‘Sanjam olimpijsku medalju, ali i male Zubčiće koji navijaju za mene, a Dinamu želim da nastavi u Europi kao do sad

U subotu će u austrijskom Söldenu skijašice otvoriti 60. sezonu Svjetskog skijaškog kupa, skijaši će na stazu na ledenjaku Rettenbach dan kasnije, a za Filipa Zubčića to će biti početak 12. sezone u elitnom skijaškom društvu. Vrijeme (pre)brzo leti i "dojučerašnji klinac", koji je prvi pobjedama i postoljima ispunio veliku prazninu nastalu nakon oproštaja Ivice Kostelića, u međuvremenu je ušao u ekipu "30+ godina". Uobičajeno je da se nakon tridesetog rođendana sve češće uz sportaše koristi riječ "veteran" iako su se već odavno godine trajanja na vrhunskoj razini pomaknule bliže 40-ima.

S 32 godine Filip Zubčić još nije zagazio u godine kad treba razmišljati koja će mu utrka biti posljednja, ali dovoljno je toga već prošao i ostavio iza sebe da može reći...

- Zasad sam u karijeri ostvario dosta solidne rezultate da mogu mirno jednog dana otići u penziju.

Nikako se ne bismo složili kako je ostvario "dosta solidne rezultate" jer 3 veleslalomske pobjede, 11 veleslalomskih postolja i tri sezone od posljednjih šest završene u tri najbolja veleslalomaša su puno više od "dosta solidnog". Dovoljno je pogledati tko je uz njega završavao tih posljednjih šest sezona na prva tri mjesta u ovoj disciplini. Globuse su odnosili Odermatt (4), Kristoffersen (1), Pinturault (1), a kad se na hrpu stave sva mjesta na postoljima kojim se valorizira cijela sezona onda dođemo do podatka da su u tom društvu samo Odermatt (ukupno 5 postolja), Kristoffersen (4), Zubčić (3), Pinturault (2), Meillard (2), Kranjec (1) i Feller (1). Fino društvo.

Ako se okrenemo samo "vlastitom dvorištu", Zubčić je naš najbolji predstavnik u Svjetskom kupu u veleslalomu. Za usporedbu, Janica ima 2 pobjede i 7 postolja uz dvije sezone završene u Top 3, Ivica jedno postolje u veleslalomu, a jedno zasad ima i Zrinka Ljutić.

Filip Zubčić na ‘presici‘ uoči početka nove sezone

CROSKI

Da, Zubčić bi mogao i sutra reći "dosta mi je" i imao bi puno toga na što može biti ponosan, ali oproštaj definitivno još nije u planu.

- Još uvijek mislim da sam dovoljno dobar, dovoljno zdrav da se mogu vratiti ne samo na postolje nego i pobjeđivati.

Godine ga u tome definitivno ne sprječavaju jer prošle je sezone Thomas Tumler proslavio prvu veleslalomsku pobjedu u Svjetskom kupu s 35 godina. Uostalom, od prvih 10 u poretku veleslaloma na kraju prošle sezone Svjetskog kupa, uz Filipa, još su petorica (Kristoffersen, Tumler, Brennsteiner, Kranjec i De Aliprandini) u društvu "30+ godina".

Puno veći problem od godina koje pišu uz nečije ime, posljedice su koje ostavljaju godine bavljenja vrhunskim sportom, pa će i Filip na pitanje kako se osjeća s 32 na leđima reći...

- Super. Leđa se možda malo lošije osjećaju, ali to je normalna stvar u skijanju.

Sölden je već odavno tradicionalni start sezone, ali Filip Zubčić vjerojatno ne bi imao ništa protiv da se ta tradicija preseli negdje drugdje. Staza na Rettenbach ledenjaku i naš najbolji veleslalomaš nikad nisu razvili "ljubavnu vezu", iako je prije godinu dana malo nedostajalo da se to promjeni. Filip je bio drugi nakon prve vožnje, tek 2 stotinke sporiji od kasnijeg pobjednika, Alexandera Steena Olsena, ali je to "prokockao" u drugom nastupu svojom "glupom pogreškom", kako je to ocijenio nakon te utrke, a jednako razmišlja i godinu kasnije.

- Kad je bila glupa. Ta pogreška koju sam napravio bila je taktička, odnosno išao sam predirektno i izletio, a to je nešto što sam mogao bolje procijeniti i napraviti drugačije. Međutim, Sölden je staza na kojoj na strmini treba ići izvan komforne zone i riskirati manijakalno ako hoćeš nešto napraviti. No dobro, imam priliku to popraviti za nekoliko dana.

Doduše, skijaše je ove godine dočekala malo izmijenjena staza i nisu baš svi bili blagonakloni nakon što su imali priliku trenirati na njoj prije uobičajenog zatvaranja uoči utrke. Filip definitivno nije u društvu onih koji se žale, baš suprotno, a promjenu je slikovito opisao...

- Na završnoj ravnici su stavili tri malo veća "ležeća policajca", hajdemo to tako nazvati. Tri grbe na ravnom dijelu koje su na treningu bile neugodne. Ekipa je prvi dan dosta letjela van na tom mjestu, vidjet ćemo kako će biti na utrci, a nadam se da će biti još neugodnije.

Filipu Zubčiću se sviđaju promjene koje su napravljene u Söldenu

FILIP ZUBČIĆ FACEBOOK

Taj završni dio staze u Söldenu time je dobio na zanimljivosti.

- Da, jer nakon strmine u Söldenu ide "beskonačna" ravnica do cilja na kojoj iskreno nema baš pokazivanja skijaškog umijeća nego se samo svodi na to kako uspiješ prenijeti brzinu sa strmine i doći do cilja.

