Amir Ljutić: Zrinka je perfekcionist, stvorila si je preveliki pritisak i to ju trenutačno koči u slalomu

Zrinka Ljutić je prošlu sezonu završila sa slalomskim Globusom u rukama. Potpuno zasluženo jer ovo je trofej koji se osvaja za sve napravljeno u svakoj od utrka koje se računaju i ona je u tom zbroju bila bolja od svih ostalih skijašica. Zaboravite priče tipa “da, ali Mikaela Shiffrin nije skijala sve slalome”. Nije, ali to je kao da idemo teoretizirati bi li Shiffrin pobjeđivala s više od sekunde prednosti da je Zrinka u prošlosezonskoj formi ili da se Petra Vlhova nije polomila, bi li Alice Robinson osvojila dva od četiri dosadašnja veleslaloma i prošli vikend proslavila prvu pobjedu u super G-u da se nisu ozlijedile Federica Brignone i Lara Gut-Behrami, bi li Marco Odermatt doista bio ovoliko dominantan da se nisu ozlijedili oni koji su ga mogli ozbiljno ugroziti u jednoj ili više disciplina...

Oduzimati pričama “da, ali...” nešto onome tko osvaja trofeje nije fer. Osim toga, svi koji jesu tu, mogli bi jednako tako iskoristiti priliku. Većina to ne može. Zrinka je mogla i učinila je to. I nije u nekoliko mjeseci postala slabija skijašica, ali jest upala u slalomsku krizu. To je činjenica, ali koja također ima svoj dodatak - upala je u slalomsku, ne u skijašku krizu što oni koji prate površno lako smetnu s uma.

U slalomu se trenutačno muči, ali istovremeno u veleslalomu ima četiri utrke s četiri top 10 plasmana, a jednu od njih je završila na postolju. Griješila je i u veleslalomima? Jest, ali način kako se izvlačila iz pogrešaka ili ih nadoknađivala, jasno će pokazati kako je kriza trenutačno samo u jednoj disciplini. Samopouzdanje i sigurnost u svoje skijanje koje ima u veleslalomu omogućuje joj da pogreške budu samo dio priče, dok su u slalomu trenutačno cijela priča. Ili to tako ispada kad se na papir stave tri odustajanja u nizu.

Na otvaranje slalomske sezone bila je šesta u finskom Leviju nakon što je na pola utrke bila četvrta. U Gurglu tjedan dana kasnije nije završila drugu vožnju nakon što je u prvoj bila osma. U Copper Mountainu i Courchevelu nije završila prve vožnje, a krizu zapravo i više od tri znake “DNF” uz njezino ime pokazuje način na koji nije završila posljednju utrku u Courchevelu. Gotovo od iz izlaska iz startne kućice ušla je u probleme i nije se iz njih mogla izvući.

Što stoji u pozadini te krize? Amir Ljutić, njezin otac i trener cijelo ovo vrijeme, najbolje poznaje Zrinku Ljutić i najlogičnije je čuti njegovo mišljenje...

- Sigurno u slalomu postoji kriza, ali ne možemo točno detektirati razlog. Radi pogreške i nema dovoljnu konstantu. I u pripremnom periodu bilo je treninga kad je sve funkcioniralo odlično, a onda s promjenom nekih uvjeta ne bi funkcioniralo, a nakon toga smo došli na prvu utrku u Sölden gdje je bilo dobro. Potom je u Gurglu bilo stvarno loše. Nije se snalazila ni prošle godine u uvjetima kakvi su u Gurglu, nije ni ove, tamo joj stvarno nešto ne paše. Pokušavali smo neke promjene, od opreme do ostalih stvari, ali nismo pronašli pravi razlog.

Skijašice su se iz Gurgla preselile u američki Copper Mountain i činilo se da je opet sve u redu. Zapravo i više nego samo u redu.

- U Copper Mountainu se sve posložilo super, realno smo tamo očekivali dva postolja. Dogodila se pogreška u prvoj vožnji veleslaloma, potom je u drugoj imala treće vrijeme, ali ono što je bitno - njezin veleslalom je stabilan, stvarno vidim veliki napredak i u tehnici, mirnoći, čistoći skijanja, stabilnosti... I onda je došao slalom koji je super funkcionirao na treningu, posložili smo i set-up za taj američki snijeg, skija je išla čisto, ali se nažalost opet dogodilo izlijetanje.

I tu se upalio alarm...

