Ne stišava se medijska rasprava oko ruske klizačice Kamile Alijeve (15) i njezinog nastupa na ZOI u Pekingu, koji je u svakom pogledu obilježen kontroverzama. Od pitanja je li koristila doping ili samo pogreškom uzela djedove tablete, pa do lošeg zadnjeg nastupa u slobodnom programu, četvrtog mjesta, suza na ledu, ali poglavito prijekornih riječi koje je uplakanoj mladoj djevojci još na ledu uputila njezina trenerica Eteri Tutberidze.
To je u biti otvorila zasebnu raspravu u koju se uključio i Thomas Bach, predsjednik MOO-a na posljednjoj svojoj press konferenciji u Pekingu, utvrdivši upitnim “...kakvo je ozračje u ruskoj klizačkoj reprezentaciji...”. Sada se javila Aljona Savčenko.
Ova 38-godišnja ukrajinska klizačica, koja je međutim od 2002. nastupala za Njemačku i koja je najveće rezultate i ostvarila pod njemačkim barjakom (olimpijsko zlato u Pjongčangu 2018., pa olimpijske bronce u Vancouveru 2010. i Sočiju 2014.; kao i naslov najboljeg para na SP 2018. u Milanu).
Aljona Savčenko prisjetila se svojeg klizačkog odrastanja u toj dobi i nesmiljenog tretmana kojeg je imala u Ukrajini, kao relikt još stare sovjetske škole.
- Imala sam trenere koji bi me udarali jastučićima po glavi ili me njima gađali ako bih neke elemente loše odradila. To sad izrečeno možda ne djeluje dramatično. To su jastuci, mekano, ne boli, ali probajte zamisliti kako dijete razmišlja kada vas vaš trener ili trenerica gađa. Bilo čime - govorila je Savčenko za njemački program Eurosporta.
- Imala sam trenere koji su pucali iz vodenih pištolja na hladnom klizalištu. Imala sam trenere koji su nam davali malo hrane. Ponekad je to bilo kao kazna. Ustani ujutro, prvo se izvaži, pa malo pojedi, ručaj salatu, a navečer baš ništa. Bila sam gladna! Potajno smo tražili hranu u kantini, tu i tamo nešto krali i krijući se jeli. Nije bilo druge. Da, u vrhunskom sportu moraš biti discipliniran ako želiš nešto postići, ali i trener je taj koji također mora znati svoje granice. Koliko daleko zapravo može ići. Recimo, imala sam trenera koji me tjerao nastaviti vježbati iako moje tijelo to više jednostavno nije moglo. Mislim... ljudi smo, a ne strojevi - naglasila je Aljona Savčenko.
Priznaje da je ipak s vremenom došla jasno do faze u kojoj je znala kako se prema njoj ne postupa u redu.
- Jedan moj bivši trener, neću ga imenovati, mi je rekao u lice - “Predebela si! Moraš smršavjeti”. Rekla sam - “U redu, ali kako da to izvedem?”. Onda mi je rekao, nakon što pojedeš, samo stavi dva prsta duboko u usta, u grlo i povratit ćeš”. To je bio njegov “stručni” pristup. Srećom, tada sam već bila svjesna da se prema meni ne smiju tako ponašati. Naravno, tada sam već bila malo starija, tako da takav stav ne možete očekivati od djece koje imaju 13, 14 ili 15 godina.