Tek što su se oporavili od svojevrsnog šoka nakon što su Hajdukovi “nadzornici” za privremenu predsjednicu kluba imenovali Osječanku Marijanu Bošnjak, iz Splita je prije dva dana stiglo novo iznenađenje u liku novog, za četverogodišnje razdoblje predviđenog čelnog čovjeka kluba. I to opet Osječanina. S obzirom na veliki broj kandidata, među kojima većinom Dalmatinaca i onih kojima su “i pape i dide bili Torcida”, odabir 34-godišnjeg gospodarstvenika s nogometnim pedigreom iz “bijelo-plavoga” grada odjeknuo je Hrvatskom kao iznenađujući rasplet. Nije, naravno, ni među NO-om “bijelih” sve prošlo glatko, jer su se dvojica usprotivila, upravo zato što novi predsjednik ne dolazi iz “hajdučke obitelji”.
- Meni je to apsurdno i deplasirano, jer ovo je profesionalna funkcija i tu ne bi trebalo biti mjesta za emocije. To je isto kao da Luki Modriću netko zamjera što možda nije u djetinjstvu navijao za Real - odgovara na kritike Ivanov otac Miroslav.
Bivši igrač Osijeka
I sam poznati osječki bivši nogometaš, gospodarstvenik i nogometni dužnosnik. Ivanov je život zapravo dobra kopija očevog. Biografije im se u mnogočemu podudaraju - od igračke karijere, preko gospodarske, a sada eto i dužnosničke u nogometu. Obojica su igrali za Osijek, Miroslav je bio dugogodišnji direktor osječke Šećerane, a Ivan je suvlasnik tvrtke Dimnjak, bivši direktor OLT-a i savjetnik direktora Opeke, član Nadzornog odbora Đure Đakovića. Miroslav je i bivši direktor Osijekove Škole nogometa te predsjednik kluba, a Ivan je, eto, sada postao predsjednikom Hajduka.
- Želim mu sreću i uspjeh, osim kada će igrati protiv Osijeka. Pa ja nikada nisam htio pustiti ni na radničkim sportskim igrama, a kako bih sada želio da Hajduk bude bolji od Osijeka - nasmijao se otac na naše pitanje kako će mu biti kada se sastanu “bijelo-plavi” i “bijeli”.
Da mu se sin kandidirao za predsjednika Hajduka doznao je uoči prvog kruga razgovora.
- U početku sam bio iznenađen, ali poznavajući njegovu ambiciju znao sam da bi se mogao u to upustiti ako ga netko ozbiljno nagovori. Ja sam mu dao tek očinske savjete o potencijalnim preprekama na koje bi mogao nailaziti. Za sve ostalo mislim da ima dovoljno zrelosti i iskustva, iako se ja, koji sam vodio tvrtku sa 850 zaposlenih, ne bih usudio tako duboko zagristi. Međutim, naslućujem da će imati podršku i logistiku, da će raditi u poticajnom okruženju i zato me nije strah - kazao je otac novog predsjednika Hajduka, koji je s nogometnim travnjakom raskinuo u 25. godini života.
Za mladića koji je prošao sve Osijekove uzrasne kategorije, kojega je otac od njegove pete godine vodio sa sobom na gostovanja u Prištinu, Titograd, Nikšić, Sarajevo, Beograd, Split, Zagreb... koji je bio stoper u mlađim reprezentativnim kategorijama, pa čak i kapetan aktualnom vođi “vatrenih” Dariju Srni, bila je to najteža odluka u životu. No, ozljede (operacije meniskusa i križnih ligamenata) i spoznaja da u nogometu neće doći tamo gdje je stremio, a to je vrhunska razina, učinile su svoje, pa se okrenuo završetku studija i ulasku u svijet biznisa. No, iz nogometnih dana ostala su i neka neraskidiva prijateljstva. Jedno od njih je i ono s Goranom Ljubojevićem. Njih su dvojica, štoviše, i kumovi. “Ljubo” je, kako sam kaže, možda i subjektivan, ali tvrdi da Hajduk nije mogao izabrati boljeg čovjeka.
Veliki fanatik rada
- Najveća prednost je upravo to što ne dolazi iz ‘hajdučke obitelji’, jer da bi se vratili tamo gdje im je mjesto trebaju čovjeka koji će razmišljati hladne glave, a ne nekoga tko će u to ulaziti navijački, sa srcem. Pri tome ne mislim da je to loše, jer znam da i takav čovjek klubu želi sve najbolje, ali smatram da takvog čovjeka navijački temperament sputava u donošenju pravih odluka. Osim toga, ima i sportsko i gospodarsko iskustvo te što je jako važno - veliki je fanatik posla. On i danas svakoga dana ustaje u 5.30, odradi trčanje i vježbe snage da bi na poslu bio prije 7 i ostao do navečer - zaključio je Ljubojević.