzeti kao dobar primjer s obzirom na to da smo odigrali 16 europskih utakmica, najprije u grupnoj fazi Lige prvakinja, a nakon toga smo natjecanje nastavili u EHF Kupu i za dva nam je pogotka promaklo polufinale EHF Kupa, a za jedan “main round” Lige prvakinja. Osim što se publika vratila u dvoranu, glavni sponzor Podravka svojom je logističkom podrškom unaprijedila sadržaje u dvorani i to više nisu bile samo utakmice, nego praznik za obitelj i navijače. Grad ponovno diše sportskim plućima s našim curama. Izuzetno mi je drago da je ekipa to učinila svojim rezultatima i da s ponosom možemo pronositi ime našeg grada Koprivnice, glavnog sponzora Podravke, ali i svih onih koji će se u novoj sezoni priključiti ovoj fantastičnoj rukometnoj priči. Mislim da smo postavili odlične temelje kojima ćemo privući i nove sponzore jer ćemo i u ovoj sezoni odigrati minimalno 12 europskih utakmica, što će im osigurati niz televizijskih prijenosa, u kojima će punih 60 minuta na terenu naše igračice biti ambasadori njihovih brendova.
Što se očekuje u novoj sezoni?
- Zna se da su domaći ciljevi osvajanje prvenstva Hrvatske i Kupa. Što se tiče Lige prvakinja, unatoč tome što je naša grupa proglašena najtežom, želja je svih nas u klubu u tom natjecanju napraviti dodatni iskorak u odnosu na prošlu sezonu i izboriti prolaz u drugi krug, bez kojeg smo u prošloj sezoni ostali samo za jedan gol. Idemo utakmicu po utakmicu. Stručnom stožeru i igračicama osigurani su svi potrebni uvjeti da bi se mogli mirno posvetiti pripremama za Ligu prvakinja. Moram istaknuti da smo izuzetno ponosni na osvježenja u ekipi Tjašu Stanko, najbolju mladu igračicu Lige prvakinja, Lamprini Tsakalou, Dijanu Mugošu, Elenu Gjorgjievsku i Mariju Andreeu Ianasi, koje će, vjerujem, donijeti potreban zamah ekipi. Većini je izazov igrati Ligu prvakinja iako se može reći da su svoja iskustva već izgradile u bivšim klubovima. Ovdje im slijedi nadogradnja i, naravno, da se što bolje uklope u novu ekipu, što im zasad jako dobro ide.
Nestrpljiva uoči sezone
Priča se gradi vrlo studiozno...
- Prolaz skupine u Ligi prvakinja bio bi taj željeni iskorak u Europi, a na našem je stručnom stožeru i igračicama da se što kvalitetnije pripreme za to. Mi imamo višegodišnji plan, ništa ne nastaje preko noći, polako se ježi jež. I drugi rade i treniraju, klubovi su postavljeni na profesionalne osnove, tako da treba dati određenog vremena ekipi i stručnom stožeru te vjerovati u njih. Ako ćemo nadograđivati sezonu na sezonu, mislim da će u budućnosti to sve skupa biti podignuto na još višu razinu. Mogu reći da već sada s nestrpljenjem iščekujem prve utakmice jer će nam one pokazati više od onoga što u ovom trenutku znamo. Jedno je sigurno, radi se jako dobro, promjene su se dogodile i unutar stožera te zasad sve funkcionira besprijekorno. Pozitivnom atmosferom u dvorani, u gradu, vjerujem da možemo pružiti puno lijepih i veselih trenutaka svim našim navijačicama i navijačima.
Kakav je dojam na vas ostavio trener Zlatko Saračević?
- Iako se kratko poznajemo i surađujemo, moram priznati da je ostavio pozitivan dojam. Vjerujem da ćemo imati kvalitetnu i korektnu suradnju.
Žene su preuzele vlast u klubu. Ljiljana Šapina predsjednica je Nadzornog odbora, Miranda Tatari Šimunović sportska direktorica, Ljerka Vresk tajnica, Romana Mihalec glasnogovornica, a vi ste naslijedili Božicu Palčić. Kako to funkcionira iznutra?
Ovo je ženski klub
- Ovo je ženski klub, haha. Dobro, imamo muške trenere i muške članove Nadzornog odbora. Žene na neke stvari ponekad gledaju drugačije, i mislim da miks svega toga može biti samo dobar.
Smatrate li da u prvoj ekipi ima dovoljno domaćih, lokalnih igračica?
- Nadam se da će se iz naše Škole rukometa iznjedriti još više igračica. Moja posljednja generacija koju sam vodila kao trenerica bilo je 1998. godište, a sad je iz nje u prvoj ekipi Korina Karlovčan. Ta je generacija bila jako talentirana i žao mi je što neke igračice još nisu dospjele do prve ekipe. Međutim, događaju se ozljede, odlasci na studije...
Kako gledate na ulogu žena u hrvatskom sportu? Jesu li dovoljno zastupljene ili su potrebne promjene?
- Mislim da bi žene svakako trebale imati aktivniju i značajniju ulogu. Imamo jako dobre rezultate u ženskom sportu, pogotovo individualnom, ali sve je to većinom bazirano na obiteljskoj osnovi. I kroz ovaj projekt RK Podravka treba naglasiti i dati veću ulogu ženama u sportu.