Thomas Bach, predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora u petak je u Pekingu održao svoju zadnju konferenciju za novinare tijekom ZOI. Tijekom nje, ponajveću je pozornost medija odnijelo Bachovo mišljenje o trenerima, točnije jednoj trenerici ruskih klizačica. Nije ju naveo imenom i prezimenom, ali je bilo vrlo jasno o kome se radi, budući da se referirao na natjecanje klizačica i nastup Kamile Valijeve (15).
- Bio sam jako uznemiren kada sam gledao natjecanje na televiziji. Vidio sam koliki je to morao biti pritisak na nju, pritisak izvan moje mašte. Posebno za djevojku od 15 godina, vidjeti je kako se muči na ledu, kako se ponovno pokušava sabrati i završiti svoj program. Moglo se vidjeti u govoru tijela, ovo je bio ogroman mentalni stres. Možda bi najradije napustila led i ostavila priču iza sebe - izjavio je Bach, a zatim izjavio najintrigantniji dio.
- Kada sam vidio kako ju je primila njezina pratnja nakon nastupa, sve je izgledalo kao ogromna hladnoća. Jezivo za vidjeti. Umjesto da joj pokušate pomoći, moglo se osjetiti tu jezivu atmosferu, udaljenost. Sve mi to ne ulijeva puno povjerenja u Kamilinu pratnju. Kamili Valijevoj mogu samo poželjeti da ima podršku obitelji, prijatelja, ljudi koji joj pomažu u ovoj iznimno teškoj situaciji.
Naime, nakon nastupa trenerica mlade klizačice je umjesto riječi utjehe, svojoj učenici predala pitanja koje su čuli kolege klizači.
- "Zašto si stala? Zašto si odustala? Objasni mi, zašto?" - 'rešetala' ju je trenerica Eteri Tutberidze. Predsjednik MOO-a je rekao i nešto više.
- Meni nije jasna ni srebrna Aleksandra Trusova (trenerica joj je također Tutberidze) koja je razmišljala ne otići na podij, plakala je i bjesnila kako svatko osvaja zlato samo ne ona. Čovjek se onda mora zapitati, u kakvom se okružju odgajaju ti mladi sportaši.
Tko je zapravo Eteri Tutberidze (48), ruska klizačka trenerica gruzijsko-armenskog podrijetla oko koje se već neko vrijeme diže prašina u ovom sportu? Bila je i sama klizačica do 20. godine kada je, budući da je živjela neko vrijeme i u SAD, svjedočila terorističkom napadu u Oklahoma Cityju. Njezino se ime nalazi i danas na tamošnjoj spomen-ploči onih koji su preživjeli napad. Ubrzo je prestala klizati, vratila se u Moskvu, diplomirala kineziologiju i počela trenirati. Njezina trenerska karijera je kontroverzna.
Naime, s jedne je strane genijalka. Do 2014. Rusija nikada nije imala olimpijsku pobjednicu u klizanju, da bi njezine klizačice osvojile 2018. i 2022. olimpijsko zlato i srebro, samo pojedinačno gledano, dok je jedna bila zlatna i 2014., no ekipno. Dojmljiva je niska njezinih klizačica koje su odreda svjetske i europske prvakinje. Nadalje, sve su osim medalja odlično stoga i financijski situirane, s mnoštvom sponzora. No, priča ima i naličje. Iznimno stroga, kruta, pa i bešćutna inzistira na vrlo teškim treninzima po 12 sati dnevno (!?), izgladnjuje čak svoje sportašice, a nekima uskraćuje i vodu kako bi dodatno smanjile tjelesnu masu. Sve to s djevojkama od 14-16 godina, a gotovo pa sve njezine klizačice ne traju dulje od 19. Primjerice, Julija Lipnickaja (zlatna na ZOI 2014.) odustala je od sporta sa 17 godina i bori se s anoreksijom. Alina Zagitova (zlatna iz Pjongčanga 2018.) odustala je u 19. godini, također anoreksična i njoj je trenerica branila i vodu piti, a jednoj joj je za ručkom otela tanjur ispred nje jer je djevojka stavila mesnu okruglicu. Sličnih bizarnih, u biti okrutnih priča oko Tutberidze ima puno. Zanimljivo, ima kćer Dianu Sergejevnu Davis, djelomice gluhu od rođenja, također je klizačica, nastupala je u parovima u Pekingu, ali nju Eteri Tutberidze... ne trenira!