Sisak je drugu godinu zaredom bio domaćin Zlatne piruete, natjecanja kroz koje su u više od pola stoljeća prošla mnoga velika imena umjetničkog klizanja. Ledena dvorana zagrebačkog Doma sportova još od potresa nije u funkciji, tako da je i Pirueta morala potražiti zamjenski dom, a pronašla ga je u sisačkom Zibelu. Kad su u pitanju klizačice, u najljepšem će sjećanju ovogodišnje natjecanje ostati Amerikanki Lindsay Thorngren koju je sjajan nastup u slobodnom programu odveo do pobjede, ali po dobrom će 54. Zlatnu piruetu pamtiti Hana Cvijanović. Naša klizačica je koja je u konačnici zauzela 17. mjesto, ali je srušila osobne rekorde u slobodnom programu (86,56), kao i u ukupnom broju bodova (131,48).
- Nije to sad ništa puno više bodova nego što je bilo, ali lijepo je nakon 2-3 godine opet imati takav rezultat. Znam da mogu bolje, ima još stvari koje mogu popraviti. Ali, bilo mi je lijepo i baš sam uživala - skromno će Hana dan kasnije.
Njezinu izvedbu u petak je, osim glazbe, pratio i - vatromet. I to doslovno.
- Bila je stvarno super atmosfera. Taman kad sam izlazila na led, naši su nogometaši pobijedili Brazil i svi su počeli navijati i vikati. Čak su se i neki naši suci veselili i dizali ruke u zrak, tako da smo odmah svi shvatili što se događa. A kad sam počela klizati, vani je krenuo i vatromet, tako da je stvarno bilo posebno, sumnjam da će se ikad više takvo što ponoviti. A još je i bolje zbog toga što nisam nezadovoljna svojim klizanjem.
Vatromet i petarde koje su se jako glasno čule i unutar dvorane nisu je omele.
- Zapravo, mislim da je baš bilo suprotno, razmišljala sam o tome i onda su neki elementi čak išli i lakše. Jer ponekad je glava ta koja brani tijelu da radi što zna.
U slobodnom programu Hana je skupila i normu za Europsko prvenstvo u finskom Espoou (23. - 29. siječnja), ali treba joj još i potvrda norme u kratkom programu. Ima li vremena i mogućnosti za to?
- Nije nam bilo u planu više natjecanja, ali sada pokušavamo riješiti da odem sljedeći vikend u Rigu gdje bih mogla uhvatiti normu za kratki program. Tražili smo Savez da nam to plati i još uvijek čekamo odgovor, još nisu izračunali koliko bi sve to koštalo s kartama. Ali, recimo da postoji ta mogućnosti.
Manje ljepša tema je ona o trenutnim uvjetima za bavljenje ledenim sportovima u Zagrebu. Jer, kao što smo spomenuli, više od dvije i pol godine je Dom sportova zatvoren i svi na klizaljkama su osuđeni samo na Velesajam.
- To je stvarno katastrofa, sramota je što se ništa ne mijenja. Meni se, istina, stvari nisu toliko promijenile. I ranije smo imali trening u 6.30, što znači da imam zagrijavanje u 5.45 ujutro. Taj prvi led imam od 6.30 do 7.30 i gotova sam sa svime do 8, i onda popodne imam trening od 15 do 18 sati, od čega sam sat vremena na ledu, a ostalo je suhi dio, zagrijavanje i kasnije balet ili kondicijski trening. Tako da i dalje imam ta svoja dva treninga na ledu kao i prije, ali veliki je problem što su svi ledeni sportovi nagurani na jedno klizalište.
Bez obzira na to što joj, kao što vidimo, velik broj sati dnevno otpada na treninge, Hana uspješno gura i akademsku karijeru. Studentica je druge godine novinarstva i kaže da joj nije problem uskladiti sve obveze.
- Navikla sam se organizirati još kroz osnovnu i srednju školu jer mi je u interesu stići sve i stvarno se pokušavam ne izmotavati, nego dati maksimum i u jednom i u drugom. Za prvu sam godinu dobila i dekanovu nagradu jer sam imala najbolji prosjek, tako da bih rekla da uspijevam sve uskladiti, ha-ha.
A nađe li se vremena za išta drugo osim za studij i klizanje?
- Ma nađe se, vikendima dođu ti neki užici, restorančić, šoping ili nešto treće. Sve se stigne, a i nisam nikad patila za nekim izlascima, tako da mi taj dio i ne fali pretjerano.
Hoće li nam, s obzirom na odabir studija, jednog dana možda biti kolegica u sportskom novinarstvu?
- Zanima me ili sportsko novinarstvo ili PR. Nisam još potpuno sigurna, ali voljela bih nešto od toga, nešto s čim bih mogla putovati. Možda nešto i u komunikacijskom dijelu, na primjer u Svjetskoj klizačkoj federaciji ili nešto slično jer bih voljela ostati u sportu, ali ne vidim se baš kao trenerica.
Vratimo se još za kraj na klizanje. Kakvi su Hanini dugoročni planovi i ciljevi u klizanju?
- Naravno, svim sportašima su cilj olimpijske igre, ali u klizanju je stvarno teško kvalificirati se. Jednostavno, želim uživati u klizanju, baviti se time dok me veseli i raditi to zato što to volim, bez pretjeranog pritiska, pa ćemo vidjeti gdje će me to dovesti. Mislim da je i najljepše kad se ide bez nekih očekivanja i planova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....