Ivan Kepčija (37) je taj sportski direktor Hajduka u punom smislu riječi, operativac, ali i kreator, arhitekt. U simbiozi je sa savjetnikom Marijom Stanićem kojeg svi doživljuju kao veličinu, što i jest. Međutim, treba prihvatiti činjenicu da je Kepčija u fokusu: važna faca koja vrti ručke stolnog nogometa Hajdukova tržišta, piše Slobodna Dalmacija.
Stanić i svakako Tudor dat će "zadnje pomazanje", amen na sve odluke, ali Kepčija burgija, traga, kopa, predlaže rješenja, te ima i svoju viziju; pod sobom ima skautsku službu "bijelih" za koju će reći da je sjajno posložena s bogatom bazom podataka:
- Hvala prethodniku Saši Bjelanoviću koji je kuću ostavio nadasve urednu i bogato potkovanu, nisam došao na prazno i da ništa u klubu ne postoji. Dapače! Svaka pohvala za sustavnost i smislenost rada što mi silno pomaže. Eto Mujakić, dođemo u razgovoru do njega, a u klubu postoji već u bazi podataka. Sve znamo, htjeli smo ga dovest lani, preklani, kažu mi skauti. A ja u Legiju prije godinu i pol. Onda stupa na scenu Stanić, pozna ljude u Kortrijku, zovne ih i sve je svima lakše – priča nam.
U Zagrebu je Kepčija znan lik otprije, ali za hajdučku širu obitelj bio je, ajme, anoniman. Who is Kepčija? I ne smeta mu to, dapače, čak mu odgovara koliko smo shvatili.
Nisu slučajno Igor Tudor i Mario Stanić pozvali Kepčiju da ih pojača, svjesni da im treba i znalac i rudar. Šestar i kramp. Trebali su bit zajedno još prije godinu i pol kad je Jasmin Huljaj promovirao Tudora sa Stanićem kao rješenje, pa sutradan odustao; Kepčija je tada bio stand by u Varšavi, čekao rasplet "poljudske krize" u Legiji.
- Mnogi mi kažu kako je bolje da tada nismo došli, ali ne ulazim u to. Tu smo sad i veselimo se izazovu – kaže nam iskreno.
Sada, kad je s prelaska ljeta u jesen kopnilo povjerenje u Damira Burića i kad su društvene mreže imale razarajući utjecaj na samopouzdanje bivšeg Hajdukova trenera i kad se Marin Brbić privolio da izvede smjenu za kormilom (a Saša Bjelanović je već dao ostavku), povučen je potez: tercet na scenu! Tudor sa Stanićem, super. I Kepčija. Tko je taj Kepčija?
Ne smeta mu što smo tako počeli našu ćakulu na Titanicu, sričemo prve stranice međusobnog povjerenja.
- Prošao je već više od mjesec dana da smo tu, treba se dokazati potezima, a treba nam i vremena i povjerenja, znam da ga nitko nema u neograničenim količinama, ali jednostavno ništa ne ide preko noći - priča nam.
Preko noći se samo Filip Bradarić proda, ali doći ćemo i na to:
- Poznamo se otprije nas trojica, u posebnim okolnostima, Tudora sam upoznao kroz razne susrete, a sa Stanićem sam otprije otkrio da se odlikujemo sličnim kvalitetama koje trebaju prožeti naš zajednički rad: skromnost, poniznost, rad, organizacija i red – recitira Ivan.
To je, dakle, moto. S Tudorom zajednički poznanici, sa Stanićem povezanost i s metkovskim krajem, supruge su im iz Vida.
- Ljetos smo primjerice bili obiteljski zajedno u Vidu, no Hajduk kao mogućnost u tom času nije nam bio ni u primisli.
A onda je krajem jeseni stigao poziv:
- I rekosmo idemo! Sa Stanićem se taman nadopunjujem, on znači veliku karijere i veze, na telefonu je kad poželi, Mourinho, Ancelotti, Lampard. Ja sam pak radio kao trener od dječačke selekcije od devet godina Jadrana iz Poreča sve do seniorskih momčadi, vodio škole nogometa što mi je pomoglo u organizacijskom i upravljačkom smislu. I duboko sam u nogometnoj struci već dugo godina.
