Valentini je uz obitelj najveća podrška dečko i kolega iz reprezentacije Ivan Martinić

 PRIVATNI ALBUM
VELIKI USPJEH

Veličanstvena Valentina je ispisala povijest hrvatskog sporta! Ovo nikome prije nje nije pošlo za rukom

Put do svojih sportskih snova s kolegama iz reprezentacije prisiljena je graditi izvan Hrvatske
Piše: Vedran BožičevićObjavljeno: 18. prosinac 2021. 16:37

Ona je još jedan dokaz da se uz puno rada, truda, odricanja, uz čeličnu volju i entuzijazam, snovi mogu ostvariti. Čak i kad se to možda ne čini previše izglednim i kad se bavite sportom koji je za hrvatske prilike ipak egzotičan, a uvjeti za treninge daleko od idealnih. Valentina Aščić (23) ispisat će za dva mjeseca povijest hrvatskog sporta kao prva naša brzoklizačica koja će nastupiti na Olimpijskim igrama.

U teškom i pomalo kompliciranom kvalifikacijskom sustavu Hrvatska je uspjela izboriti normu u brzom klizanju na kratkoj stazi (short track), konkretno u disciplini 500 metara, a kako je najzaslužnija za to bila Valentina, logično je da ju je jučer Hrvatski klizački savez i službeno potvrdio kao našu predstavnicu na Igrama koje 4. veljače počinju u Pekingu.

- Isprepliću se osjećaji, od trenutaka kada mi se sve čini nestvarnim do trenutaka kad sam preuzbuđena. Jedva čekam da se pojavimo tamo - priča nam simpatična Valentina.

image

Mala, ali ustrajna hrvatska ekipa: Martin Kolenc, Ivan Martinić, Valentina Aščić, Katarina Burić i Maja Ivandić

PRIVATNI ALBUM

Glavni cilj ostvaren

Iako jedva čeka doći u kinesku prijestolnicu, o nekim posebnim ciljevima zasad ne razmišlja jer donedavno se i sam plasman činio kao nemoguća misija.

- Moj glavni cilj je ostvaren kad sam se kvalificirala. Godinama nam se to činilo nedostižnim kad smo gledali tko se sve natječe. Ali, ciljevi se mijenjaju kako se napreduje, tako bih i ja htjela proći prvi krug, pa ćemo onda vidjeti što će biti. Sve je to pomalo misterij jer naš je sport takav da se može svašta dogoditi, dinamičan je, u utrci je sve moguće i teško je ranije nešto posložiti u glavi dok ne vidiš tko će te sve zapasti u skupini.

Brzo klizanje na kratkoj stazi prvi se puta službeno pojavilo na zimskim olimpijskim igrama 1992. godine. Natjecanja se održavaju na klizalištima dimenzija hokejaškog igrališta (30x60 m), a duljina jednog kruga je 111,12 metara. Klizači se utrkuju međusobno a ne sa štopericom, u grupama od četiri do šest natjecatelja.

image

Valentina Aščić

INSTAGRAM/riv.photo_

Kao što smo spomenuli, kvalifikacijski sustav za ZOI je prilično kompliciran, ali ono što je važno istaknuti je da bodove za nacionalnu kvotu zajedno skupljaju sve klizačice i klizači. Zato Valentina puno češće govori u prvom licu množine iako je ona ta koja je skupila najviše bodova za Hrvatsku na 500 m, pa će zato i ići u Peking.

- Prvi smo ispod crte i na 1500 m, pa ako neka država odustane, možda i tu upadnemo. No, i u tom slučaju ću nastupiti samo ja jer jedna država smije poslati dvoje natjecatelja tek kada osigura dvije norme u istoj disciplini. To je malo zeznuto jer jedna klizačica može biti bolja u jednoj, a druga u drugoj disciplini, a samo jedna može nastupiti.

Uskaču roditelji

Nije ni potrebno spominjati da naša reprezentacija ne pliva u novcu, pa je KBK Meteor, klub svih naših reprezentativaca, nedavno pokrenuo crowdfunding kampanju prikupljanja sredstava za odlazak klizača na kvalifikacijska natjecanja kako bi se povećale šanse za plasman Hrvatske.

- Savez je financirao samo dvoje klizača, jednog u muškoj i jednog u ženskoj konkurenciji, a nama su šanse bile puno veće ako nas ide više na natjecanja jer smo time mogli skupiti više bodova i tako osigurati ovo što i jesmo. Pokušali smo s tom kampanjom i odazvao se velik broj ljudi kojima također možemo biti zahvalni za ovo.