- Vidio sam tada da je realna opasnost ulazak u slalomsku krizu, jer kad se spoje dva ispadanja onda samo povećavate šanse da i dalje to krene u nekakvu lošu seriju. No, skijanje je u Copper Mountainu stvarno bilo odlično. Gledao sam poslije utrke vrlo pažljivo snimku vožnje, skijala je čišće i od Shiffrin, cijelu prvu strminu, do manje greškice u luku, imala je najbolje vrijeme kad sam usporedio kompjuterski vožnje. Na toj pogrešci je malo izgubila, pa je ponovo imala najbolji segment između drugog i trećeg prolaza, da bi na donjem dijelu staze napravila pogrešku i nije završila vožnju.

Problemi su se nastavili s povratkom u Europu. I sama Zrinka je u izjavi prije Courchevela to spomenula.

- Došli smo u Val d’Isere na trening i nije funkcioniralo dobro na tom snijegu. Imali su i dečki problema, a kamoli neće cure, ali Zrinka se jednostavno teško nosila s time problemima.

Dan prije utrke u Courchevelu na treningu je bila drukčija priča.

- Skijala je odlično. Svi treneri koji su ju gledali rekli su da je super išla, puno se manje mučila i puno bolje izgledala od većine cura, ali utrka... Ne znam, nemamo nekakvo rješenje u ovom trenutku. Vidim ono što vidim i ne treba bježati od toga kako se u našem slučaju pokazalo teže braniti nego ići prema nečemu.

Što je zapravo vrlo čest slučaj, posebno kod mladih sportaša.

- Zrinka sama sa sobom i svojim izvedbama nije zadovoljna. Čak nekakvo treće, četvrto ili peto mjesto nije nešto s čim je ona potpuno zadovoljna. Ona teži nekakvom savršenstvu izvedbe i vidim da ju to muči, a čim osjeti da je napravila neku pogrešku, to ju dosta zakoči u vožnji i teško se vrati iz toga.

Za razliku od veleslaloma.

- Da, za razliku od veleslaloma. Super je kako se vratila u Copper Mountainu nakon pogreške koju je napravila na najgorem mjestu, ali je ostala pribrana i sama je kasnije rekla “samo mi je bilo u glavi drži brzinu, drži brzinu...”. I uz tu ogromnu pogrešku, gdje se praktički vraćala po dubokom snijegu, imala je najbrži donji segment. Gdje je vratila brzinu, doista ne znam. E, u slalomu to trenutačno fali. Kad joj se dogodi pogreška u slalomu, to ju trenutačno sruši.

Kao u Courchevelu u utorak predvečer.

- Kad sam pogledao snimku vožnje jasno sam vidio grč na njezinom licu, a ona inače kad skija i kad ju uhvati kamera vidite joj osmijeh na licu. Sad sam prvi put vidio taj grč. Sigurno jest kriza, analiziramo, pokušavamo neke stvari promijeniti, ali nažalost ritam utrka je u ovom dijelu sezone takav da se nema puno vremena.

Dobro bi joj sad došla pauza od dva tjedna za trening, testiranje materijala, ali takve pauze sad nema.

- Prošle godine samo imali sreću s time. Isto na početku sezone nije sve idealno štimalo, ali kako su tada bile otkazane utrke u Tremblantu imali smo pauzu u kojoj smo u Reiteralmu u dobrim uvjetima mogli sve isprobati. I promijenili smo neke stvari vezane uz opremu, našli smo rješenje i to je funkcioniralo kasnije u sezoni. Nakon toga je pala slalomska forma pred kraj sezone, a sad izgleda kao da se nije ni vratila u nju. Na treninzima ide gore - dolje, ima vožnji koje su stvarno pobjedničke i ima loših. Nema još tu konstantu, a mora prvo dobiti konstantu na treningu da ima prolaznost 99% da se možemo za nešto uhvatiti.

Je li najveći problem pritisak koji si sama stavlja u slalomu nakon prošle sezone u koju je završila s Globusom u rukama? Silna želja da vrhunskim rezultatima potvrdi to što je napravila, pokaže kako to nije bilo slučajno iako je smiješno uopće razgovarati o slučajnosti kad su globusi u pitanju. Oni se ne osvajaju slučajno. Je li to ono što ju zapravo trenutačno najviše koči?

- Mislim da je to istina. Ona si je sigurno stvorila određeni pritisak i to je neka kočnica. Nije loše biti i peti i deseti, pa graditi na tome i čekaš priliku koju iskoristiš kad se ukaže i pobijediš.

Ali njoj nisu dovoljno dobra ta mjesta... Koliko može pomoći veleslalom u izlasku iz slalomske krize?

