Na Svjetskom prvenstvu u skijanju u Francuskoj podijeljena su prva četiri seta medalja, vikend je rezerviran za ženski i muški spust, ali za ljubitelje skijanja u Hrvatskoj najvažnije dolazi sljedeći tjedan. Počevši od 14. veljače kad Filip Zubčić ima kvalifikacije u paralelnoj utrci u kojoj je na prošlom Svjetskom prvenstvu osvojio svjetsko srebro, pa do kraja tjedna kada su na rasporedu veleslalom i slalom u obje konkurencije.
Za razliku od prije dvije godine, kad je bio treći veleslalomaš svijeta i kad je na SP u Cortinu d‘Ampezzo stigao kao jedan od glavnih favorita za odličje u veleslalomu, a vratio se s paralelnim srebrom i četvrtim mjestom u svojoj najjačoj disciplini, sada naš najbolji skijaš nije u najužem krugu favorita. No i dosadašnji dio SP-a je pokazao kako glavni favoriti ne pobjeđuju uvijek, nekad čak ne osvajaju ni medalje.
S kakvim očekivanjima putujete na SP?
- Još od kad sam bio klinac gledao sam na svjetske medalje kao nešto najveće što se može napraviti i zato jedva čekam da krenu moje utrke i na ovom Svjetskom prvenstvu. Očekujem da ću se boriti za medalje, uvijek to očekujem i napravit ću sve najbolje što mogu, a onda će, siguran sam, i rezultat biti takav. Na velikim natjecanjima prva trojica idu doma s medaljama, a za ostale je tak‘ svejedno. Nitko te poslije ne pita jesi li bio četvrti, peti ili petnaesti. Naravno da ti je draže da si četvrti, a ne petnaesti, ali samo se medalje pamte, tako je uvijek bilo i uvijek će biti.
Često na pitanja o ostalim skijašima kažete kako vas ne zanima što drugi rade. Znači li to da ne gledate ostale utrke i discipline u kojima ne nastupate?
- Baš suprotno, obožavam gledati skijanje. Meni je to jedan od dražih sportova za gledanje i jako ga pratim. Znam sve što se događa, čak pratim i utrke na nižoj razini, a ne samo Svjetski kup i velika natjecanja. No nikada ne pokušavam kopirati nikoga u svom sportu, ne pokušavam biti kao netko drugi, nisam to radio ni kao klinac i zato kažem da me ne zanima što drugi rade. Naravno, kad vidiš da netko nešto dobro radi možeš to analizirati i probati iskoristiti, ali da se zalijepim za nešto i pokušavam kopirati… Nikad. Ako hoćeš biti nečija kopija, to će jako loše ispasti, a ako svoje naguraš do maksimuma, to može biti dosta dobro. Možda i najbolje.
Što kažete na mišljenja kako su sezone 2019/20. i 2020/21. bile vaš vrhunac i kako se više nećete vratiti na tu razinu?
- Ne smetaju me takva mišljenja i svatko tko gleda sa strane ima pravo reći što misli. Ne gledam na to kao na uvredu jer bih i ja to možda rekao za nekoga sportaša koji je prije tri godine bio odličan, fenomenalan, a sad nije na toj razini. Možda bih i ja pomislio da je prošao njegov vrhunac, ali takva mišljenja mogu mi samo dati motiv da grizem dalje. Puno je sportaša koje su ljudi u nekom trenutku otpisali i lijepo je kad pokažeš da nisu bili u pravu. Meni su kritike uvijek dobrodošle, ako nema vrijeđanja. Ne smeta mi ni postavljanje takvih pitanja. Dapače, to je u redu. Zašto ne bi netko pitao je li prošao moj vrhunac? Ja mislim da nije i da će doći još velikih rezultata u budućnosti. Pravi odgovor na pitanje je li moj vrhunac prošao znat ćemo tek za 6-7 godina, ali logično mi je da to ljude zanima. Znam da kad ne pobjeđuješ mnogima to kao nema smisla, ali to se sve u sekundi može promijeniti.
Uoči ove sezone ste promijenili i trenera i servisera, što vam je to donijelo?
- Mogu reći da stvarno dobro radimo. Komunikacija je na odličnoj razini, treniramo stvarno super, sve je jako dobro posloženo i zadovoljan sam trenutačnim stanjem u ekipi. Oko samog skijanja ne filozofiramo puno jer je i trener Sergej Komarov svjestan da sam odličan skijaš. Neke stvari, naravno, pokušavamo, popraviti, a više analiziramo slalom. Veleslalom kad se dobro skijam, onda se stvarno dobro skijam. Kad se ocjenjuje moj veleslalom, kraj prošle sezone uopće nije bio relevantan jer sam tada stvarno već bio malo pogubljen. Smatram da se trenutačno dosta dobro skijam, a to sam pokazao i na posljednjem slalomu u Chamonixu. Luđački sam krenuo u toj utrci i na pola staze sam imao vrijeme za prva tri, a i drugi "lauf" je isto bio dobar s iznimkom jednog segmenta u kojem sam bio loš. I prolazna vremena i segmenti staze pokazuju da se dobro skijam i nadam se da ću uspjeti jednu cijelu utrku tako odskijati.
Vijek sportaša se produžio, vi imate 30 godina, do kada se vidite u skijanju?
- Na to pitanje nemam odgovor, ali nekako mi se čini - dok me ne potjeraju. Dok mi ne kažu "ajde brate, već nam je dosta tebe, idi radi nešto drugo". Činjenica je da se produžio vijek sportaša, a u skijanju još nije došlo do prave smjene generacija. Giuliano Razzoli ima 38 godina, a i dalje se skija, Stefano Gross i Dave Ryding su 36-godišnjaci, ima dosta starijih dečki koji se i dalje skijaju na visokoj razini. Johan Clarey, koji je 12 godina stariji od mene, prije mjesec dana je bio drugi u spustu u Kitzbühelu. Za njega sam još junior, a u glavi kadet ha, ha… Imam još dosta godina ispred sebe. Dobro, neću vjerojatno skijati još deset godina ili više kao Clarey, možda koju manje, ali imam još vremena ispred sebe.
GLEDAJTE NOVU ‘VAR SOBU‘:
Zbog čega Hajduk nije favorit protiv Varaždina? Jesu li Splićani trebali vratiti na Poljud Tonija Teklića? Koji je pravi nasljednik Mislava Oršića u Dinamu? Može li Zoran Zekić iznenaditi Osijek? Odgovore na ta i sva druga pitanja u vezi 21. kola SuperSport HNL potražite u novom izdanju ‘VAR sobe‘ s Ilijom Lončarevićem: