Tamo u neka sad već prilično daleka vremena jamajčanski bob je bio tolika senzacija da je o njemu snimljen i kultni film Cool Runnings, odnosno Ledena staza kako je prevedeno na hrvatski. Danas Jamajčani u bobu više nisu nikakav šok, štoviše postali su konstanta na zimskim olimpijskim igrama, pa će tako sljedećih dana u Pekingu biti zastupljeni s čak tri posade. No, i dalje je karipska država u stanju kreirati filmske priče kad su u pitanju zimski sportovi, a njezin ovogodišnji junak zove se Benjamin Alexander, ima 38 godina i postat će prvi alpski skijaš koji će predstavljati Jamajku pod olimpijskim krugovima. Skijaš koji je na skije prvi put stao s - 32 godine!
Glazba je bila moj izbor
Alexander je rođen u Engleskoj i do prije nekoliko je godina gradio karijeru u glazbenoj industriji. Točnije, bio je DJ i o sportu uopće nije razmišljao. No, upravo ga je posao DJ-a uveo u skijanje. Naime, 2016. je imao gažu u kanadskom Whistleru i tamo je uzeo nekoliko sati skijaških lekcija. Profesionalno se, međutim, skijanjem počeo baviti tek tri godine kasnije, odnosno nakon što je godinu ranije kao gledatelj bio na Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu i shvatio koliko malo predstavnika ima domovina njegova oca. Bio mu je to okidač da krene u avanturu života i da četiri godine kasnije ne bude samo gledatelj, već sudionik Igara.
- Glazba je bila moj izbor, Bob Marley i ostale reggae stvari. Kad sam prvi put stao na skije, pao sam 27 puta. Nimalo mi to nije bilo prirodno. Ali, bio sam uporan, imao sam hrabrosti i odlučnosti. Stvarno sam želio postati dovoljno dobar da skijam sa svojim prijateljima. I tako sam nastavio pokušavati, i malo po malo, korak po korak, postajao sam sve bolji i bolji - ispričao je Alexander.
Pomno planiranje
Naravno, inspiracija mu je slavni jamajčanski bob, koji se natjecao u Calgaryju 1988., a pilot tadašnje posade Dudley Stokes postao mu je mentor.
- Pomno sam planirao doći do ove točke, ali ponekad kada zaista dođete do cilja kojem ste tako dugo težili, čini vam se čudno što ste stigli. Meni je sve ovo nadrealno - kaže Alexander koji je prvi službenu utrku odradio 9. siječnja 2020., potom je dvije godine skupljao FIS točke po raznim natjecanjima diljem svijeta, da bi sredinom prošlog mjeseca dobio potvrdu da će nastupiti na Igrama.
U Pekingu će nastupiti u veleslalomu i premda su, sasvim očekivano, njegovi zaostaci ogromni, odbija da ga se uspoređuje sa slavnim egzotičnim sportašima poput engleskog skijaša skakača Eddieja Edwardsa ili Erica Moussambanija, plivača iz Ekvatorijalne Gvineje.
- Volim takve priče s olimpijskih igara koje stvaraju gotovo i više buke od nekih osvajača medalja. No, moja je priča ipak malo drugačija. Eddie je posudio ružičaste naočale, kacigu, skijaško odijelo, čak i skije na kojima je skakao. Mene sponzorira jedan od najpoznatijih proizvođača opreme na svijetu. Što se tiče Erica, njegovo jedino iskustvo plivanja bilo je u 20-metarskom hotelskom bazenu u Ekvatorijalnoj Gvineji. Nikada nije vidio olimpijski bazen i, prema vlastitom priznanju, zamalo se utopio. Ja sam se ipak uspio kvalificirati na ZOI. Ali, volim misliti da dijelim istu upornost tih momaka i, naravno, jamajčanskog boba.
“Podržimo ovog tipa”
Alexander kaže da od kolega skijaša nikad nije osjetio podcjenjivanje.
- Dva su razloga za to. Prvi je taj da sam visok gotovo dva metra i mislim da mi se ljudi baš ne žele smijati u lice. A drugi je da sam se većinu vremena bavio ovime nakon smrti Georgea Floyda. Mnogi ljudi sada imaju drugačije mišljenje o situacijama i pričama poput moje i kažu: “ovo je cool, podržimo ovog tipa”.
Svojom pričom, ističe, želio je pokazati da nikad u životu nije kasno započeti nešto novo.
- Često misliš da je nešto gotovo, da si to trebao započeti kad si bio mlađi. Ali, nije tako. Možeš učiniti ono za što si mislio da je nemoguće. Ili barem pokušaj - zaključuje DJ na skijama.