Mi Hrvati volimo, kada je sport u pitanju i neki osobit uspjeh, to odmah "okititi" pridjevima tipa "hrvatsko čudo", "povijesno ostvarenje", "svjetska senzacija" ili pak pisati kako smo jedinstveni, unikatni, neponovljivi, nestvarni. Tu ima doista pretjerivanja. Međutim, prije koji dan kada je odaslana informacija o jednom mladom biatloncu koji je osvojio Veliki i Mali kristalni globus u juniorskoj, svjetskoj konkurenciji, pa... To jest negdje na pragu nestvarnog. Do takvog smo zaključka došli na temelju jedne rečenice mladića koji se zove Matija Legović. On je taj pobjednik juniorskog Svjetskog kupa. Dečko od 19 godina, iz Moravica u Gorskom kotaru, na upit - koliko se uopće juniora i juniorki u Hrvatskoj bavi biatlonom, odgovara:
- Jedan. Mislim, ja sam taj jedini.
E, to onda jest čudo. Država ima ravno jednog biatlonca, ali taj je i najbolji junior na svijetu.
- Sljedeće sezone dolazi među juniore još i Filip Crnić. E, tad će nas biti dvojica.
Matematički, to je porast od 100 posto!
Matiju smo "uhvatili" u srijedu poslijepodne negdje na morskoj pučini na krajnjem sjeveru Europe.
- Na brodu sam, putujem iz Švedske za Estoniju. To je 11 sati plovidbe. U Estoniji imam još natjecanja kojima završava sezona.
Ako ništa drugo, kad je već tolika plovidba, barem smo nadamo se uspjeli Matiji razgovorom malo prikratiti dugačko putovanje. Iako, čini nam se da i nismo baš jedini.
- Iznenađen sam, iskreno, jer svi su "zapeli" za mene. Nikada me nije toliko novinara zvalo. Od novina do radijskih postaja.
Odlično ako zove "sedma sila", ali jel‘ zovu možda sponzori? Potencijalni, budući, sadašnji...
- Ha, to baš i ne. To je malo slabije. Nadam se da će nakon ovog uspjeha nešto i od toga doći. Trenutačno nema baš nikoga, niti jednog sponzora, pogotovo ne iz Hrvatske.
Legović je u Svjetskom juniorskom kupu ove sezone ukupno osvojio 578 bodova, 79 više od drugog Poljaka Grzegorza Galice, odnosno 114 više od trećeg Nijemca Linusa Kespera. Uz Veliki kristalni globus, pobjednik je Svjetskog juniorskog kupa i u disciplini sprint. Malo je nedostajalo do Globusa za masovni start, u kojem je zauzeo ukupno drugo mjesto. Sve je to zaključio na juniorskom SP-u u švedskom Östersundu. Bio je u juniorskoj konkurenciji odličan peti u sprintu, šesti u individualnoj utrci, dok u masovnom startu nije odveć zaostao za recimo brončanim Čehom.
Nije Matija ni baš "od jučer", kako se veli. Prije dvije godine je osvojio dva odličja na juniorskom SP u Kazahstanu - broncu u utrci na 12,5 km i srebro u sprintu na 7,5 km. U kolovozu te 2023. na SP u ljetnom biatlonu u Slovačkoj osvojio je zlato u juniorskoj konkurenciji.
- Dva kristalna globusa su najveći uspjeh, veći od medalja na SP. Meni je ovo bila prva prava juniorska godina, dok je konkurencija vrlo jaka. Ja sam ipak... Evo, najbolji junior na svijetu.
Kad govorimo o konkurenciji, kolika je ona?
- Uvijek nas je preko 100, na SP nas je bilo oko 120 u svakoj utrci.
Pretpostavljamo za jednog Goranina, iz Brod Moravica, da je biatlon bio prvi sport?
- Do desete godine sam bio u skijaškom trčanju, od tada biatlon. Zračna puška pa kasnije, od 14. ili 15. godine malokalibarska. Tad su počeli ozbiljniji treninzi.
Gdje se pripremate? Znamo da uvjeti u Hrvatskoj nisu bili - barem tamo u doba Jakova Faka - baš idealni...
- Nije se baš ništa promijenilo. No, što se uvjeta tiče u smislu praćenja od Hrvatskog biatlonskog saveza, to je definitivno bolje. Uvjete za treniranje u Hrvatskoj nemamo, ali Savez ima dovoljno novca da idemo van na pripreme. Prošlo ljeto smo cijelo vrijeme bili u inozemstvu. Mi kao Hrvatski biatlonski savez nemamo baš sve, ali imamo dovoljno da budemo uspješniji. Nadam se da će kroz rezultate poput ovih, uvjeti biti i još bolji.
Koliko je biatlon skup, koliko košta jedna vaša sezona?
- Oko milijun eura, okvirno. Od opreme do smještaja, putovanja. Naravno, mi štedimo jer moramo i treniramo kao ludi.
Koliko trenirate, dnevno, godišnje?
- Od svibnja od kraja ožujka sam u natjecanjima i treninzima. To je oko 600 sati treninga. Zapravo to i nije puno. Dosta vršnjaka trenira puno više od mene, ali evo ja sam i s manje sati bolji od njih. Naravno, kroz godine povećavamo sve više broj sati treninga.
Je li podatak da država koja ima jednog juniora ukupno i taj je najbolji na svijetu, pali lampicu drugima, pa vam možda prilaze i nude državljanstvo, veći novac, bolje uvjete? Na taj način smo "izgubili" Jakova Faka koji je prešao u Sloveniju.
- Neće biti nikakvih kontakata! Ja sam, kako da velim, zatvoren u Hrvatskoj odnosno nigdje ne želim izvan Hrvatske. Ne mislim ići vani, ni u Sloveniju jer nije ni Slovenija prebajna u odnosu na nas. Definitivno sam zadovoljan u Hrvatskoj, kod kuće sam i ne razmišljam o bilo kakvom prelaženju igdje. Zato jer vidim da je dovoljno i moguće biti u Hrvatskoj, te biti najbolji na svijetu. To je najbitnije.
Čujete li se s Jakovom Fakom, savjetuje li vas?
- Tu i tamo se vidimo, ali nemamo ne znam kakvu "bratsku vezu" da tako velim. Čestitamo si na rezultatima ponekad, ali ništa previše.
Koji vam je sportski cilj?
- Jednog dana dominirati među seniorima.
Matija privatno ili izvan biatlona?
- Sad sam zadnja godina srednje škole, mehatronika. To idem u Moravice, dok su moje Brod Moravice 10 km dalje. Koji put to idem pješice. Ne kanim nakon srednje škole na fakultet, već se baviti samo biatlonom i živjeti od toga jednog dana, nadam se. Jednako tako, od sportova me zanimaju samo zimski. Nordijsko, alpsko skijanje, nekad biciklizam, ali to je zapravo jako malo, ništa. U slobodno vrijeme ne radim baš ništa, odnosno sve što radim ide prema biatlonu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....