Urša Bogataj drži se gesla "sve što ti se dogodi, bilo dobro ili loše, za nešto je dobro". Možda je upravo takav način razmišljanja zaslužan za to da u prosincu 2019. godine, nakon teškog pada i ozljede, nije digla ruke od sporta i krenula nekim drugim smjerom. Ostala je čvrsta i u najtežim trenucima, prevladala strah, bila dovoljno uporna i nagrada je stigla ove subote. I to ne bilo kakva nagrada, već ona najveća u svijetu sporta - olimpijsko zlato! A da priča za Sloveniju bude još veća, bronca je završila oko vrata Nike Križnar, djevojke u koju su možda polagali i veće nade.
Križnar je, naime, lanjska osvajačica Svjetskog kupa u skijaškim skokovima i pobjednica na četiri natjecanja. S druge strane, 26-godišnja Bogataj nikad u karijeri nije ostvarila pojedinačnu pobjedu u Svjetskom kupu i kao takva nije bila u prvom redu favoritkinja. Istina, trenutno je treća u ukupnom poretku, tako da njezin trijumf i nije toliki šok. Njezina premijerna pobjeda na velikoj sceni već je neko vrijeme "visjela" u zraku, a dogodila se u najvažnijem mogućem trenutku i na najvećoj sportskoj pozornici.
A sve je moglo završiti potpuno drugačije jer Uršin put do sportske besmrtnosti koju je dotaknula u Pekingu bio je sve samo ne jednostavan. Na kultnoj Planici je prije nešto više od dvije godine pala pri doskoku i teško ozlijedila koljeno, bilo je odmah jasno da je čeka operacija i dugotrajan oporavak. Kako pišu mediji u susjednoj državi, ta je nesreća značajno utjecala na njezino razmišljanje o budućnosti. Nije tajna da je u tim trenucima razmišljala i o završetku karijere, ali pronašla je motiv da ustraje jer, kako je priznala kasnije, nije željela otići nedovršena posla.
Povratak skokovima nije joj bio nimalo lagan. U nju se uvukao veliki strah, pogotovo u doskocima jer sjećanje na pad na Planici bilo joj je utisnuto duboko u podsvijest. Na natjecanjima je bila iznimno nervozna, posebno na onim najvažnijima. Portal Siol podsjeća na ekipno natjecanje na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Oberstdorfu, kada je bila u takvom strahu da se vidljivo tresla na vrhu skakaonice, ali je na kraju dobro skočila i pomogla Sloveniji da osvoji srebro.
- Pritisak je tada bio stvarno velik. Tresla sam se kao nikad u životu. No, znala sam da i u takvoj situaciji mogu odraditi dobar posao. I napravila sam to. Iz svake situacije želim izvući najbolje - rekla je tada.
Bio je to možda i ključan trenutak za njezin iskorak, a od velike je pomoći bila, i još uvijek jest, suradnja sa sportskim psihologom koji ju je usmjerio na pravi put.
- Kad sam se ozlijedila, bila sam u jako dobroj formi. Psihologinja mi je pomogla da pokušam završiti ovu priču i ne odustati. Drago mi je da sam izdržala - ispričala je Bogataj u razgovoru za Slovensku televiziju.
Već je tijekom ljetnih natjecanja najavila da dolazi njezino vrijeme, a fantastičnu je formu uspjela prenijeti i na zimu. Najlošiji rezultat u 11 ovosezonskih natjecanja bilo joj je sedmo mjesto, a pritom je pet puta bila na postolju. Prvu pobjedu u Svjetskom kupu još će malo pričekati, ali sada u džepu ima onu daleko važniju pobjedu, onu nakon koje više ništa neće biti isto.
- Zadnja dva dana prije natjecanja sam jako loše spavala. Bojala sam se da ću kiksati. Ali onda sam rekla sebi, nije me briga, samo ću probati uživati, sviđa mi se skakaonica. I uspjela sam, uživala sam, a uvjeti su bili na mojoj strani.
Ponavljala je da joj je nezamislivo da se sve ovo dogodilo.
- Nekako mi se ove zime nisu uspijevale poklopiti sve stvari da dođem do pobjede. Imala sam jako dobrih skokova, ali uvijek je neka djevojka bila bolja od mene ili sam dobila loše ocjene. Zato u subotu nisam gledala ocjene. Kad sam saznala, nisam mogla vjerovati da Nika i ja imamo medalju - rekla je puna emocija.
To što je Nika Križnar bila uz nju na postolju za Uršu je najljepši mogući scenarij. Jer Nika je najbolja prijateljica, ali gotovo i obitelj. Nikin brat Sandi je, naime, Uršin dečko tako da su dvije skakačice povezane i na taj način.
Djevojka iz mjesta Briše pri Polhovem Gradcu u subotu je dosanjala svoj san. Samo dvije godine nakon što je razmišljala o odustajanju. Sport nekad doista piše najljepše priče...