Dosadilo je svima, ali nitko ne može pobjeći od činjenice da je koronavirus, barem dok ne počnu natjecanja, najveća “zvijezda” Zimskih olimpijskih igara u Pekingu.
Mjesecima se zna da je cijepljenje uvjet s kojim se najlakše približiti Pekingu iako ne garantira i olimpijski nastup jer nema garancije da će koronavirus zaobići ikoga. Mjesecima se znalo i da necijepljeni sportaši mogu nastupiti, ali... Uvijek postoji “ali”, a u ovom slučaju “ali” znači trotjednu izolaciju u Pekingu prije nego se dobije dozvola ući u Olimpijsko selo.
Tri tjedana “zatvora” u sobi uoči najvažnijeg nastupa u životu ili barem jednog od najvažnijih nije baš opcija koja omogućava da taj nastup odradiš na najvišoj razini. Na stranu sve drugo, već je i to dovoljno da otići necijepljen prema Pekingu ne izgleda kao prihvatljiva opcija za sportaša.
Patrizia Kummer nije razmišljala tako. I još uvijek ne razmišlja tako. Švicarka je jednostavno posložila u glavi - ne želi se cijepiti i želi nastupiti na Igrama.
Nakon toga je za olimpijsku pobjednicu u snowboardu iz 2014. u paralelnom veleslalomu sve bilo lako. Dobro, ne baš lako, ali nikakvog žaljenja, prigovaranja ili razmatranja minusa nema kod nje. Ona je odlučila i možda je najtočniji opis, iako vjerojatno i najbanalniji, da na cijelu situaciju gleda na način “čaša je polupuna, a ne poluprazna”.
- Odlučila sam se necijepiti iz osobnih razloga. Nisam protiv cijepljenja, ali postoji nekoliko razloga za moje necijepljenje koje želim zadržati za sebe. Nemam se potrebe opravdavati - izjavila je 34-godišnja snowboarderica iz svoje trotjedne karantene u Pekingu.
I u skladu sa stavom “čaša je polupuna, a ne poluprazna” dodala... - Moja velika prednost je da neću patiti od jet laga.
Sve je bilo tip-top
U izolaciji je trebala biti sve do pet dana prije utrke paralelnog veleslaloma, koja je na rasporedu 8. veljače, ali je u međuvremenu dobila dopuštenje ući u Olimpijsko selo. Nešto prije isteka obvezna tri tjedna, ali i dalje je u posebnom tretmanu.
- Sad za mene vrijede ista pravila kao za one koji su imali kontakt s pozitivnom osobom, a sami su negativni na testu. Mogu napustiti sobu, posebnim vozilom me odvoze na stazu i mogu trenirati, a testiranja imam dva puta dnevno.
Izolaciju do ulaska u Olimpijsko selo provela je zatvorena u sobi u hotelu određenom za ovu namjenu u predgrađu Pekinga. U kojoj je imala sobni bicikl i još neke rekvizite za vježbanje i to je sve što je mogla koristiti za trening. I nikakvih, baš nikakvih primjedbi nema na vrijeme provedeno u izolaciji.
- Moja soba je bila čista, volim kinesku hranu, sve je bilo tip-top.
Suparnice treniraju normalno, odvojen si od normalnog života, sam na drugom kraju svijeta, zatvoren u sobi... Teško, depresivno, izluđujuće? Nimalo, barem ne Patriziji Kummer.
- Ja sam izuzetno pozitivna osoba, nisam imala vremena ni za kakve negativne misli. Volim biti sama sa sobom pa mi to nije bio nikakav problem. Čak nisam ni razmišljala kakav bi utjecaj izolacija mogla imati na moj nastup.
Život u četiri zida je monoton, ali za Kummer je bio i vrlo organiziran i aktivan. Unatoč ograničenjima.
- Svako jutro sam odradila jak kondicijski trening. Nakon ručka je moj program uključivao vježbe ravnoteže i koordinacije, jogu, meditaciju. Nakon večere bih se posvetila učenju i svojim projektima, a taman sam usred obnove kuće pa sam time okupirana.
Došla, a nije znala
Nije joj samo vrijeme provedeno u izolaciji u Pekingu umanjivalo šanse u odnosu na suparnice koje su u tom razdoblju normalno trenirale, nego je i njezin put prema Kini bio otežan zbog odluke da se ne cijepi. Zabranjen joj je nastup na dva Svjetska kupa u Italiji, u Carezzi i Cortini d’Ampezzo.
- Večer prije nastupa u Cortini rečeno mi je da ne smijem nastupiti i to je bilo teško podnijeti jer sam obavila nekoliko PCR testova prije toga i svi su bili negativni.
Nemogućnost nastupa znači i nemogućnost osvajanja bodova, a za Kummer je to značilo da je skliznula u poretku Svjetskog kupa na 25. mjesto u paralelnom veleslalomu. Kad je stigla u Peking 13. siječnja nije uopće znala hoće li biti dio švicarske olimpijske reprezentacije na Igrama. Ali je došla. I tek tijekom karantene saznala da nije badava u karanteni - izabrana je u olimpijsku reprezentaciju svoje zemlje.
Cijela njezina priča je nevjerojatna, a ono što izaziva duboko poštovanje je način na koji ona stoji iza svojih odluka i kako ih je spremna provesti u djelo. I zato ne čudi da odbija biti nekakav simbol ili glasnogovornik necijepljenih.
- Svoju situaciju uopće ne doživljavam teškom. Ili vrijednom posebnog zanimanja. Svatko donosi svoje vlastite odluke.
Niti jednog trenutka se nije žalila na pravila, dapače.
- Karantenu nisam doživjela kao kaznu. Još od rujna prošle godine sam točno znala što me čeka ako želim nastupiti na Igrama. Razumijem, s obzirom na to da živimo u pandemiji, kako sve države žele zaštiti svoje stanovnike.
Tako jednostavno. Doneseš odluku i prihvatiš posljedice iste. Bez žaljenja, prigovaranja, optužbi, izgovora.
- Moja situacija bi mogla biti puno teža, mogla bih biti ozlijeđena. Vjerujem u sebe i imam iste šanse pobijediti kao i svaka druga natjecateljica.
Žena koja na vrlo jednostavan način pokazuje kako trebamo puniti, a ne prazniti vlastite životne čaše. I s optimizmom, a ne strahom gledati naprijed.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....