- Može, može, to je sigurno velika stvar za mir. Kad ne funkcionira veleslalom, onda baš ne funkcionira niti drugo. On je nekakva zlatna disciplina, tehnička, pokazatelj... Teško je bez njega, a Zrinkin veleslalom stvarno funkcionira odlično. To je nešto za što se možemo uhvatiti, nešto u čemu vidimo da skijanje jest tu...

Je li sve u redu s opremom? U veleslalomu se čini kako jest...

- Različita je oprema, prvenstveno su pancerice različite i tu smo dosta tražili, nije još idealno s pancericama za slalom. Ove godine smo taj “kanting”, te kuteve, mijenjali doslovno iz uvjeta u uvjete. Za svake uvjete smo morali nešto mijenjati i s time se sigurno moramo još pozabaviti. Nažalost, kao što sam rekao, sezona je u punom zamahu, uvjeti u prethodnim utrkama su bili teški, a nije bilo prostora i uvjeta za kvalitetno testiranje.

Dio razloga zašto Zrinka trenutačno ima problema u slalomu, uz pritisak i nemogućnost testiranja nekih stvari vezanih za opremu, Amir Ljutić vidi u pripremnom razdoblju.

- Svjesno smo išli na neki duži odmor od skijanja između dvije sezone. Većina počne skijati već krajem srpnja u Švicarskoj na ledenjacima pa onda idu u dvoranu i potom u Ushuaiju. S obzirom na to da smo uoči ove sezone dogovorili da ćemo ostati mjesec dana u Ushuaiji smatrao sam da imamo dovoljno vremena za sve jer uvijek smo tamo došli u dobre uvjete, lagani snijeg i mogli smo se baš od nule uspinjati. Ove godine je bilo vrhunski za trening, ali ako dođete već spremni, odnosno već ste prošli taj prvi dio na laganom snijegu. Kako su imali malo snijega, staze su bile ekstremno ledene, teške, grbave. I tu nam fali malo tog skijanja po laganom snijegu na kojem se dobije samopouzdanje i dalje gradi.

Ove sezone, do sada, nije bilo zaleđenih staza u slalomima Svjetskog kupa.

- Teško je zalediti staze na skijalištima na jako velikoj nadmorskoj visini kao što su Gurgl, Val d’Isere, jer je vlaga niska i ta voda samo prođe. I onda imate nekakvu mješavinu jako agresivnog snijega, s tim kanalima, suhog, nije kao na niskim skijalištima koja kad se zalede onda je led, tvrdo... Zrinkin način skijanja je takav da dosta koristi unutarnju skiju i onda joj se u ovakvim uvjetima kakvi su bili dosad događa dosta pogrešaka. U Courchevelu je recimo odlično povezala četiri zavoja, super kvalitetno, a onda joj malo povuče tu unutarnju skiju i izbaci iz ravnoteže, pa se onda opet lovi kroz dobrih četiri-pet zavoja, pa ju opet neka sitna greškica izbaci... Moramo to malo mijenjati u tehnici i načinu skijanja, ali to recimo super funkcionira kad je pravi led, onda toga nema.

Rekli bismo da je dobro da se sad utrke vraćaju na niža skijališta, počevši sa Semmeringom.

- Da, ali sad treba psihološki to prvo riješiti jer kad niste mirni i sigurni u glavi onda ste ukočeni, stisnuti, a to naruši motoriku i događaju se te pogreške.

Jednom ste već prošli kroz sličnu situaciju, prije dvije sezone kad je Zrinka imala četiri odustajanja u nizu. Što je tada najviše pomoglo? Pritom nije tada samo izašla u krize i počela završavati utrke i penjati se u plasmanu, nego je odmah zaredala tri postolja.

- Nekako je samo po sebi došlo. Prekinut će se i ovaj niz, samo što su sad te sve emocije jače jer onda nije bilo takvog pritiska, nije bilo takvih očekivanja. Sve je bilo lakše, baciš se danas, baciš se sutra ponovo i kako prođe - prođe, sad je drugačije.

Ali ono što je obilježilo njezinu karijeru do sada - svaki put kad je bio neki zastoj iza njega nije bilo vraćanja na rezultate prije njega nego je napravljen iskorak prema vrhu.

- Istina, a bez obzira na slalom, nije sezona baš za baciti, u veleslalomu imamo postolje...

Nije za baciti, daleko od toga. A dovoljno su mlada, i Zrinka i sezona, da se to pretvori i u još puno bolje. Možda ne već na sljedećoj utrci, ali ostalo ih je još dovoljno do kraja. I ZOI u veljači...