Hrvatskim ljubiteljima sporta Zimske olimpijske igre u Salt Lake Cityju 2002. ostat će u trajnom sjećanju po čudesnom pothvatu skijaške kraljice Janice Kostelić koja je osvojila tri zlata i jedno srebro. Divio se Janici cijeli svijet, a divio se tih dana i jednom mladiću iz Švicarske koji je pomeo konkurenciju na skakaonici u Park Cityju, osvojivši oba pojedinačna zlata.
Danas, više od dva desetljeća kasnije, za njega možda više ne možemo koristiti riječ “mladić”, ali Simon Ammann i dalje je tu. S 43 godine na leđima još uvijek je na skakaonici i upravo se priprema za početak svoje 28. sezone u Svjetskom kupu!
I dalje pod pritiskom
Jasno je da Ammann više nije na nekadašnjoj razini i ne konkurira za sam vrh. Bilo je zbog toga i male drame, u jednom se trenutku činilo da neće izboriti mjesto u švicarskoj reprezentaciji, ali iskusni lisac je na mala vrata ponovno ušao u ekipu i gledat ćemo ga 23. i 24. studenog u Lillehammeru gdje kreće nova sezona Svjetskog kupa skijaških skokova.
Početkom kolovoza Ammann je zbog slabih nastupa bio pod pritiskom, starom majstoru prijetilo je nekoliko mladih švicarskih nada. Šefovi su odlučili trenirati strogoću na četverostrukom olimpijskom pobjedniku i natjerali su ga da se bori za reprezentaciju kroz trećerazredni FIS kup. Prvo mu je natjecanje donijelo veliko razočaranje, završio je izvan kruga 20 najboljih i brojni su mu kritičari slali poruke da se odavno trebao umiroviti. Promjena marke skija s Fischera na Slatnar dodatno mu je otežala posao, kao i posvećenost studiju na Sveučilištu St. Gallen, ali veliki borac u dva je mjeseca pokazao napredak i završio na četvrtom mjestu na nacionalnom prvenstvu. Dovoljno da se ubaci u avion za Norvešku, uz sigurne Gregora Deschwandena i Killiana Peiera, te talentiranog 18-godišnjaka Felixa Trunza.
Ammann će, međutim, i dalje biti pod pritiskom jer i izbornik Martin Künzle je jasno poručio da se od veterana očekuju ulasci u drugu seriju, u suprotnom će priliku dobiti netko od mladića.
- Osjećam konkurenciju mladih. S jedne strane, sada je teže doći do izražaja, ali s druge strane, to je i motivirajuće - kaže Ammann koji je posljednji put u top 10 u Svjetskom kupu bio 2021. u Willingenu.
Debi u Svjetskom kupu skakač iz Grabsa upisao je u prosincu 1997., kao 16-godišnji klinac, i odmah zauzeo visoko 15. mjesto na prvoj stanici Novogodišnje turneje u Oberstdorfu. Samo koji tjedan kasnije, u veljači 1998., u Naganu je osjetio i prvo olimpijsko iskustvo.
- Imao sam sreću da sam bio u Japanu sa samo 16 godina. Na neki način sam kao najmlađi sportaš bio samo promatrač događaja, ali mislim da mi je to pomoglo da četiri godine kasnije budem najjači. Uživao sam u Naganu i mentalni učinak je bio ogroman.
Četiri godine kasnije kreirao je senzaciju nad senzacijama. Došao je u Salt Lake City sa samo četiri postolja u karijeri i bez ijedne pobjede, a vratio se kući kao dvostruki olimpijski pobjednik.
- Imao sam dobru sezonu, ali sam bio potpuni autsajder. Poznavao sam skakaonicu u Park Cityju, bili smo tamo posljednja dva ljeta, ali uoči svojih skokova sam bio jako nervozan. Na maloj skakaonici sam čekao rezultat, a onda su moji reprezentativni kolege dotrčali do mene, vikali i vrištali i podigli me na ruke. Bio je to nevjerojatan dan. Nakon toga sam očekivao da ću biti dobar i na velikoj skakaonici koja mi više odgovara. Kad sam vidio broj 1 na ogromnom ekranu, bio je to jedan od najboljih dana u mom životu.
