Od petka do nedjelje je na Planici organizirano - iz perspektive domaćina - općenarodno veselje u režiji slovenskih orlova koji su u prvom pojedinačnom natjecanju letača na završnici Svjetskog kupa u skijaškim skokovima zauzeli prva četiri mjesta, onda odnijeli uvjerljivu pobjedu u momčadskoj konkurenciji te se na kraju pozicionirali od trećeg do sedmog mjesta na posljednjem natjecanju sezone...
Međutim, u srcu slovenske euforije na letaonici braće Gorišek, kao najveća zvijezda u konačnici je isplivao Ryoyu Kobayashi koji je na završnicu došao sa 66 bodova prednosti ispred Karla Geigera u ukupnom poretku Svjetskog kupa, da bi s petim i osmim mjestom osigurao svoj drugi Kristalni globus nakon što je 2019. postao prvi ukupni pobjednik izvan Europe.
- Bila je to teška sezona u kojoj nijednom nisam uspio otići kući - rekao je Kobayashi nakon trijumfa.
- Ali isplatilo se, osvojio sam i olimpijsko zlato i Svjetski kup. Oduševljen sam.
Opčinjen brzinama
Iako sumnjamo da je zaboravio, Novogodišnju turneju ovom prilikom nije spomenuo, makar je morao. Naime, Ryoyu Kobayashi je tek šesti skakač - Jens Weissflog 1984., Matty Nykänen 1988., Toni Nieminen 1992., Espen Bredesen 1994. i Kamil Stoch 2018. - u povijesti koji je u istoj sezoni uzeo Turneju, pojedinačno zlato s OI i ukupnu pobjedu u Svjetskom kupu. A koliko je to teško pokazuje i podatak da je to kroz cijelu karijeru uspio spojiti još samo Thomas Morgenstern, dok veličine kao što su Andreas Goldberger, Primož Peterka, Janne Ahonen, Adam Malysz, Gregor Schlierenzauer, Stefan Kraft i Peter Prevc nemaju pojedinačno olimpijsko zlato, Kazuyoshiju Funakiju nedostaje Svjetski kup, Simon Ammann pak nikad nije odnio ukupnu pobjedu na Četiri skakaonice.
Kobayashi je već u Pekingu postao sedmi s tri najveće titule u svijetu skijaških skokova, s tim da u 26. godini pred sobom ima zajamčena barem još dva olimpijska ciklusa. Makar u ovom sportu nikome ništa nije zajamčeno. Svjestan je toga i Japanac koji je u Svjetskom kupu debitirao tek s punih 19 godina, na svom prvom natjecanju u Zakopanama zauzeo sedmo mjesto, došao potom do bodova u Sapporu i na Planici, da bi na sljedeće čekao dvije godine.
- Priznajem, nekad sam bio lijen - smije se danas Ryoyu, momak koji se ne drži tradicionalnih japanskih principa.
- Može se reći da sam moderan ili još bolje ludi Japanac.
Kao mladić bio je opčinjen brzinama, s prvom ozbiljnijom zaradom prije tri godine kupio je Porsche Cayman...
- Stalno sam mu govorio da mora više raditi, a njemu to nikad ne bi dobro leglo.
Bez svjetskih medalja
Janne Väätäinen je dovoljno iskusan da zna o čemu priča. Negdašnji i sadašnji trener reprezentacije Finske oženio je Japanku i cijelo desetljeće proveo na dalekom istoku, njegovi puleni su između ostalih bili Janne Ahonen i Noriaki Kasai, Kobayashijev klupski kolega.
- Ryoyu je imao 14 godina kad sam ga prvi put vidio i njegov prirodni talent nikad nije bio upitan.
Opet, talent u skijaškim skokovima nije sve. Niti približno. U toj jednadžbi jednako značajni faktori su upornost i prije svega mentalna snaga. I tek kad se sve to spoji, onda se dobije ovo što je danas Ryoyu Kobayashi, najbolji svjetski skakač na skijama. Koji sad mora pronaći novi motiv.
- U Japanu nitko ne zna osvajača Turneje ili Svjetskog kupa, bitno je samo olimpijsko zlato.
Tako je Kobayashi pričao prije Pekinga, to mu je bila mantra od početka sezone. I zato ćemo tek vidjeti što slijedi, hoće li i nakon što je uzeo sve raditi s jednakim žarom kao posljednjih godina. Iako to “sve” treba uzeti uvjetno s obzirom da sa svjetskih prvenstava ima samo jednu momčadsku broncu, dok nije osvojio nijednu letačku medalju.
Ukratko, Ryoyu Kobayashi ususret 26. rođendanu sljedeće zime (rođen 8. studenog 1996. godine) na dobrom je putu da ga se jednog dana zapamti kao možda i najvećeg svih vremena ili barem uz rame onom koji po mnogima nosi tu “titulu”, pokojnog Mattija Nykänena...