'Svađe s Markovićem i Šimićem, tučnjava Prosinečkog - sve je laž'

Što mislite o vječnom pritisku na izbornike od strane menadžera, klubova, medija... U vašem slučaju to je opterećeno i prijateljstvom s ljudima iz tih interesnih skupina?

- Znao sam što me čeka jer nisam došao iz nekog drugog planeta, cijeli sam život u nogometu. Naravno da ima raznih pritisaka, a od menadžera ili nekih drugih lobija osjetio sam ih još u U-21 reprezentaciji. No, nisu oni tako drastični kako neki misle ili pišu. Svatko hvali svog igrača, svatko želi da on uspije i uđe u reprezentaciju, toga ima vani i uvijek će biti. Ja živim na miru sam sa sobom i svakome mogu pogledati u oči. Nisam podlegao niti jednoj molbi ili preporuci, jer na kraju krajeva, sve se vidi na terenu. Još nisam vidio trenera koji radi protiv sebe i kompromitira svoj plan i cilj da bi nekome napravio neku uslugu. Ne želim se uopće opravdavati jer nemam zašto, kao što se neću odreći svojih prijatelja, neovisno koji posao rade, jer sam sada izbornik. U Hrvatskoj se gotovo svi znamo, stalno se susrećemo na više-manje istim relacijama, pa nećemo se sada kriti da bismo se družili kako netko ne bi nešto krivo shvatio i špekulirao. Moj je krug prijatelja isti kao i prije 25. srpnja 2006. kada sam postao izbornik, mislim da sam ostao isti čovjek prema svima.

U svakom slučaju, djelujete zrelije nego prije dvije godine?

- Čvršći sam čovjek i zbog ovako odgovornog posla, i zbog prevladavanja životnih situacija koje nisu nimalo jednostavne. Pun sam samopouzdanja i to mi daje snagu da idem dalje. Ako mi nešto predstavlja problem u poslu, onda je to svakodnevni pritisak medija koji za svaku stvar koja se u nogometu dogodi traže izjavu.

Ajmo malo o tezi da ste jako osjetljivi na javnu kritiku. Držite li to točnim ili pretjerivanjem?

- Prvo, smatram da se svaki čovjek kroz vrijeme kompletira i sazrijeva. Vrijedi to i za mene, pa mi je sada lakše spoznati pozadine nekih javnih objeda i sukladno me tome to 'dira’ ili ne. Uvjerenja sam da svatko ima pravo na svoje mišljenje, a svaki trener, pogotovo izbornik, mora se znati nositi s kritikom. Kad je ona konstruktivna, zapravo je dobrodošla! No, nitko nema pravo, ma o kome se radilo, lažima i insinuacijama raspirivati aferaške situacije nakon kojih se javnost troši na nečemu što se uopće nije dogodilo. Takva podmetanja jednostavno ne podnosim i uvijek ću biti, kako kažete, osjetljiv na takve pojave.

Aludirate, među ostalim, na objavu priče o žestokoj svađi Bilića i Markovića?

- Govorim općenito, a ta je jedna u nizu. S predsjednikom Markovićem imam s trenerske strane idealan odnos. Ne da se ne miješa u sastav, nego me nikad nije ni pitao tko će igrati u prvoj jedanaestorici. Naravno da nas Marković posjećuje na pripremama, uoči utakmice, pa on je predsjednik HNS-a, skrbi da nam ništa ne fali! Točno je i to da znamo popričati i o stručnim temama, Marković je ipak trener i vrlo iskusan stručnjak.

A što je s glasinama da se Robert Prosinečki potukao u maksimirskoj loži?

- To je simbolika onog što sam vam prije kazao. Svi oni koji imaju sreće poznavati Prosinečkog znaju da se taj dobri čovjek nikad u životu nije potukao a kamoli bi sada tako nešto napravio na stadionu, u reprezentativnoj večeri. Oni koji ga pak ne poznaju teško će se sjetiti da su ikada pročitali nešto loše o njegovom ponašanju.

Da, čak i kad je doživljavao teške trenutke neigranja u reprezentaciji ili mu nisu platiti ugovor, bio je dostojanstven. Takav se čini i Dario Šimić, rekorder po nastupima, koji je navodno odigrao posljednju, stotu utakmicu za Hrvatsku u Sloveniji. Bilo bi čudno da ste u svađi kad vam se i on zahvaljivao što ga zovete u reprezentaciju u trenucima neigranja u Milanu?

- Naravno da nije bilo svađe između Darija i mene. Mi se predugo znamo, igrali smo zajedno u reprezentaciji i to determinira međusobni respekt, koji je samo ojačan našim kvalitetnim odnosom poštivanja hijerarhije sada kada sam ja trener a on igrač. Više smo puta razgovarali i prije Eura kada nije imao dobru situaciju u klubu i odredili smo jasne kote suradnje. Ljetos smo se vidjeli i u Vodicama te razgovarali o jesenskim obvezama, a i prije Engleske smo opet razmijenili mišljenja. Među nama nema nikakvih dvojbenih situacija, a pogotovo nema spora.