Više od 700 stranica i negdje oko 3 kilograma. Knjiga “Gipsova staza” - “Tragovi u snijegu 2 - Kostelići”. Puno je to “tragova u snijegu” koje sad kad su skupljeni na jednom mjestu neće otopiti vrijeme, neće se izgubiti, nestati. Ante Kostelić, nažalost, nikad nije sjeo i napisao knjigu ili knjige o svom sportskom i životnom putu koji je prerastao u zajednički put njega i njegove djece i u veliku, posebnu, neponovljivu sportsku priču.

Drugi dio prije prvog

“Pa ne mogu ja pričati o sebi, kak’ bi to izgledalo, a to je i sukob interesa” ili “nepristojno je kad netko piše o sebi” ili “kaj opet mene pitate, pa imate oči i glavu, možete i sami zaključiti i napisati”. Bezbroj puta smo čuli takve i slične rečenice od njega, pa je nekako logično kako je “Gipsova staza” knjiga koja priča njegovu i priču njegove djece kroz izvještaje, kolumne i intervjue objavljivane godinama u hrvatskim i stranim medijima, kroz brojke, statistike i osobne poglede ljudi koji su ih pratili na njihovom putu.

U “Tragovima u snijegu 2” glavni lik je Ivica Kostelić, većina knjige je o njemu i obuhvaćeno je sve - prvi skijaški uspjesi, najveći uspjesi, brojke koje ga izdvajaju iznad svih, život nakon skijaške karijere... Puno toga je objavljeno u hrvatskim medijima, Ante Kostelić je godinama skupljao tekstove i mnogi su pronašli svoje mjesto u ovoj knjizi, onakvi kako su objavljivani tih dana pa je ova knjiga svojevrsni vremeplov. Čitate tekst objavljen 2006. i vratite se u dane Olimpijskih igara u Torinu. Ili tekstove iz veljače 2010. i “čujete” Janicu kako u Whistleru komentira Ivičino olimpijsko srebro u kombinaciji i zašto Bode Miller nije smio biti ispred njega. Ili bilo koji tekst iz siječnja 2011. i sjetite se vala od 999 bodova kojim je Ivica zapljusnuo svjetsko skijanje...

Urednik knjige je Marijan Boršić, koji je i autorski pridonio ovom djelu, a godinama surađuje s Antom Kostelićem u nakladničkoj djelatnosti.

- Ante je bio uključen od prvog do zadnjeg trenutka, sve je bilo u dogovoru s njim. Kad je rekao kako bi želio da objavimo ovu knjigu otišao sam kod njega i pregledavali smo gomilu isječaka koje je on skupio tijekom godina i zajedno izabrali što će ući u knjigu - objašnjava Boršić.

To je bio početak, ali puno je tu bilo posla koji je trajao mjesecima i nadograđivao se i izvan materijala koje je u svojoj arhivi imao Ante Kostelić.

- Ante je prikupio materijale i o Janici i o Ivici. Znači, od ‘90-ih godina pa sve do današnjih dana. Međutim, Ante je imao osjećaj kako je Janica potpuno priznata, a Ivica baš i nije i zato je ideja bila da knjiga bude prvenstveno o Ivici. Želja mi je da napravimo sličnu knjigu u kojoj bi u prvom planu bila Janica, a knjiga bi obuhvaćala razdoblje od kasnih ‘90-ih pa do njezinog oproštaja 2006. Naravno, u nešto manjem obimu, ali bilo bi šteta da se to ne napravi, uostalom ostalo bi uvijek u zraku gdje su “Tragovi u snijegu 1”.

Ne samo o sportu

U knjizi nisu samo tekstovi koji su objavljivani u trenucima kad je Ivica ostvarivao najveće uspjehe, nego skroz do kraja skijaške karijere, ali i nakon nje. I puno je tu intervjua u kojima nije pričao samo o skijaškim zavojima ili rezultatima, niti je sport bila jedina tema. Ivica jest glavni lik knjige, ali ima u njoj i Janice i njezinih razmišljanja, Antinih intervjua i tekstova o njegovom životu, rukometnim danima, nakladničkim projektima...

Većina tekstova koji su ponovo oživjeli na stranicama knjige su iz hrvatskih medija, što je i logično, ali ima tu i tekstova koje su tijekom godina objavili L’Equipe, La Gazzetta dello Sport, New York Times, Wall Street Journal, Delo, Associated Press i brojni drugi strani mediji.

Posebnost su tekstovi ljudi koje je Ante Kostelić nazvao “svojim suputnicima” i za koje je napisao “mnogi od njih bili su ne samo suputnici, nego često i supatnici na tom nimalo lakom putu, bez njih, svakog od njih, put bi bio još teži, a možda i nemoguć”. I zato mu je bilo iznimno bitno da i oni napišu neka svoja sjećanja, dojmove, viđenja...

- Njegova veličina ogleda se i u njegovoj vjernost starim prijateljstvima. Ljudi zaborave, on nikad - ističe Marijan Boršić.
U knjizi su i fotografije iz osobne arhive obitelji Kostelić, karikature čiji je autor Ivica Kostelić, ali i pjesma koju je Anti posvetio njegov veliki prijatelj Tomislav Jozić - Tomek, kolaž koji mu je izradio i poslao prijatelj iz francuskih rukometnih dana, a danas grafički dizajner, dvije Antine pjesme...

Nema smisla sve nabrajati, isplati se uzeti knjigu u ruke i kroz “tragove u snijegu” zabilježene na više od 700 stranica podsjetiti se ili se tek upoznati s jedinstvenim putovanjem obitelji Kostelić.