Naočale, dječačke crte lica i čarolija koju je izveo ekspresno su mu priskrbili nadimak Harry Potter. Čarolija je, međutim, u sljedećim godinama isparila, rijetko je bio na postolju i na Olimpijskim igrama u Torinu nije bio ni blizu obrane naslova, završio je na 15. i 38. mjestu. No, ako su neki pomislili da je bio priča samo za jedan dan i da mu se u Salt Lake Cityju posrećilo, prevarili su se. Uslijedilo je najbolje razdoblje Ammannove karijere - sezonu 2006./07. završio je na trećem mjestu ukupnog poretka Svjetskog kupa te osvojio zlato na velikoj i srebro na maloj skakaonici na Svjetskom prvenstvu u Sapporu. Dvije godine kasnije bio je drugi u Svjetskom kupu, te dodao još jednu medalju na SP-u, a onda je stigla i najbolja godina njegova sportskog puta.
Repriza u Vancouveru
Na Olimpijske igre u Vancouver stigao je s pet pobjeda u Svjetskom kupu u toj sezoni i ovaj put sigurno nije bio autsajder. Pogađate što se dogodilo - repriza Salt Lake Cityja i nova dva zlata oko njegova vrata. Postao je prvi i do danas ostao jedini skakač s četiri pojedinačna olimpijska naslova. Zanimljivo, svaki put kad je uzeo zlato, uz njega je na postolju bio veliki Poljak Adam Malysz koji je karijeru okončao bez olimpijskog trona.
Od Ammanna to nije bilo sve u 2010. godini - osvojio je na kraju te sezone i Kristalni globus, te naslov svjetskog prvaka u letovima na Planici. Jedina velika nagrada koje se nije dokopao ni te sezone, ali ni u cijeloj karijeri ostala je ukupna pobjeda na Novogodišnjoj turneji. Dvaput je ostao korak prekratak, prvi put iza Wolfganga Loitzla, drugi put iza Thomasa Morgensterna.
Danas ga, u petom desetljeću života, više nitko ne zove Harry Potter, danas se više ne bori za vrh, ali i dalje je tu i uživa na skakaonici. Prošle je sezone u Lake Placidu upisao 500. individualni nastup u Svjetskom kupu, što je brojka koju je dosegnuo još samo jedan neuništivi skakač, Japanac Noriaki Kasai.
- Brojka mi sama po sebi ne znači puno, ali lijepo je kada takvu priču možete ispričati u javnosti. To pokazuje da se vrhunskim sportom može baviti jako dugo. Možda ne na razini Stefana Krafta, trenutno najboljeg skakača, što bi bilo i malo drsko očekivati s 43 godine, ali i Kasai je pokazao da se s 52 godine može do bodova u Svjetskom kupu - istaknuo je u nedavnom razgovoru za službenu stranicu Švicarskog skijaškog saveza
Prije pola godine rekao je da mu se nastup na Zimskim olimpijskim igrama 2026. u Milanu i Cortini ne čini realnim. Je li u međuvremenu promijenio mišljenje?
- To i nije ključno. Sada sam u završnoj fazi svoje karijere i vidjet ćemo što će se događati.
Za kraj je ponudio i jednu revolucionarnu ideju za budućnost skijaških skokova.
- Nadam se da će biti više ljetnih natjecanja i mislim da bi bilo logično uvesti cjelogodišnji ciklus Svjetskog kupa. Zima je iznimno naporna, pa bi kalendar trebalo rasporediti kroz cijelu godinu i ljetni Grand Prix bi trebao postati sastavni dio Svjetskog kupa. To bi sportašima dalo više prostora za disanje. Tijekom prošlosezonskog finala na Planici bilo je nekoliko ozljeda koje su sigurno dijelom uzrokovane umorom. Važno je ne opteretiti sportaše zimskim natjecanjima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....