Drama uoči zadnje postaje Turneje, japanski kamikaza ima jednu od najmanjih prednosti u povijesti

Novogodišnja turneja Četiri skakaonice stigla je do kulminacije, a priča će se kao i obično rasplesti na Tri kralja u austrijskom Bischofshofenu (početak u 16.30 sati). Za razliku od većine prethodnih godina, ovaj put imamo pravu sportsku dramu jer borba za ukupnu pobjedu je posve otvorena. A u ringu su ostala dvojica fantastičnih sportaša: u jednom kutu Japanac Ryoyu Kobayashi, dvostruki pobjednik Turneje, dvostruki osvajač Svjetskog kupa i olimpijski pobjednik iz Pekinga, a u drugom Nijemac Andreas Wellinger, olimpijski pobjednik iz Pjongčanga, koji lovi svog prvog Zlatnog orla.

Ono što priču čini tako napetom i zanimljivom jest podatak da Kobayashi uoči preostale dvije serije skakanja ima samo 4,8 bodova prednosti ili, za ilustraciju, oko 2,6 metara. U ovom tisućljeću samo je dvaput razlika nakon Innsbrucka bila manja, a pogledamo li cjelokupnu povijest Turneje, dužu od sedam desetljeća, ovo je tek 12. put da vodeći skakač ima manje od pet bodova prednosti uoči posljednje etape.

Zadržimo li se na ovom tisućljeću, oba su slučaja zapravo vrlo zanimljiva. U onom prvom, u sezoni 2005/06 Jakub Janda je imao "okrugla" dva boda prednosti ispred finske legende Jannea Ahonena. U Bischofshofenu se dogodio najmanje vjerojatan scenarij, Ahonen je slavio s točno dva boda više i prvi i jedini put u povijesti su dvojica skakača podijelila ukupnu pobjedu.

U sezoni 2016/17 dogodio se pak jedini preokret na posljednjoj stanici Turneje u ovom stoljeću. Daniel-Andre Tande je nakon pobjeda u Garmisch-Partenkirchenu i Innsbrucku, ali sa samo 1,7 bodova prednosti pred vrlo konstantnim Kamilom Stochom. Norvežanin na koncu nije izdržao pritisak, točnije nisu izdržali njegovi skijaški vezovi koji su popustili u drugoj seriji i stropoštali ga na 26. mjesto. Istini za volju, Stoch je i u prvoj seriji bio bolji i već tada je preuzeo vodstvo na Turneji, a u drugoj je dovršio posao, uzeo pobjedu u Bischofshofenu i prvog od svoja tri Zlatna orla.

U kompletnoj povijesti, najmanju prednost pri dolasku u Bischofshofen imao je legendarni Japanac Noriaki Kasai u sezoni 1998/99. To je ujedno i jedna od najboljih priča u povijesti Novogodišnje turneje. Njemački as Martin Schmitt te je sezone furiozno otvorio najprestižnije natjecanje u skijaškim skokovima, slavio je i u Oberstdorfu i u Garmisch-Partenkirchenu, i činilo se da ga nitko neće moći zaustaviti. A onda se po dolasku u Austriju jednostavno ispuhao. U Innsbrucku je završio na 13. mjestu i prepustio vodstvo Kasaiju koji je uoči završne etape imao svega 0,4 boda prednosti pred Ahonenom.

Andreas Wellinger

GEORG HOCHMUTH Afp

Bila je to prilika da neuništivi Japanac, čovjek koji je i u šestom desetljeću života nastupao u kvalifikacijama Svjetskog kupa, ugrabi "sveti gral" skijaških skokova, ali nije uspio. Ni tada, ni kasnije. U Bischofshofenu je završio na četvrtom mjestu i prepustio slavu Ahonenu koji je tako došao do prvog od rekordnih pet trijumfa na Turneji. I napravio je to bez ijedne pojedinačne pobjede! Bio je peti u Oberstdorfu, pa potom nanizao tri druga mjesta. Postao je osmi u povijesti koji je uhvatio Orla bez ijedne pobjede na četiri stanice, ali zasad i posljednji kojem je to uspjelo.

Može li to nakon točno četvrt stoljeća ponoviti Ryoyu Kobayashi? Bila bi to zapravo još jedna sjajna pikanterija u bogatoj povijesti Novogodišnje turneje jer 27-godišnji Japanac je u sezoni 2018/19 do trijumfa došao sa sve četiri pobjede, postavši tek treći čovjek kojem je to pošlo za rukom. A sada, eto, ima priliku ugrabiti treći naslov na Turneji - bez pobjede. Bio je drugi i u Oberstdorfu, i u Garmisch-Partenkirchenu, i u Innsbrucku. Na ovoj potonjoj stanici je prestigao Wellingera u ukupnom poretku i sada je on u ulozi lovine. Prethodna dva puta kada je osvajao Turneju imao je daleko veću prednost, vidjet ćemo kako će se snaći u novoj situaciji. No, već je u više navrata dokazao da sjajno tempira formu i drži konstantu tako da je prednost, ne samo zbog bodova, ipak na njegovoj strani.

Wellinger se pak tješi time da je Bischofshofen praktički njegova domaća skakaonica i da nigdje drugdje nije odradio toliko skokova. Blizu je njegovom bavarskom domu, tu je još kao klinac redovito trenirao, a koliko mu odgovara, pokazao je 2017. kada je u kvalifikacijama sa 144,5 m postavio rekord koji mu je, doduše, dvije godine kasnije uzeo Dawid Kubacki. No, s druge strane, na samim natjecanjima u Bischofshofenu tek jednom je Wellinger bio na postolju - 2018. je bio treći. Kako bi ponio Zlatnog orla u obližnji rodni Ruhpolding, morat će pronaći skokove kakvi su mu donijeli pobjedu u Oberstdorfu jer neki težak kiks od Kobayashija će teško dočekati.