Ovo je, dakle, još jedna hrvatska sportska priča iz kategorije “uradi sam” ili “snađi se kako znaš” jer novca jednostavno nema. Barem ne dovoljno za neke ozbiljnije rezultate.

image

Valentina Aščić

INSTAGRAM/riv.photo_

- Često tu uskaču roditelji, za opremu, za nove cipele... A sve je to dosta skupa. Primjerice, nove cipele koje se rade po mjeri koštaju preko 2000 eura. Roditelji su ti koji su od početka davali velik doprinos. Postoje neke stipendije i kategorizacija, ali nemamo ih svi. Pomaže i Savez, ali kako smo morali otići trenirati u Belgiju, a tu ništa nije jeftino, opet uskaču roditelji. Za odlazak na manja natjecanja ulažemo svoj novac, ona veća plaća Savez. Kad bi se pronašli neki sponzori, to bi nam puno značilo za razvoj jer bi se više uložilo u pripreme, opremu i ostalo.

Kako je i sama spomenula, naše djevojke i dečki treniraju u Belgiji, jer je kod kuće to, posebno nakon lanjskog potresa, postalo gotovo nemoguće.

- Tako je zadnjih godinu dana otkako su savezi sklopili suradnju. Morala se dogoditi neka promjena jer smo u Zagrebu imali takvu satnicu da smo u prosjeku mogli odraditi tri treninga tjedno po sat vremena, što nije nešto što bi nam omogućilo napredak. Zbog potresa je zatvorena Ledena dvorana Doma sportova i svi se muče. Umjetničko, sinkronizirano, brzo klizanje, hokej na ledu, svi su sada na Velesajmu. Belgijska reprezentacija je tražila nekoga da nas bude više jer je onda moguće kvalitetnije trenirati i tako je dogovorena suradnja. Ovdje imamo jedan ili dva treninga dnevno na ledu i više krugova u nogama.

Odmah u klub

Trener hrvatske reprezentacije je Nizozemac Ingmar van Riel koji je također zaslužan za napredak naših klizača.

- Došao je kod nas prije dvije godine, a sada surađuje s belgijskim trenerom koji nam također pomaže, a telefonski se čujemo i s Dubravkom Feldinom koji je s nama od malih nogu i podrška nam je i danas.

KBK Meteor je danas jedini klub u Hrvatskoj za brzo klizanje, a Valentina je u njemu od svoje osme godine.

- Nisam prije išla ni u kakvu školicu klizanja, kako inače većina kreće, odmah sam se upisala u klub. Puno je djece iz moga kvarta, s Laništa, krenulo na klizanje, većina je u međuvremenu odustala, ali ja sam ostala. Sada također ima dosta djece i drago mi je zbog toga, imaju i dobre rezultate, nedavno su se iz Budimpešte vratili s puno medalja.

Valentinu svih ovih godina ništa nije poljuljalo iako se nije jednostavno baviti sportom koji u Hrvatskoj nije razvijen.

- Zanimljivo je što to nije bila ljubav na prvi pogled, nisam bila toliko oduševljena, sve mi je to bilo strašno. Ali, roditelji su me uvjeravali da probam još malo, pa ću vidjeti. Tada su me morali pritiskati, a kasnije su me morali moliti da ne idem na treninge ako bi im trebala pomoć, ha-ha. Teško je ponekad, jer ljudi nisu upoznati s našim sportom, ali zato se trudimo iz sezone u sezonu raditi dobre rezultate da se čuje za nas i da malo populariziramo ovaj sport, pa da se onda poboljšaju i uvjeti. Iskreno se nadam da će moj plasman na Igre pomoći u tome.

Završila sam studij, sada sam posvećena samo treninzima

Uspješna je Valentina i izvan leda. Lov na Olimpijske igre nije je spriječio da paralelno gura i na obrazovnom planu.

- Nedavno sam završila studij radne terapije na Zdravstvenom veleučilištu. Prošle sam godine bila apsolventica, što mi je malo olakšalo situaciju jer sam ovdje u Belgiji imala za pisati samo završni rad, nisam se morala baviti ispitima, to sam odradila još dok smo bili u Zagrebu. Trenirala sam i učila paralelno, a sada sam posvećena samo treninzima. Trebala bih tražiti i staž, ali ne znam kako bih to ukomponirala u trenutnu situaciju. Ostavit ću za malo kasnije stažiranje i pripravnički, a trenutno sam isključivo u treninzima.

Pomažemo jedni drugima kad nam fale Zagreb, obitelj i prijatelji

Život u Belgiji olakšavaju joj ostali kolege iz reprezentacije. Kao i ona njima.

- U Hasseltu smo koji je sladak gradić, sve je na jednom mjestu, blizu nam je i klizalište. Došlo nas je šest iz Zagreba, rasporedili smo se po stanovima, što se s vremenom mijenjalo, ali ostao je taj zajednički duh. Daleko smo od kuće i zato je dobro imati društvo koje te malo potiče i pomaže kad ti fale Zagreb, obitelj, prijatelji... Lijepo je što smo skupa u tome.

Linker
04. svibanj 2024 19:24