Godine nisu promijenile Zubčićeve ciljeve (postolja, pobjede), ali jesu promijenile način priprema. Nakon kraja prošle sezone pauzirao je od skijanja čak 4 mjeseca.

- U dan točno 4 mjeseca, nikad nisam imao tako dugačku pauzu od skijanja. I dobro mi je došla ta pauza s obzirom na to da sam, hajdemo to tako reći, već u nekim godinama pa mi treba više vremena da se fizički pripremim za sezonu što sam primijetio prošle godine. Kad sam bio mlađi, nekako sam se "dopeljao" puno brže u fizičku formu pa sam ove godine odlučio nagaziti kondicijski još jače.

Pogotovo jer treba izdržati cijelu sezonu i držati konstantu, Svjetski kup ne prašta "padanja u rupe", a u veljači su i Olimpijske igre. Kao što je ove veljače bilo SP i novi plan je Zubčić napravio i na temelju iskustva iz Saalbacha.

- Malo sam "stisnuo" kondicijski ove godine baš zato što sam prošle sezone pao u veljači. Jesam li pao mentalno, skijaški, kondicijski, ne znam, teško je reći, ali osjećao sam se dosta loše i to je na Svjetskom prvenstvu u Saalbach tako i izgledalo. Dosta traljavo. Ove godine sam neke stvari promijenio prema boljem i valjda bu‘ to i izgledalo bolje u veljači.

Iako je poznat kao sportaš koji je uvijek iznimno dobro pripremljen, Zubčić je ove godine rad na kondiciji još pojačao

CROSKI

Reći će kako se pauza od skijanja i nije osjetila kad je ponovo uskočio u pancerice...

- Nakon tri dana na pripremam u Ushuaiji sam već skijao iznadprosječno dobro po svom sudu.

Pripreme u Ushuaiji su već uobičajene za Filipa, ali i one su ove godine bile drukčije, odnosno podijeljene u dva dijela, zašto?

- Lani smo bili pet tjedana u komadu u Ushuaiji i onda je zadnjih tjedana bilo "preživljavanje". Tamo je tempo treninga jako naporan i onda me jednostavno zadnjih tjedan dana bilo strah da se ne strgam pa nije bio toliki fokus na trening. Ovako rascijepan dva dijela, trening je ispao jako dobar jer smo uspjeli puno više skijati.

Cijela ova sezona će biti "izmiksana" kad će skijaši(ce) govoriti o ciljevima i planovima, Svjetski kup nije natjecanje koje se može gurnuti u drugi plan, a borba za olimpijske medalje je samo svake četiri godine... Filip nije među onima koji su osvajanje olimpijske medalje stavljali na vrh neke svoje liste snova, za njega je to uvijek bilo svjetsko zlato i nije se predomislio.

- Kaj bi se predomislio. To sam odavno rekao, ali sve je bitno, bitan je i taj Sölden koji je prvi pred nama, svaka utrka Svjetskog kupa... Osim toga, svjetsku medalju imam, pobjedu u Svjetskom kupu imam, olimpijsku medalju još nemam.

Kolega je upitao sanjari li ponekad o osvajanju olimpijskog odličja i dobio odgovor i prije kraja pitanja.

- Naravno da sanjarim. Sanjarim o svemu. Kako sanjarim da će Dinamo osvojiti Europsku ligu, tako sanjarim da ću ja osvojiti olimpijsku medalju.

Na primjedbu kako su veće njegove šanse nego Dinamove, odgovor je bio...

- Oni sad vode na tablici, meni još nije krenula sezona ha, ha.

Želja za najdraži klub je...

- Samo neka nastave kako su krenuli.

Bez njega na tribinama jer nikako nije i ne može uskladiti svoje obveze s gledanjem utakmica.

- Sve fulam ove sezone.

Otvoreno će reći kako je reagirao kad je Dinamo prošle ostao bez domaćeg naslova.

- Plakao sam. Ispustili su titulu? Nije ispuštena titula. Ja na to gledam kao sportaš, odnosno to je jednostavno tako u sportu, treba se uvijek koncentrirati do cilja. Svi smo mi nešto ispustili kao sportaši, a uči se na pogreškama.

Što bi značilo da ga ne preplavi navijačko nezadovoljstvo kad Dinamo nije dobar? Ne baš, ali...

- Ma, preplavi me, ali kad to sljedeći dan pogledaš kao sportaš... Radio sam i ja takve gluposti u karijeri, svi smo radili.

Kritiziranje je najrazvijeniji "sport" u Hrvatskoj, a kako se Zubčić nosi s kritikama?

- Nije lijepo slušati kritike, ali OK. Treba se nositi i s time.

Nije Filip ove godine napravio samo promjene vezane uz način priprema i treninga, promjena ima i u njegovom privatnom životu iako je zapravo bolje reći da je ta promjena jedan logičan korak naprijed u dugogodišnjoj vezi.

- Nije se zapravo niš‘ promijenilo osim što moja divna zaručnica nosi sad prsten na ruci i bavi se organizacijom naše svadbe koja će se dogoditi... nekad. Ona će odlučiti kad točno.

Uvijek je bio otvoren u komunikaciji pa otvoreno priča i o velikoj želji vezanoj uz privatni život.

- Nažalost, nema još ništa na tom planu, ali nadamo se kako će uskoro doći i djeca. Volio bih da jednog dana i mali Zubčići navijaju za tatu u cilju.

Što će sugerirati kako definitivno ne razmišlja o kraju karijere, ali on će to drukčije objasniti i logično postaviti stvari.

- Možda se prestanem skijati sljedeće godine, možda za pet ili šest godina, tko zna, idemo godinu po godinu. Dok god ću biti motiviran i dok će mi se dati, nastavit ću. Jednog dana kad to sve splasne, kad dobijemo klince, pozdravit ću se i reći "hvala lijepa".