Ulovili smo ga nakon što je izronio. Svoju veliku ljubav, ronjenje, pretvorio je u posao, danas je poduzetnik, brine o regionalnom vodovodu, no, unatoč brdu posla, Nikša Kaleb, legendarno lijevo krilo hrvatske reprezentacije, ipak stigne baciti oko i na tv-ekrane.
- Kaže mi supruga u utorak navečer, dok sam skakao po kući, “dok te nije bilo, bio je mir u kući”. Pred kraj utakmice, ja sav sretan, Zlaja zabija, Stivi skida Španjolcima, a žena viče “boli me želudac od nervoze”. E, da si skakala po kući i navijala kao i ja, ne bi te ništa boljelo - kroz smijeh prepričava Nikša.
- Ta reprezentacija priuštila mi je savršenu večer. Mojoj supruzi malo manje savršenu...
Je li Nikša očekivao da Hrvatska može do polufinala?
- Prije prvenstva za jedan radio sam spomenuo anegdotu kad smo mi odlazili na SP 2003. u Portugal. Bili smo na primanju kod požeškog biskupa i tu tom društvu je netko rekao “odlazite iz zlatne doline, donesite nam onda zlato”. Ja sam u tom trenutku pomislio “a Bože dragi, što ovaj priča”. Ali kad su ovi dečki odlazili u Francusku, svi su govorili ako uđu među 8, bit će super, a ja sam rekao “oni mogu do finala”. Trebaju samo postati svjesni sami sebe. Da su oni ti koji vrijede. Da su oni ti sada na sceni. Nisu više bitni Balić, Džomba, Metličić, Kaleb... To su stare priče. Sada imamo njih, nemamo boljih.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-A!