Amerikanci će zasigurno pamtiti veliki turnir u Indian Wellsu, koji je ove godine osvojio Taylor Fritz i s 20. došao na 8. mjesto svjetske rang liste, a pritom je prvi Amerikanac nakon Andrea Agassija (2001.) koji je otišao do kraja na prvom turniru sezone iz najveće kategorije. Postoji, naravno, razlog zašto se Amerikancima oteglo čekanje i zašto je između Agassija i Fritza samo još John Isner prije deset godina bio finalist ovog velikog turnira.
A razlog je zapravo priča o Europljanima i njihovoj nezamislivoj dominaciji koju će u vremenu što dolazi biti teško dostići, a pogotovo prestići premda i ove nove generacije imaju tenisača koji obećavaju. No, između mladih tenisača koji nude sliku mogućih budućih velikih pobjednika i konačnog cilja je veliki uspon. Upravo je taj uspon razlog zašto Amerikanci toliko dugo čekaju i zašto će svi oni koji dolaze čekati da bi stazom velike četvorke pokušali ostvariti barem dio onoga što su ostvarili Roger Federer, Rafael Nadal, Novak Đoković i Andy Murray. Škota mnogi u ovoj priči guraju po strani, ali on je u ovom društvu proveo 40-tak tjedana na broju 1, a to nikada nije bilo lako.
I kad su se stvari posložile, zaključak je zapravo zastrašujući za sve one koji pretendiraju biti veliki. Naime, kada se sve zbroji i oduzme, velika četvorka je na Mount Everestu ili na broju 1 svjetskog tenisa provela 17 godina. Sedamnaest velikih godina. To će, bez sumnje, biti podatak koji će najviše proganjati Danila Medvedjeva i sve ostale mlađe tenisače koji žele jednoga dana biti poput velike četvorke.
Koliko je teško igrati i živjeti u njihovo vrijeme znaju mnogi, a na najbolji način bi vam to mogao objasniti Ivan Ljubičić, koji je u briljantnoj karijeri, a bio je i 3. na svijetu, osvojio prije 12 godina Indian Wells. Da bi stigao možda i do najveće nagrade u karijeri, ili jedne od najvećih uz trijumf u Davis Cupu, morao je u osmini finala pobijediti Novaka Đokovića, u četvrtfinalu velikog Argentinca Juana Monaca, u polufinalu Rafaela Nadala, i u finala Andyja Roddicka. Toliko je bilo teško.
Ovogodišnji turnir u Indian Wellsu pamtit će se i po još jednom podatku. Novak Đoković, iako ga nije bilo tamo, vratio se na prvo mjesto svjetske rang liste i poslao još jednu poruku - "nećete me se tako lako, ni tako brzo riješiti". Poslao je i poruku da se može brže ili malo sporije, svejedno, uspeti na Mount Everest, ali veliko je pitanje koliko dugo možeš ostati tamo. Na najbolji način je to već osjetio Danil Medvjedev, koji je smijenio Đokovića na broju 1, ali nije se dugo tamo zadržao i veliko je pitanje hoće li poput momaka iz velike četvorke moći u nekom razdoblju tamo duže kampirati.
Brojke vam neće uvijek reći sve, ali podatak da su europski velikani na broju 1 stanovali 17 godina ili 862 tjedna je možda i najveći argument o veličini jedne generacije. Više od 300 tjedana na broju 1 su stanovali Đoković i Federer, Nadal 209 tjedana, a onda možete zaključiti i zamisliti koliko je veliki tenisač Andy Murray sa svojih 40-tak tjedana. I zato on definitivno pripada u ovo društvo koje je na neobičan ili čudesan način zgrabilo za rogove svjetski tenis i još uvijek ga ne pušta. Unatoč naletima Danila Medvedjeva i velike skupine mlađih tenisača koji su i dalje u statusu momaka koji obećavaju, ali konačni korak još nisu načinili.