Bila joj je ovo stvarno turbulentna, teška godina, godina koja je krenula dobro, plasmanom u osminu finala Australian Opena i porazom od kasnije finalistice Jennifer Brady, alii godina u kojoj se onda sve nenadano zakompliciralo. Završila je odmah nakon Melbournea na operaciji desnog koljena u Bernu, a stanka je potrajala puna tri i pol mjeseca, sve do Roland Garrosa. Povratak nije bio nimalo lagan, nakupilo se puno poraza u ranim fazama turnira i sve joj je to donijelo puno frustracija.
Trud nije bio uzaludan
No, sport je uvijek svojevrsna klackalica na kojoj poslije pada slijedi uspon, pa se tako i Donni Vekić, 25-godišnjoj hrvatskoj tenisačici, na kraju sezone ipak vratio osmijeh na lice. Happy end se dogodio u talijanskom Courmayeuru gdje je Donna došla do trećeg WTA naslova u karijeri i to na impresivan način, bez izgubljenog seta. Šećer na kraju nakon kojeg je uslijedio odmor na Maldivima i nekoliko dana u rodnom Osijeku. Velikog opuštanja, ipak, nema jer nije daleko nova sezona u kojoj oporavljena Donna ima velike ambicije.
- Dosta dobro sam se odmorila, ali već sam ovaj tjedan započela s pripremama. Nema puno vremena ove godine, brzo će Božić i put u Australiju, tako da treba maksimalno iskoristiti ovo vrijeme - pričala nam je jučer Donna u Zagrebu u koji je svratila zbog sponzorskih obveza.
- Bila je ovo stvarno iznimno teška godina, dogodila mi se prva velika ozljeda i operacija. Ni sama nisam znala što očekivati nakon toga, oporavak je doista bio jako dug i bolan, ali eto, godina je uspješno završena i veselim se sljedećoj sezoni u kojoj ću, nadam se, biti spremna i zdrava i ponovno igrati tenis bez boli.
Courmayeur joj je donio veliko olakšanje i snažan poticaj da i u novu sezonu krene tamo gdje je stala u prošloj.
- Taj naslov je bio neki dokaz meni samoj da sav rad i trud koji sam uložila nije bio uzaludan i da se ipak isplati trenirati, raditi, ulagati napor u oporavak i sve ostale stvari koje nisu ugodne kao boravak na terenu. To mi je definitivno dodatna motivacija za sve što dolazi.
Svega se nakupilo
Kako je psihički bilo podnositi ono razdoblje u kojem su se zaredala ispadanja u prvim kolima i u kojem je, u jednom trenutku, ispala i iz Top 100? Je li prolazila kroz krize i sumnje?
- Da kažem da nisam, lagala bih. Pogotovo jer sam na nekoliko turnira stvarno imala nezgodne ždrijebove odmah na početku. Igrala sam dobar tenis, ali nekad je jednostavno tako, izgubiš u poen ili dva, to je jednostavno sport. Ali, naravno, kad se zareda nekoliko takvih mečeva, to je teško podnijeti. A uz to, još uvijek me boljelo i koljeno i nisam znala trebam li uopće igrati ili uzeti stanku, premda mi to nikako nije bila prihvatljiva opcija. Sve se nakupilo i zato mi je doista to osvajanje turnira došlo kao veliko olakšanje.
U tom teškom razdoblju došlo je i do raskida suradnje s francuskim trenerom Samom Sumykom, a nakon US Opena je počela raditi s našim stručnjakom Lukom Kutanjcem. Što je novo donio Kutanjac, je li dobitak više bio na psihološkom ili igračkom planu?
- I jedno i drugo, Luka je definitivno donio osvježenje u timu, pozitivan stav i to mi je puno pomoglo. Nastavit ću raditi s njim i u sljedećoj sezoni i mislim da stvarno imam puno prostora za napredak, a on je taj koji mi to može pružiti.
Puno prostora za bodove
Ako ništa drugo, nakon ovako teške sezone pozitivno je to što će u sljedećoj imati malo bodova za braniti, što će joj otvoriti vrata za napredak sa sadašnjeg 67. mjesta.
- Branim četvrto kolo Australian Opena na početku godine, ali nakon toga praktički do kraja sezone nemam ništa, tako da stvarno imam puno prostora za pokupiti bodove. Ali, ja uvijek govorim, na početku godine svi krećemo od nule.
Na koju visinu je ona u toj priči postavila svoju letvicu za sljedeću sezonu?
- Definitivno mi je cilj što prije se vratiti u Top 20, da budem nositeljica na Grand Slam turnirima, što će mi isto na određeni način olakšati posao. Ali, ne previše jer ždrijeb je uvijek relativan pojam. Mislim da u ženskom tenisu više i ne postoji dobar ždrijeb, svi igraju na jako visokoj razini i ako nisi na svojih 100 posto, male su šanse da ćeš na kraju dana pobijediti. Ali da, Top 20 je prvi cilj, a nakon toga i Top 10, to je ono što sam si zacrtala.
Kad je već spomenula to da više nema povoljnog ždrijeba, treba reći da je ženski tenis doista čudesno izjednačen u posljednje vrijeme. Na četiri Grand Slam turnira ove smo godine imali osam različitih finalistica, a šest tenisačica se prvi put ove sezone probilo u Top 10. Iznenađuje li je što više nema neke dominantne figure?
- I da i ne. Svi igraju jako dobar tenis i ne da je teško, nego je nemoguće držati konstantu tijekom cijele godine. Vjerujem da će se isto dogoditi i u muškom tenisu čim Novak prestane igrati, a Roger i Rafa su ionako već pri kraju. Mislim da više nećemo tako skoro doživjeti eru u kojoj su stalno isti igrači u vrhu.
Je li je netko od cura u toj nevjerojatnoj godini posebno iznenadio?
- Ponajprije finalistice US Opena Emma Raducanu i Leylah Fernandez, odigrale su stvarno dobar turnir. Ali, bit će zanimljivo vidjeti hoće li moći i sljedeće godine zadržati tu razinu. Obje su jako mlade i bit će pod velikim pritiskom, nadam se da će se dobro znati nositi s time.
Svatko ima svoj put
Motivira li je dodatno kada vidi takve priče, kada vidi da se u kratkom razdoblju puno toga može promijeniti? Anett Kontaveit je, primjerice, danas sedma igračica svijeta, a još krajem kolovoza je bila na 30. mjestu, Paula Badosa je godinu počela na 70. mjestu, a trenutno je osma, Barbora Krejčikova je prošlu sezonu okončala na 65. mjestu, a danas je osvajačica Grand Slam turnira... O spomenutoj Raducanu da i ne govorimo, djevojka bez ijedne pobjede na WTA turnirima osvojila je US Open iz kvalifikacija.
- Apsolutno, ali ne bih se htjela uspoređivati ni s kim jer svatko ima svoj put, svatko ima svoje probleme, stvari na kojima treba raditi i na terenu i izvan njega. Tenis je vrlo specifičan individualni sport, svatko ima svoj put, a ja se samo želim što više koncentrirati na sebe, želim imati oko sebe dobar tim ljudi i mislim da će onda doći i rezultati.