Jasno, ali to sa seniorima, s kojima ste to seniorima radili?
- U Americi sam vodio na koledžu seniorsku momčad, to vam je negdje razina između naše druge i treće lige. Moj život je nogomet. Igrao sam malo u Jadranu iz Poreča, treća liga, lijeva noga i spor ko blato. Svjestan toga, a zaljubljen u nogomet od 12. godine krenuo sam brzo putem školovanja i učenja. Da, imam tri fakultetske diplome, diplomirao sam ekonomiju u Zagrebu, pa sociologiju na Holy Names University u Oaklandu, Kalifornija, te magisterij iz "sport science" na Saint Mary's Collegeu. Tražio stipendiju, uspio i tako... U Americi sam dugo živio i radio, sazrio kao čovjek. A to što sam bio tri godine u Dinamovoj školi nogometa, uz Ivu Šuška i Marijana Vlaka, smatram normalnim dijelom razvoja karijere. U Poljskoj sam imao fenomenalno iskustvo. A bio sam i pomoćni trener "do 19" hrvatske selekcije Ferdi Milinu, uživao u toj ulozi.
Eh, što bi dao sad Ferdo Milin da ga uzmete u Hajduka. Nego, kakav je suživot s Tudorom i Stanićem?
- To je ono što želim kazati, vežu nas spone povjerenja. Možemo proturječit jedan drugome do mile volje, a da smo istodobno dobri i maksimalno bliski. Nema nesporazuma niti može biti zle krvi među nama.
Prijelazni rok je vruća tema, da poskočimo u svakodnevnicu:
- Pokušavamo ne brzati i po potrebi malo i taktizirati. Mi moramo znati da sad Tušo nije imao odmah svu momčad na raspolaganju i daje priliku mlađima da pokažu tko je spreman za prvu momčad. Dogodila se prodaja Bradarića, znamo da trebamo posegnuti za stoperom i napadačem. No, prijelazni rok je do 15. veljače, a nama će tek od 31. siječnja, kad se zatvore vrata u mnogim zemljama, porasti mogućnost da nađemo adekvatne igrače spram naše platežne moći.
Blaženi Brbić, našao je štedljiva ekonomista. Mudro zborite, nema se kufer novca, pa da se na pazaru uzme što se poželi?
- Tek slažemo momčad, ona mora biti perspektivna i da ima igrače koji se tek razvijaju, za buduću prodaju. I da istodobno rezultat ne pati. Pogledajte našu momčad 1. kolovoza, onda nas sudite. Tog datuma moramo imat najbolju moguću momčad i bit spremni za europski izazov, za kvalifikacije na europskoj sceni. Zato i jesmo sad pustili Bradarića jer ionako bi otišao u lipnju. Nije bilo realno da ga na ljeto zadržimo, pa je bilo logično da ga pustim i još smo nešto zaradili. A što sad želimo pažljivo uložiti – objašnjava nam Kepčija.
Građanin svijeta
Kepčija je rođen 1982. u Puli, ali je Porečan, iz Poreča. A onda je postao - stanovnik svijeta. Dobio stipendiju u Kaliforniji, pa posao u Poljskoj. Svatko je nekako morao početi, pa je Mourinho primjerice bio prevoditelj Bobby Robsona u Barceloni. A Kepčija se dočepao stipendije u SAD, uloge predavača na Akademiji Real Madrida... Kad s njim razgovor zapodjenu nogometne igračke veličine, spoznaju kako im Bog jest dao nogometni talent, ali da je znanje u ...Kepčije! Dobro, malo pretjerujemo. Veliki igrači ne moraju bit i veliki treneri. I obratno.
Dnevno nam ih nude po pedeset
- Znate da nam se na dnevnoj bazi ponudi i 50 igrača, bude i takvih dana?! Sjajno je da je služba u Hajduku dobro postavljena. Imamo proaktivni scouting, to je kad mi tražimo i reaktivni scouting, to kad su nama igrači ponuđeni, pa mi proučavamo, jesu li nam u bazi podatak. Budite sigurni, sad je kod mene popis užeg probranog kruga od po pet stopera i pet napadača i svaki dan nova revizija popisa. A, ne mogu vam to reći, otkriti imena, ne bi bilo poslovno. Malo vremena, malo povjerenja.