Marin Čilić nije previše igrao ove sezone, ali i ono malo mečeva koje je odigrao, a bilo ih je točno šest, na tragu su rezultata koje je ostvario lani i godinu dana ranije. Naš tenisač koji je u karijeri postigao niz velikih rezultata, koji su ga doveli do zapaženog mjesta na svakakvim rang listama, od osvajanja US Opena prije sedam godina, finala Australian Opena i Wimbledona, te u najboljim danima i trećeg mjesta na svjetskoj rang listi, jednostavno je neprepoznatljiv.

Marin nije momak od prevelikih riječi i nije spreman govoriti o svojim slabostima, ako uopće smatra da u njegovoj igri danas ima slabosti. Jednostavno, Čilić čeka neke bolje dane, nova vremena i povratak forme u kojoj je nekad bio.

Povratka, međutim, nema. Što god radi i kako radi očito ne donosi rezultate, ali zid šutnje kada je u pitanju igra i forma je sve veći. Ni trener Vedran Martić, ako je još uvijek trener, inače izbornik Davis Cup reprezentacije Hrvatske, nije spreman reći što misli, što stvarno misli, osim ako nije u pitanju “rukometni sindrom” po kojem i izbornik (Hrvoje Horvat) i kapetan (Domagoj Duvnjak) nisu vidjeli ništa loše u neuspjelim kvalifikacijama za Olimpijske igre, pa na kraju nećemo vidjeti Japan. Sva je sreća da je briljantan rezultat nogometaša Dinama puno drugih sportskih rezultata gurnuo pod tepih. A tako se neki u tenisu uporno osjećaju.

Srećom, uvijek postoje parovi, pa s trojicom tenisača u Top 10, Matom Pavićem, Nikolom Mektićem i Ivanom Dodigom, a u posljednje vrijeme ih odlično prati i Darija Jurak, tenisku knjigu još uvijek nismo zatvorili do kraja.

Bez polufinala 14 mjeseci

No, vratimo se Marinu Čiliću i nizbrdici na kojoj se posljednjih nekoliko godina ne osjeća najbolje. U ovom trenutku on ima 518 pojedinačnih pobjeda i približava se Goranu Ivaniševiću, koji je okončao karijeru s 599 pojedinačnih pobjeda i 22 turnirske. Za mnoge je bilo samo pitanje vremena kada će Čilić dostići i prestići rezultate čovjeka koji će ove godine zauvijek biti upisan u Kuću slavnih, za koju je zajedno sa Španjolkom Conchitom Martinez bio izabran prošle godine, ali ceremonija se zbog pandemije koronavirusa nije mogla održati pa je odgođena za ovu godinu. No, ono što se činilo relativno lako dostižnim, danas je u stanju stagnacije ili je u stanju minimalnih pomaka. Naime, Marin Čilić je 2019. godine imao omjer pobjeda i poraza 22-19, a u “godini korone” 14-12. Kad tome dodamo da je u prva tri mjeseca nove sezone, uz selektivno ali jednako loše igranje, ostvario skor 2-4, onda je teško prihvatiti tezu da je sve u redu. Predugo traje da bi sve bilo u redu.

Povratak tenisa prošle godine dogodio se dva tjedna uoči US Opena i Čilić je od tada do danas u negativnom skoru, a da vas ne bih zbunjivao previše brojkama, dovoljno je reći da je 7 puta gubio u prvom kolu i da je napokon, nakon 14 mjeseci, igrao prvo i jedino polufinale na Touru.

Ne može se reći da Čilić nije pokušao sve da bi se oslobodio “crnoga vraga” i noćne more, ali to još uvijek nije dalo rezultate. Mijenjali su se treneri, pa onda sparing partneri, pa opet treneri, no jedno se nije mijenjalo. Marinovo mišljenje o vlastitoj igri.

Eksperiment u Meksiku

Činjenica ostaje da je Marin u karijeri ostvario velike rezultate, a jedan od najvećih nisu samo Grand Slam turniri, već i podatak da je po broju pobjeda na 48. ili 49. mjestu rang liste od Open ere. Onoj istoj rang listi na kojoj Goran Ivanišević drži 24. mjesto. Koliko će vremena trebati da Marin Čilić sustigne i prestigne Ivaniševića danas je teško pitanje, a znate kako to ide. Kad nemaš pravi odgovor i kad sumnjaš u odgovor, onda se ponašaš kao većina naših političara koji će rijetko ponuditi izravni odgovor na nešto što njih ili njihovu stranku škaklja.

Čilić je ove sezone krenuo i nekom drugom stazom, promijenio je raspored, iz Australije je otišao u Singapur, koji je tog tjedna bio najslabiji turnir na Touru i napokon uhvatio ono polufinale, ali se u njemu nije najbolje proveo protiv mladog i nadolazećeg Australca Alekseja Popyrina, koji je otišao do kraja i osvojio prvi naslov u karijeri.

Novi eksperiment Marina Čilića bio je odlazak na veliki turnir u Acapulcu, no ni u tom poznatom svjetskom turističkom raju nije promijenio navike. Netko će reći da mu ždrijeb nije bio naklonjen, a možda i nije, jer je u prvom kolu izgubio od mladog Amerikanca Sebastiana Korde, čiji je otac Petr bio veliki tenisač i pobjednik Australian Opena.

U cijeloj toj priči postoji još nešto što bi bilo vrijedno istražiti, ali to teško ide, jer ako se ne radi o zavjeri šutnje, onda je istina u onom dijelu da Čilić nije sklon velikim pričama ili za hrvatske novinare nije više do te mjere zanimljiv. Tko će ga znati, dovoljan je i jedan slab rezultat da brzo padneš u zaborav, a kad gubiš utakmice na način na koji je znao gubiti Čilić, uz brojne neiskorištene break prilike i meč lopte, onda ta nizbrdica postaje sve ružnija i veća, a pogotovo opasnija. Da ne bih trošio previše vremena sa svim propuštenim prilikama, dovoljno je ponuditi njegov meč iz Acapulca u kojem je vodio 5:2, da bi izgubio pet gemova za redom, pa onda i meč 7:5, 6:2, a da pritom niti jednom nije više držao svoje servis, već ga izgubio šest puta u nizu (!?), a ona dva gema koja je osvojio u drugom setu dogodila su se na servis Korde.

Prijeti još i veći pad

I dok vrijeme polako, ali sigurno ide, ni pozicija na rang listi više ne izgleda dobro za našeg majstora, a ako se nešto dramatično ne dogodi u narednim turnirima i mjesecima Marinu prijeti još puno veći pad. Iako, baš kao i on, vjerujemo da će se nešto promijeniti i da će Čilić pronaći igru koja ga je nekad krasila i s kojom je bio velika prijetnja na svakom Grand Slam turniru i svakom velikom Davis Cup meču.

U tjednu koji dolazi krenut će serija turnira Masters 1000 u Miamiju. Što će Miami donijeti hrvatskom tenisu tek ćemo saznati. Sigurno je da se možemo nadati velikim rezultatima u parovima, ali možemo biti sretni i zadovoljni i da je Ana Konjuh, koja je nekoliko godina imala velike muke s ozljedom ruke, dobila pozivnicu za ovaj veliki turnir. Kako se ona polako vraća tenisu nadamo se da je zapravo tek odškrinula vrata.

Za Marina Čilića to ne možemo reći, jer on je za neke već u veteranskim godinama i danas bi svaka pobjeda bila dobra pobjeda.